NEOBIČNO PREOBRAĆENJE

PRIČA BIVŠEG DEKANA KOJI JE OSTAO BEZ SVEVIŠNJEG 'Dvadeset sam godina bio predani pastor. A onda sam shvatio da Bog zapravo ne postoji'

Tomislav Krišto/CROPIX

Bibliju sam pročitao 40 puta, i to na engleskom, njemačkom, francuskom, starogrčkom... Tumačenje Biblije vrlo je zahtjevna stvar, a onda vidite da neke stvari ne stoje. Pokušao sam to pomiriti, ali nije mi išlo, kaže nam Željko Porobija

U adventizam sam ušao isključivo iz uvjerenja. Bio sam sretan dok sam radio kao pastor, posebice na početku. No, kad je vjere nestalo, morao sam otići, priča mi Željko Porobija, bivši adventistički pastor i dekan Adventističkog teološkog fakulteta u Maruševcu. Porobijino ime u više sam navrata zamijetila u raspravama o znanstvenim temama vođenim na društvenim mrežama, a iz tih se diskusija moglo zaključiti da je čovjek iznimnog obrazovanja. Prije nekoliko dana, međutim, saznala sam da je Željko Porobija nakon gotovo dvadeset godina rada napustio pastorsku službu te je sada sekularist i ateist.

- Radim kao slobodnjak, prevodim i povremeno predajem, a bavim se i web developmentom. Kako imam dozvolu za rad u Engleskoj, mogu otići i tamo. No, još dvojim oko toga, jer sam vezan za obitelj, a iskreno rečeno, volim i ove prostore - rekao je Porobija kad smo ga posjetili u Maruševcu, mjestu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, 15-ak kilometara udaljenom od Varaždina. Jakom kišom okupani i na prvi pogled izolirani Maruševec iznenadio nas je zanimljivim zgradama Adventističkog teološkog fakulteta (djeluje od 1975. godine) te srednje škole s učeničkim domom koju je osnovala Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj. - Moja supruga Đurđica je ravnateljica škole, a i ja sam tu predavao - rekao je Željko Porobija, a zatim nam ispričao svoju zanimljivu životnu priču.

Rađanje vjere

Rođen je 1966. godine u Beogradu. Njegov pokojni otac bio je katolik, rodom iz Hercegovine, a majka mu je metodistica.

- U adventizmu sam od 1987.godine, a prošao sam proces koji me doveo do toga. Naime, počeo sam proučavati Bibliju jer me to jako zanimalo. Osjećao sam u sebi neko rađanje vjere. Biti vjernik u kontekstu adventizma je zanimljivo i čovjeku može biti lijepo - prisjetio se Porobija, koji je u to doba bio student filozofije na Sveučilištu u Beogradu. - Mislim da je beogradsko sveučilište u pogledu filozofije tada bilo slobodnije od zagrebačkog, gdje su prevladavali praksisovci. Filozofiju sam diplomirao u Beogradu, a doktorirao na Sveučilištu Wales. Također, magistrirao sam i teologiju na Open University u Engleskoj - dodao je Porobija.

U Hrvatsku je došao početkom rata.

- Bio sam Beograđanin i govorio sam ekavicom. Moja supruga, koja je iz okolice Vinkovaca, radila je u Beogradu. Bilo nam je lijepo, no bližio se rat i počeo sam osjećati pritisak zbog “krivih krvnih zrnaca”. Od mene se tražilo da idem u rat, što nisam htio. Imali smo malo dijete pa smo se pridružili moru izbjeglica te došli u Hrvatsku. Neovisno o ratu, moj plan je bio da studiram na Adventističkom teološkom fakultetu u Maruševcu - rekao je Porobija. On je 1992. godine počeo raditi u Maruševcu kao predavač u srednjoj školi i na Adventističkom teološkom fakultetu. Zatim je 1995. godine postao adventistički pastor, najprije u Zagrebu, zatim u Slatini te naposljetku u Maruševcu, gdje je bio profesor, a kasnije i dekan Adventističkog teološkog fakulteta.

