Britanska akademija znanosti (Royal Society) nedavno je objavila listu naslova koji konkuriraju za najbolju svjetsku popularno-znanstvenu knjigu za 2014. godinu. Među favoritima za tu prestižnu nagradu od 25.000 funti (oko 31.000 eura) svakako je knjiga “Serving the Reich: The Struggle for the Soul of Physics under Hitler” Philipa Balla, poznatoga britanskog publicista koji je 20 godina bio urednik u vodećem znanstvenom časopisu Nature. U knjizi Ball se bavi intrigantnom temom fizike u Trećem Reichu, a u fokusu su tri briljantna znanstvenika i nobelovca: Nijemci Werner Heisenberg i Max Planck te Nizozemac Peter Debye.
Kada je 1933. godine Hitler došao na vlast, novi ministar kulture, u čijoj su nadležnosti bili i znanost te obrazovanje, postao je Bernhard Rust. On je bio nezaposleni provincijski učitelj koji je udaljen s posla jer je pokazivao znakove mentalne nestabilnosti i seksualno uznemiravao maloljetnice. Rust je odmah donio dekret kojim se iz javnih civilnih službi moraju izbaciti svi koji imaju i “četvrtinu” židovske krvi.
Bijesni i nesretni
- Glavna posljedica antisemitskih zakona o javnoj službi bila je da su mnogi vodeći fizičari i matematičari istjerani s posla. Njemački fizičari suočili su se s dilemom kako da odgovore na nepravedno i rasističko otpuštanje svojih kolega. Nažalost, oni nisu našli učinkovit način da se suprotstave nacističkim mjerama. Mnogi njemački fizičari bili su bijesni ili, na neki način, nesretni zbog postupka prema židovskim kolegama, ali nisu smatrali da je njihova dužnost da u javnosti iskažu svoje nezadovoljstvo - rekao mi je Philip Ball.
Zbog rasnih zakona oko tisuću sveučilišnih nastavnika ostalo je bez posla, a popis zabranjenih knjiga, koje su javno spaljivane, popeo se na 10.000. Među zabranjenim djelima bila su i ona Kafke, Marxa, Heinea i Alberta Einsteina koji je, pravilno predviđajući tijek događaja, početkom 1933. godine napustio Njemačku i otišao u SAD. Njegovim su stopama kasnije krenuli mnogi židovski znanstvenici, što je imalo devastirajuće posljedice za Njemačku koja je u prvoj polovici 20. stoljeća bila znanstvena meka koja je privlačila istraživače iz Velike Britanije, Francuske, Danske i Nizozemske. Biologija i medicina u nacističko doba pretvorile su se u pseudoznanosti. U skladu s doktrinom rasne higijene, još od početka 20. stoljeća u Njemačkoj su postupno promicane ideje o sterilizaciji i eutanaziji koje su 1933. godine postale dio službene politike. Čak 44,8 posto njemačkih liječnika bili su članovi Hitlerove nacističke stranke i predano su sudjelovali u programima sterilizacije i eutanazije mentalno ili fizički hendikepiranih ljudi, homoseksualaca, prostitutki, djece u sirotištima... Iako se činilo da je fiziku teže zarobiti nacističkom ideologijom, to nije spriječilo fizičare Johannesa Starka i Phillipa Lenarda da počnu proganjati sve one koji njeguju “židovski duh” u istraživanjima.
Između dva pola
- U svojoj knjizi želio sam razmotriti njemačke fizičare koji su zauzimali ambivalentnu sredinu između onih koji su entuzijastički podražavali Hitlerov režim, kao Stark i Lenard, i onih koji su bili glasna opozicija, poput Einsteina. Zapravo većina njemačkih fizičara bila je između ta dva pola: oni nisu samo prihvatili nacistička pravila pod pritiskom, nego su razvili i određene simpatije prema nekim aspektima režima - rekao mi je Philip Ball. Naglasio je da je motiv za njegovu knjigu bio slučaj Petera Debyeja, odličnog znanstvenika, koji je u javnosti manje poznat od Maxa Plancka i Wernera Heisenberga.
(...)