StoryEditor
RODILJE NA ULICI

Fotografija Gorana Mehkeka koja će nam ostati urezana u sjećanje: ‘Nisam mogao vjerovati‘

Fotografija Gorana Mehkeka dio je projekta Jutarnjeg lista i Cropixa "Zagreb, grad koji treba našu ljubav"
 Goran Mehkek/Cropix

Među prizorima koje je tijekom zagrebačkog potresa 22. ožujka snimio fotoreporter Cropixa Goran Mehkek scene su su rodilja koje su iz bolnice izašle na Petrovu ulicu.

Prizori su to koje svi pamtimo, koji će nam ostati urezani u kolektivno sjećanje. Među ostalim, upravo i zbog ovih fotografija. Rodilje su pod dekama i pod maskama, neke od njih odgovaraju na pozive zabrinute obitelji i prijatelja na mobitele.

- Bilo je puno šokova, puno važnih događaja. No, ovaj u kojem su žene, trudnice i novopečene majke, na ulici, a njihovi muževi trčeći zabrinuto dolaze do njih, prema svemu sudeći je i najjsnažniji prizor koji sam vidio tog dana - kaže nam ovaj fotoreporter.

Goran Mehkek u Petrovu je ulicu, ispred Klinike za ženske bolesti i porode koja je oštećena u potresu, stigao neposredno nakon što je zatreslo, i to prilično snažno u ovom dijelu grada. Na teren je krenuo iz zagrebačke Dubrave, gdje živi s obitelji.

- Treslo je u blizini mjesta gdje živimo, svima je to bio šok. Djecu smo stavili u auto ispred kuće. Svi smo, čitava obitelj, bili u autu kad me nazvao urednik i rekao mi da krenem prema Petrovoj ulici. Morao sam se brzo snaći, pohvatati konce. Nisam znao koliki su razmjeri potresa, to sam shvatio tek nakon što sam sjeo na bicikl, koji mi se činio kao najbolje prijevozno sredstvo za dolazak do grada, i krenuo prema Petrovoj. Snimao sam nešto i putem. No, brzo sam se našao ispred bolnice u ovoj ulici i kada sam vidio te žene, neke od njih s bocama za infuziju, i sve u šoku, intenzitet tog trenutka snažno me pogodio. Vani je tog dana bilo jako hladno, pa su se mnoge ogrnule dekama i plahtama. Puno ih je bilo u papučama. One koje su tek izlazile pomagale su jedna drugoj. Shvatio sam nestvarnost situacije, svega što se odjednom zbiva, potres i korona istodobno, tek nakon što sam ugledao taj prizor - nastavlja.

Od uzbuđenja je, kaže, tek nakon što je krenuo iz Dubrave, pao s bicikla. Brzo se pribrao jer situacija je to zahtijevala.

- Bilo me je na deset strana, no uspio sam se podići i odvoziti do bolnice - kaže.

Trebalo mu je točno osam minuta da dođe do lokacije na koju ga je poslao urednik. Poslije su, priča, došli i Bad Blue Boysi, koji su pomogli iznijeti inkubatore.

Goran Mehkek iskusan je fotoreporter, radio je za FAH, fotoagenciju Hine, a u Cropixu je od prvih dana. Dakle, u tom je poslu već dva desetljeća. Puno utakmica ima u nogama, gomilu prizora koje je bilježio, i ružnih i lijepih.

- Znao sam snimati prizore za koje nisam mogao vjerovati da se događaju. To je, nazvao bih ju tako, manje lijepa 'povlastica' profesije, da se, kad snimaš, možeš odmaknuti od prizora ispred sebe, kao da se skrivaš iza fotoaparata. Mi koji dugi niz godina radimo ovaj posao, naviknuli smo se sakriti tako, iza kamere, to nam daje određeni odmak. Nekad se tako zaklonim od stvarnosti, od emocija, to je moj zaštitni mehanizam. No, taj je dan uistinu sve izgledalo nestvarno - govori nam Mehkek.

Smatra da se posljedice osjećaju i danas.

- Zagreb je danas drugi grad, rekao bih da je manje ljudi na ulici, često snimam na potezu do Kvaternikova trga, i to se poprilično promijenilo - kaže naš sugovornik.

Fotografija Gorana Mehkeka dio je projekta Jutarnjeg lista i Cropixa "Zagreb, grad koji treba našu ljubav".

Izložene su fotografije na Europskom trgu te u katalogu na web stranici https://potres.jutarnji.hr/

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. rujan 2020 14:33