'Probudila me strašna bol! Lijevi zglob je izgledao kao da je smrskan. Mislila sam da je to zaista kraj...'

Pred jutro ju je probudila razarajuća bol. Još onako snena vidjela je zglob lijeve noge koji je nabubrio, crvenilo i pod prstima je osjećala bolnu oteklinu. Nije mogla ustati iz kreveta. Pogledom je potražila štake po sobi da se na njih osloni i da barem malo ublaži bol dok se pokušava osoviti na noge. Trebala je samo učiniti nekoliko koraka da bi dohvatila telefon. Uspjela je nekako. Pozvala je oca.

Dok je tefon zvonio, kroz glavu su joj bubnjale misli:

- O, Bože, ovo je kraj! Gotovo je. Nema više skakanja. Nema više natjecanja. Završila sam s tim. Što ću sad?

Kad se otac javio, samo je uspjela izgovoriti:

- Molim te, dođi odmah, ne znam što mi je, ali boli me strašno...

Prošli je tjedan Blanka Vlašić prolazila vrlo dramatične trenutke, pravu malu osobnu dramu kojoj je svje...