Premda je u ovom trenutku nemoguće doznati detalje istrage o poslovanju tvrtke Fimi-Media i njezne vlasnice Nevenke Jurak, po onomu što se zna, a to je, prije svega, veliki broj svjedoka koji se pozivaju na razgovore u USKOK, a još više i po imenima ljudi koji daju iskaze, nije teško zaključiti da je riječ o vjerojatno najvažnijem, ali i najsloženijem policijskom udaru na korupcijsku hobotnicu u Hrvatskoj. Po onomu što se neformalno može doznati, policija i istražitelji USKOK-a već neko vrijeme ispituju, među ostalim, i vodeće menadžere u velikim državnim tvrtkama.
Istražitelje, kako doznajemo, najviše zanima jesu li i koliko novaca morali uplaćivati Fimi-Mediji za konzultantske, marketinške i posredničke usluge. Međutim, u posljednje vrijeme sve ih više interesira i pitanje jesu li morali izravno davati novac pojedincima iz vrha vlasti i HDZ-a. Već se, naime, neko vrijeme mogu čuti priče o torbama punim novaca koje su neki poduzetnici i menadžeri morali predavati ljudima iz samog vrha vlasti. Takve ispovijesti mogle su se čuti od onih koji su željeli poslovati s javnim poduzećima, ali i od vodećih ljudi državnim tvrtkama. Svi su oni, navodno, ako su željeli dobiti posao ili zadržati funkciju, bili prisiljeni plaćati reket ili proviziju.
Diskreditacija bivših?
Teško se, dakako, može procijeniti koliko u tim nagađanjima ima istine, ali s obzirom na količinu priča koje kruže u političkim i poslovnim krugovima, svakako je nužno provjeriti je li riječ o podmetanjima i želji da se diskreditiraju oni koji su ionako ostali bez vlasti i moći ili je pak doista postojala takva praksa.
Nema sumnje da će u raspetljavanju te priče puno pomoći činjenica da u vrhu vlasti i HDZ-a postoji potpuna spremnost da se utvrdi prava istina te da je predsjednica stranke Jadranka Kosor nekoliko puta javno ponovila da svatko tko se bavio nečasnim poslovima mora odgovarati. Ma o komu se radilo.
Bez straha
S obzirom na to da je po zakonu kriv onaj koji prima, ali i daje mito, nije lako pronaći svjedoke, pa su se istražitelji, kako se može čuti, počeli koristiti novim zakonom o kaznenom postupku koji im daje pravo da s osumnjičenima postignu nagodbu: ako otkriju komu su davali mito, zauzvrat mogu biti oslobođeni odgovornosti.
Po logici stvari za očekivati je da će dio onih koji su bili protiv svoje volje prisiljeni davati poslove, mito, provizije i rekete, iskoristiti priliku da se izvuku iz nevolje u koju su, protiv svoje volje, zapali. Nove okolnosti važno su ohrabrenje i za sve one koji su eventualno vjerovali da tim donacijama pomažu stranci na vlasti: sada, kada to više nije politika HDZ-a, mogu pomoći u istrazi bez straha da će time ugroziti svoj status ili pak poziciju stranke.
Put prema vrhu lanca
Zbog svega toga posve je izvjesno da je uhićenje Nevenke Jurak tek prvi korak u raspetljavanju korupcijskog lanca koji bi, kako sada stvari stoje, mogao dosegnuti do najviših državnih instanci. Ponajprije zbog toga što mediji već dulje poslovanje Nevenke Jurak povezuju s njezinim bliskim prijateljem Mladenom Barišićem, prvim čovjekom hrvatske carine. Ali, što je još i mnogo važnije, s čovjekom od najvećeg povjerenja bivšeg premijera Ive Sanadera. I na kraju, ali nikako najmanje važno, Mladen Barišić je također bio zadužen za financijsko poslovanje HDZ-a.
Praonica novca
U javnosti su do sada procurile sumnje da je Mladen Barišić preporučivao, ali i zahtijevao od vodećih ljudi u državnim i javnim tvrtkama da posluju preko Fimi-Medije. Osim što je time zloupotrijebio svoj položaj i na nedopustiv način pogodovao jednoj tvrtki, Barišićevo lobiranje za Fimi-Mediju potvrdilo je mogućnost da je ta tvrtka služila kao praonica novca za potrebe vladajuće stranke, ali možda i nekih pojedinaca.
Budući da je istraga do sada utvrdila da su kroz Fimi-Mediju prolazili golemi iznosi novca, da se samo u poslovanju s jednom malom tvrtkom opralo oko 16 milijuna, postavlja se pitanje gdje su ta sredstva završila. U HDZ-u, džepovima pojedinaca ili je možda novac dijeljen po principu malo stranci, puno pojedincima.