- Jedan od najsretnijih dana u životu bio je moj prvi dan kao pastora u Slatini. Uživao sam biti pastor, iako to nije lak posao i zahtijeva sedmodnevni angažman. No, već na početku moga pastorskog rada počeo sam sumnjati - prisjetio se Željko Porobija, koji je iznova čitao Bibliju kako bi otklonio svoje sumnje.

Vrhovno biće

- Bibliju sam pročitao 40 puta, i to na engleskom, njemačkom, francuskom, starogrčkom... Tumačenje Biblije vrlo je zahtjevna stvar, a onda vidite da neke stvari ne stoje. Pokušao sam to pomiriti, ali nije išlo - kazao je Porobija. Prijelomna točka u njegovu slučaju bio je kreacionizam, učenje kršćanskih fundamentalista koji smatraju da je vrhovno biće ili božanstvo stvorilo svijet, dakle prirodu i čovjeka, odjednom. Kreacionisti Bibliju shvaćaju doslovno, a brojniji su u Americi nego u Europi.

- Kreacionizam je izvorno adventistički produkt koji su poslije prihvatili baptisti i neke druge kršćanske crkve. Kreacionizam je i danas utkan u temelje adventističke teologije. Tako je na posljednjoj generalnoj konferenciji, koja je najviše tijelo, a saziva se svakih pet godina, opet potvrđeno da se mora prihvatiti nedavno stvaranje. To znači da je svijet nastao prije 6000 do 10.000 godina, u najboljem slučaju prije 20.000 godina. To je kao da sada raspravljamo je li od Maruševca do Zagreba udaljenost šest, 16 ili 20 metara. Nikako se ne prihvaća da je svemir nastao Velikim praskom prije 13,7 milijardi godina, a da je Zemlja stara 4,5 milijardi godina - rekao je Porobija. Istaknuo je kako tijekom svojih adventističkih godina nikad nije do kraja prihvaćao kreacionizam.

- Možda je razlog tome to što mi je biologija dobro išla u školi, čak sam bio i na jednom natjecanju. Krajem 1990-ih više nisam bio kreacionist. Počeo sam tada prihvaćati ideju inteligentnog dizajna, ali sam i s tim imao problema. Onda sam se polako lomio, pokušao sam to pomiriti, napraviti neki svoj neoortodoksni adventizam i angažirati se više u socijalnom smislu. No, kako god sam sklapao taj sustav da bih opstao, on se urušavao. Nažalost, oko 2008. godine došlo je do kraja mojeg vjerovanja u bilo što natprirodno. To je bila zadnja stvar u životu koju sam želio da mi se dogodi. Ali, to se dogodilo - kazao je Porobija. Priznao je kako je za njega tada nastupilo razdoblje agonije.

- Imao sam siguran posao i redovitu plaću, koja se kretala oko hrvatskog prosjeka. Bio sam u dobrim odnosima s ljudima u Adventističkoj crkvi, nikome nisam ništa mogao zamjeriti. Ljudi su me cijenili, postao sam uvjetno rečeno, neki glavni teolog. No, ideološki više nisam tamo pripadao. Metaforički rečeno, osjećao sam se kao gay među skinheadsima. Morao sam otići - kazao je Željko Porobija, koji je 2013. godine napustio pastorsku službu i poziciju dekana na Adventističkom teološkom fakultetu.

Prije nekoliko mjeseci pridružio se američkoj neprofitnoj organizaciji The Clergy Project (TCP) koja pomaže sadašnjim i bivšim svećenicima koji su izgubili vjetru u natprirodno. Organizacija se nalazi na Floridi, a postala je poznata nakon što je 2010. godine slavni evolucijski filozof Daniel Dennett objavio studiju o pet pastora koji su prestali vjerovati u Boga.

Glavni teolog

- Pristupio sam im iz radoznalosti. Meni nije potrebna nikakva njihova pomoć, ali bilo mi je zanimljivo vidjeti ljude poput mene i pokušati s njima razgovarati. Jer jednog pastora koji je napustio Crkvu i vjeru može razumjeti samo netko tko je to isto učinio - rekao je Porobija te istaknuo kako nije jednostavno priključiti se TCP-u.

