Jeste li znali da Hrvatska ima svog princa? Mnogi od nas zamislit će se jer posljednji izdanak naše kraljevske loze samozatajan je i ta priča ostala bi potisnuta u nekoj ladici sjećanja kao davna lekcija iz povijesti viših razreda osnovne škole, kada se gotovo ovlaš spomenulo kako je u doba Endehazije Hrvatska neke dvije godine formalno bila Kraljevina, s Tomislavom II. na tronu. Njegov nasljednik princ Zvonimir II., poznatiji kao Amedeo Savojski i vojvoda od Aoste, živi danas u lijepoj toskanskoj kući nalik dvorcu (kako i priliči) u Arezzu pokraj Firence, životom modernog aristokrata, a ekskluzivno za Nedjeljni Jutarnji dao je svoj prvi veliki intervju u hrvatskim medijima.
Talijanska dinastija
Komunikativni i vitalni 70-godišnjak odmah nas je iznenadio pozdravom i s još nekoliko fraza na sasvim korektnom hrvatskom te bez uvodnog pitanja nadodao kako je Hrvatsku nekad davno, u doba Tita, posjećivao često i namjerava što skorije opet doći. Nakon malog razgovora o vremenu, zanimajući se kiši li i kod nas, puše li bura te je li isto neobično hladno za ljetno doba godine, pohvalio je ljepote naše domovine.
- Bio sam u Zagrebu i duž hrvatske obale. Davno sam, za neke produžene vikende, plovio brodom iz Trsta po Dalmaciji, i žao mi je što nije bilo dulje, da bolje upoznam ljude i, možda, steknem prijatelje. Tako bih bolje govorio hrvatski i pojmio mentalitet naroda. Ovako, Hrvatska je za mene prekrasna zemlja koju, nažalost, ne poznajem dovoljno - tvrdi, pa u narednoj rečenici sam sebe demantira: u razgovoru shvaćamo da itekako poznaje naš osebujan splet kultura i mješoviti sastav stanovništva do postotaka, aktualno i kroz povijest, a otvoreno, bez tabua i kritički dotiče se Mussolinijeve okupacije Dalmacije.
- Volio bih što skorije opet doputovati u Hrvatsku i boraviti kod vas barem tjedan dana, a po mogućnosti i više, pa pripomoći da se zaborave neke takve, šokantne i stupidne ideje nekih suvremenika moga oca, iz vremena kada sam se tek rodio i izrastao u dječaka. Uvjeren sam da ćemo, kad ostvarim želju za posjetom Hrvatskoj, steći međusobne simpatije.
Amedeov otac Aimone, također Vojvoda od Aoste, bio je nominalni hrvatski kralj Tomislav II., prema nekim mišljenjima, posljednji kralj na hrvatskom prijestolju uopće. Podrijetlom princ iz talijanske vladajuće dinastije Savoja, pripadao je njezinoj mlađoj liniji, koja nije bila u direktnom redoslijedu za nasljeđivanje talijanskog prijestolja. Dogovorom Ante Pavelića s Talijanima, on je 1941. imenovan hrvatskim kraljem Tomislavom II. Radilo se samo o tituli jer nikada nije imao stvarnu vlast u NDH, a prema nekim izvorima, niti interesa za Hrvatsku. Na kraju, nikada nije ni posjetio Hrvatsku, pa tako nije niti održana njegova krunidba koja je trebala biti upriličena kod Tomislavgrada. Godine 1943., nakon kapitulacije Italije, odrekao se hrvatskog prijestolja i emigrirao u Argentinu, gdje je, u Buenos Airesu, 1948., i umro.
Supruga Tomislava II., teoretski posljednja hrvatska kraljica, prethodno princeza Irena od Grčke i Danske, bila je izvanredno visokog roda: među izravnim precima bili su joj ruski carevi i britanska kraljica Viktorija. Otac joj je bio grčki kralj, djed njemački car, pradjed danski kralj, sestra rumunjska kraljica... Odreda najplavokrvnije europske loze. Dana 27. rujna 1943., u Villa della Cisterni u Firenci rodila je njihova sina jedinca, koji je dobio ime Amedeo Umberto Costantino Giorgio Paolo Elena Maria Fiorenzo Zvonimir (potonje kao hrvatski prijestolonasljednik). Skraćeno, Amedeo di Savoia, Duce d’Aosta. Samo tri tjedna prije toga Italija je objavila predaju, na što je njezin bivši saveznik Njemačka pokrenula vojnu akciju za okupaciju Italije. Nacisti su uhapsili Amedeovu majku, zajedno s njim i još troje rođaka, pa poslali u jedan koncentracijski logor u Austriji. Kad je imao nepunih pet godina, dječaku je u egzilu u Buenos Airesu umro otac, od kojega je u tom trenu naslijedio naslove vojvode od Aoste, princa od Cisterne i Belriguarda, markiza od Voghere i grofa od Ponderana. Ujedno, postao je glavom kuće Savoja, obitelji koja je vladala Italijom od 1861. do 1946. godine.
(...)