Gospođo Marija, čestitam - postali ste baka. Kada se zbio taj sretni događaj?
- Moja kći Gordana u srijedu 13. siječnja u 12.45 rodila je sina Antu i kćer Anu. Bila sam presretna, i danas sam. To je donijelo novu dimenziju u moj život.
Malo je rano, ali možete li usporediti taj osjećaj s majčinstvom?
- Zasad se još učim biti baka. Kažu mi da sada kao baka mogu nadoknaditi ono što roditelj ponekad nije stigao sa svojom djecom. Vidjet ćemo, zasad uživam i to je nešto najljepše što mi se dogodilo u posljednje tri godine.
Kako ćete uskladiti obaveze u Zakladi i ulogu baka servisa?
- Ipak malo teže. Morat ću se više posvetiti unučadi i kćerki. Zaklada je sada već dobro uhodana, prepoznatljiva i ustrojena. Moj mandat upraviteljice traje još godinu dana i onda se planiram povući. Neka nastave drugi, mladi i sposobni ljudi koji svi odreda volontiraju u Zakladi.
Kakvo je stanje u Zakladi?
- Trenutačno smo fokusirani na obradu 33.000 uzoraka, od kojih je tipizirano 13.075, napravljen je plan za ovu godinu i 1000 novih uzoraka, a iz proračuna je osigurano 4,55 milijuna kuna za obradu dodatnih 4200 uzoraka. Ukupno je to više od 18.000 uzoraka.
Na što ste osobito ponosni?
- Na to što je Anina ideja zaživjela. Prvih 2,7 milijuna u Zakladi prikupljenih za Anu poklonili smo njen supug Igor Erceg i ja. Potom je ustrojen hrvatski registar, na čijem je čelu Mirando Mrsić, koji je nepresušnom energijom puno učinio za Zakladu. Imali smo i veliku potporu ministra Darka Milinovića, volontera, donora i svih dobrih ljudi.
Javljaju li vam se donori kojima je Zaklada spasila život?
- Evo baš je ovih dana iz engleske klinike ‘Antony Nolan’ stiglo pismo zahvale anonimnog pacijenta kojemu je spašen život matičnim stanicama iz našeg registra. Zamislite, koja slučajnost, baš je iz te klinike pokrenuta svjetska akcija stvaranja registra.
Jeste li obavijestili donora i može li se znati tko je?
- Naravno da sam odmah nazvala donora. To je jedna mlada djevojka iz Vinkovaca. Inače se žene lakše odlučuju za doniranje, valjda to mora biti tako. I, da, ta je mlada djevojka bila sva oduševljena, obje smo se rasplakale od sreće.
Nije li to poruka i vama utjeha da je Anin život produžen kroz spašavanje tuđih života?
- Neizmjerna je tuga majke koja izgubi svoje dijete, ali sada se pokazuje da se ostvaruje njezina plemenita ideja i vizija o pomoći potrebitima. To mi daje vjeru da ona vječno živi kroz Zakladu.
Kako si objašnjavate to što više pomažu oni koji imaju manje?
- Da, teško je to objasniti. Više su senzibilizirani tzv. mali, dobri ljudi iz manjih sredina nego u velikim gradovima, gdje je veća otuđenost. Ali ima i iznimaka. Osijek je grad rekorder - u jednom danu 917, a u drugom 1017 darivatelja. U gradu koji je toliko propatio... Zato su me duboko razočarali svi koji pokušavaju upotrijebiti ime Zaklade u svoju korist. Ne znam što je u duši takvih ljudi?
Što biste poručili majkama i obiteljima koje prolaze patnje koje su iza vas?
- Da ne gube nadu i vjeruju da ima pomoći ako i ne nađu srodnog darivatelja u obitelji. Znate, matičnu stanicu s oznakom CD34 još nitko od znanstvenika nije vidio. To je za mene Božji biljeg. Samo Bog zna tko je tvoj spasitelj, tko ima srodnu stanicu. Sretna sam što je Ana, a sada Zaklada, bila spona između toga biljega dragog Boga i čovjeka. Tajna života je u tajni vjere.