Za Nevenku Jurak nema nikakvih saznanja o tome da je bila sklona luksuzu i trošenju novca, što se nikako ne bi, ako je vjerovati kuloarskim pričama, moglo reći za Mladena Barišića. Oni koji ga bolje poznaju tvrde da se volio lijepo i skupo odijevati, da je nosio isključivo odjela po narudžbi i to od najskupljih svjetskih tvrtki, da je, poput svog intimusa Ive Sanadera također imao zapaženu kolekciju vrijednih satova. Bio je rado viđen gost u zagrebačkim restoranima, gdje se isticao, kao uostalom i njegov šef Sanader, naručivanjem skupih pića i cigara. Mnogi su uvjereni da je upravo Barišić podmirivao dio računa i troškova bivšeg premijera.
S obzirom na to da je život na tako visokoj nozi iznimno skup i da za njega treba mnogo više novaca nego što to mogu zaraditi državni službenici, makar i na najvišim pozicijama, ne čudi ako se i Barišićev način života i trošenje novca nađe pod udarom istrage.
U HDZ-u je nemoguće pronaći sugovornika koji bi odgovorio na pitanje jesu li u stranci postojali crni fondovi. Od više sugovornika, pripadnika raznih stranačkih skupina, dobili smo uvijek isti odgovor: ako je postojala crna blagajna, za to je znao iznimno uzak krug, ne više od četvoro ili petoro ljudi. Za dvojicu su svi sigurni da su znali: to su bili Ivo Sanader i Mladen Barišić.
Paralelni sustav
Ako je već nepobitno potvrđeno da je bivši premijer uspostavio paralelni sustav pomoću kojega je upravljao strankom i državom tada, po logici stvari, nema nikakva razloga da unutar stranke nisu postojala javne, ali i tajne financije, odnosno tajna blagajna. Već sam stil života nekih ključnih ljudi upućuje da oni nisu mogli steći toliko imovine i živjeti na tako visokoj nozi, jer su dvadesetak godina živjeli isključivo od plaća koje dobivaju državni namještenici.
Skupocjeni BMW
Da je nešto sumnjivo događa u vođenju stranačkih financija prvi put se ozbiljnije moglo uočiti kada je bivši premijer Ivo Sanader kupio skupocjeni, blindirani BMW. Nitko u stranici, pa ni od članova najužeg vodstva, nije imao pojma da HDZ kupuje novi automobil i, što je najzanimljivije, gotovo nitko nije ni primijetio da je riječ o novom modelu jer je bio vrlo nalik automobilu u kojemu se do tada vozio premijer. Mnogi su iz vrha stranke tek iz novina doznali da je premijer kupio novi automobil, a posebno su bili šokirani kada su saznali da bi cijena mogla doseći iznos od pet milijuna kuna. I da je, kako se kasnije počelo nagađati, taj novac isplaćen prodavaču u gotovini.
Budući je Sanader bio neprikosnoveni šef, nitko se nije usudio postaviti pitanje otkud novac, pogotovu što se u prvo vrijeme tvrdilo da je Vlada financirala kupnju premijerovog automobila. Ubrzo se međutim utvrdilo da auto nije kupljen ni državnim novcem, pa je naknadno stiglo objašnjenje da su auto kupili stranački donatori iz SAD-a.
Kompliciran slučaj
Dakle, sumnja li se da je postojala crna blagajna u HDZ-u, onda će to svakako morati postati predmet ozbiljne policijske istrage. Ako se za uspostavu paralelnog sustava vlasti može odgovarati politički, za financijske malverzacije odgovornost je samo jedna, ona kaznena.
Sve što se otkriva u istrazi protiv Nevenke Jurak krajnje je neugodno, pa i opasno za vladajuću stranku. No, bez obzira na to hoće li istraga doći i do samog bivšeg vrha HDZ-a i kakve će to imati posljedice na samu stranku, ali i cijelu državu, ona se mora provesti do kraja. Pri tomu ne treba biti nestrpljiv: takvi teški i komplicirani slučajevi ne mogu se riješiti preko noći.
No, činjenica da se vrlo temeljito započelo raščišćavanjem daje nadu da će se uskoro utvrditi prava istina. Uostalom, to je prije svega u interesu samog HDZ-a: jedini način da se sa stranke skine kolektivna stigma i odgovornost za eventualna kriminalna djela jest da se pronađu i kazne krivci. Toga je svjesna i predsjednica stranke Jadranka Kosor koja je policiji i pravosuđu dala potpuno odriješene ruke. Stoga više nitko neće imati alibi da nema političke volje za obračun s korupcijom na najvišoj razini.