- Morate im poslati motivacijsko pismo, a zatim s njima razgovarati na Skypeu kako bi uvidjeli da ste stvarna osoba. I onda se prati da ne napravite neku provokaciju. Ja sam tamo objavio svoju priču i pročitao neke tuđe te razmijenio nekoliko poruka. To je dobar projekt jer takvih ljudi ima svugdje. Neka statistika kaže da svakog ponedjeljka jedan od osam svećenika razmišlja o odlasku iz Crkve. Različiti su razlozi: neki ostanu vjernici, neki promijene svjetonazor, no ima ih mnogo koji poput mene kažu: “Ja više ne vjerujem i ne znam što da radim sa sobom” - rekao je Porobija.

Biblija i matematika

Upitala sam ga što misli o vjeronauku u školi.

- Vjeronauku je mjesto u Crkvi. Postoji jaka struja unutar Katoličke crkve koja također tako misli. Primjerice, nedavno je na HRT-u bio prikazan intervju sa župnikom Karlom Koračevićem iz Kučan Marofa, koji odavno govori protiv vjeronauka u školi. A on je doktorirao sociologiju na Gregoriani u Rimu, i izrazito je obrazovan. Koliko znam, isusovci su, također, bili za religijsku kulturu. Prema mojem mišljenju, to je nužan dio obrazovanja. Svaki čovjek bi trebao znati čitati Bibliju, a svojim dragim prijateljima, “novim ateistima” savjetujem ponekad: “Malo pažljivije čitajte Bibliju”. Naime, oni se često hvale da znaju Bibliju bolje nego prosječan katolik. No, i ja znam matematiku bolje nego prosječan srednjoškolac, ali to ne znači da sam matematičar - rekao je Porobija.

Naglasio je kako je pročitao nekoliko knjiga svjetski poznatih “novih ateista” poput Richarda Dawkinsa.

- One su uglavnom, publicističke napisane. Da je živ, najradije bih slušao Christophera Hitchensa. No, najradije čitam Dawkinsa jer on izuzetno dobro piše. No, sve je to prosvjetiteljstvo iz 18. stoljeća, naravno s puno više znanosti. Pročitao sam ih sa zanimanjem, ali da sam sljedbenik Tillicha i Bartha, to me ne bi taklo. Najveći problem novih ateista jest to da se uglavnom obraćaju kreacionistima, a nisu najbolje pripremljeni za dijalog s drukčijim teološkim sustavima, primjerice katoličkim. I naši “novi ateisti” previše se bave kreacionistima i fundamentalistima koji su u Hrvatskoj minorna skupina. Savjetovao bih im da pokušaju dijalog s ozbiljnim katoličkim intelektualcima kojih u Hrvatskoj bez sumnje ima, ali nisu eksponirani u javnosti - kazao je Porobija te najavio kako će o tome u siječnju 2016. godine govoriti i na događanju Skeptici u pubu.

Zanimalo me smatra li da su hrvatski “novi ateisti” agresivni u svome naumu da iskorijene religiju za koju je Dennett u svome bestseleru “Kraj čarolije” zaključio da je prirodna pojava nastala evolucijom ljudskog mozga.

Nemoguća pomirba

- Ne bih rekao da su agresivni jer sva se njihova agresivnost svodi na to da govore protiv religije. No, religija je nastala prirodnim putem i apsurdno je negirati je. Pojava religije u ljudskoj civilizaciji ima definitivno vezu s prijelazom na agrarnu kulturu. Religija nije nužna, jer su antropolozi opisali plemena koja nisu uopće religiozna. No, sigurno je da religija ima svoju povijest, a ne znam koliko će postojati. Nemam optimizam Marxa ili Schopenhauera da za 20, 30 ili 50 godina neće više biti religije. Svako ima pravo na svoja uvjerenja i ne smatram vjernike inferiornijima od mene. Ja se borim samo za to da se nečija vjernička uvjerenja ne nametnu kao nešto neupitno - rekao je Porobija koji se naposljetku osvrnuo na dijalog znanosti i religije.

- Dijalog je moguć, ali postao sam skeptičan da je moguće pomiriti znanost i religiju. Jer da je to moguće, napravio bih neku svoju verziju gdje se to pomiruje i ne bih napustio Crkvu. Mislim da se znanost i religija teško mogu pomiriti - zaključio je Željko Porobija.

Izdvajamo