Prvih dana jeseni 2006. Igor Čičak izašao je šokiran sa sastanka u Hrvatskoj narodnoj banci. Varaždinska Vaba banka , u kojoj je Čičak bio direktor, rekli su mu u lice u HNB-u, mora odmah “riješiti” kredit od 245 milijuna kuna koji je dala varaždinskoj Fima grupi. Premda je za taj kredit svojim depozitom jamčila Podravka, hrvatskoj “bankovnoj policiji” bilo je neprihvatljivo da Vaba iznosom većim od svojega jamstvenog kapitala kreditira svog većinskog vlasnika.
Milan Horvat, direktor i suvlasnik Fime i Vabe, znao je da će se to dogoditi i bio je na to spreman. Kreditom koji je dobila od Vabe Fima je od zagrebačkog Francka i Privredne banke kupila 576.880 komada ili 10,56 posto dionica Podravke. Horvat je u taj posao, kako kaže, “ušao na ho-ruk jer je njima (u Podravki) bila frka, i ja sam im to brzo odradio”.
Te dionice pokušali su prije Fime kupiti norveški poslovni vikinzi, nezasitni nordijski gutač kompanija po srednjoj i istočnoj Europi, Rieber & Sřn. Dio Podravkinih direktora želio je pak te dionice sačuvati za projekt Podravkina menadžerskog i radničkog dioničarstva, samo su čekali da Sanaderova Vlada donese potreban zakon, kako je i najavila. A Horvat je u svemu vidio poslovnu priliku života.
No, s nalogom iz HNB-a čitava se ta financijska konstrukcija počela urušavati. Trebalo je brzo osloboditi Podravkine depozite i isplatiti kredit Vabi. Darko Marinac i Zdravko Šestak iz Podravke, te Horvat i Čičak, bacili su se u grozničavu potragu za novim financijerom. London, Frankfurt, Zürich, Beč... nije bilo europskog financijskog centra koji nisu obišli. Ali, sve u dubokoj konspiraciji: svoje razgovore i planove skrivali su od javnosti i od burze, pa čak i od dijela Podravkine uprave. Vrlo brzo to im se počelo strahovito osvećivati...
“Prije par godina, ne mogu se sjetiti kada je to točno bilo, mene je kontaktirao Anton Spicijarić, savjetnik Fima grupe iz Varaždina, predočivši mi da Fima ima u pripremi određeni projekt vezan uz Podravku, te da traže kreditora”, priča Nikola Carević, 71-godišnji magistar ekonomije iz Rijeke, koji je do 2007. trinaest godina bio direktor predstavništva Deutsche Banka u Zagrebu, nakon čega je otišao u mirovinu.
No, predstavništvo banke nije bilo ovlašteno samostalno voditi razgovore oko odobravanja kredita niti zaključivati ugovore, već je samo prikupljalo informacije i ponude te ih prosljeđivalo banci u Londonu. A predstavnik investicijskog bankovnog odjela u Londonu, nadležan i za područje Hrvatske, bio je Zoltan Kurali s uredom u Budimpešti.
Nekoliko dana kasnije okupili su se na sastanku Horvat, Spicijarić, Ljiljana Weisbarth te Carević i Kurali, no čelnike Fime dočekao je hladan tuš: nakon što je analizirao Fiminu ponudu, Deutsche Bank je zaključio da Podravkine dionice koje je Fima već imala ne bi bile dovoljan zalog za kredit banke. Zoltan Kurali rekao je Horvatu da DB traži dodatno osiguranje, a nakon nekog vremena “Milan Horvat ga je obavijestio da je osiguranje dogovoreno s Nexe grupom iz Našica”.
“Deutsche Bank bio je upoznat s Nexe grupom s obzirom na to da je banka već bila obrađivala to društvo, što znači da smo znali kako posluje i koje su mu kvalitete. S te strane smatrali smo da bi to moglo biti adekvatno osiguranje i da bi Nexe grupa mogla biti dobar partner u tom poslu. Od Milana Horvata zatražili smo da dogovori sastanak s većinskim vlasnikom Ivanom Ergovićem”, priča Nikola Carević.
“Mi nismo mogli realizirati ono što je Deutsche Bank tražio, a to je put opcija”, objašnjava Horvat. “Oni takav kredit pretvore u vrijednosni papir koji mogu prodavati dalje, i to moraju imati kompletno strukturirano, što znači da osim dionica u kolateralu treba postojati još jedna jaka, bonitetna kompanija koja u najgorem trenutku može i kupiti taj paket, da on ima dodatnu likvidnost. To su standardizirani paketi kakvi se vani rade za financiranje raznoraznih proizvoda. A Darko Marinac predložio je da to bude Nexe”, kaže Horvat.
Marinac je, naime, u to vrijeme bio predsjednik Nadzornog odbora Ergovićeva našičkog poduzeća i pomislio je da bi Nexe mogao biti zainteresiran da pomogne Podravki jer je tražio distributera za svoja vina Feravino. Kombinacija s Nexeom, međutim, pretvorila se u veliki fijasko.
Kurali i Carević došli su u Našice u upravu Nexe grupe, tamo su ih dočekali Horvat, Ivan Ergović, njegov šef financija Tomislav Rosandić i još par ljudi čijih se imena Carević ne sjeća. Horvat je okupljenima ukratko predstavio ideju o kreditu Deutsche Banka, no kad je čuo da bi Nexe trebao dodatno garantirati za kredit koji traži Fima grupa, priča Carević, Ergović je smjesta rekao da on u tome ne želi sudjelovati i da ne vidi nikakav poslovni interes Nexea.
“Prije otprilike tri godine u neformalnom razgovoru Darko Marinac mi je rekao da Podravka ima naznaku neprijateljskog preuzimanja te da bi se htjeli zaštititi. Pitao me je da li bi Nexe grupa bila sudužnik za taj kredit, koji bi se uzeo u svrhu kupnje dionica”, pamti Ivan Ergović. “Tom prilikom nije mi rekao nikakve detalje, samo je naveo da tu ne bi bilo nikakvih opterećenja za Nexe, cijeli razgovor bio je prilično neobvezujući i neformalan. Nakon nekog vremena najavili su se predstavnici Deutsche Banka i Milan Horvat iz Fime...”
Ergović i Rosandić tada su prvi put čuli da bi Nexe grupa svojom imovinom ili korporativnim jamstvom trebala garantirati za kredit Deutsche Banka Fimi. “Navedena pozicija bila nam je potpuno financijski neprihvatljiva i nije bilo nikakvog ni poslovnog ni financijskog razloga da bismo se izložili takvom riziku”, kaže Ergović. Sastanak je završen i o toj temi više nikada nije bilo govora. Pri prvom sljedećem susretu Ergović je i Marincu rekao da Nexe ne može prihvatiti takav rizik i sudjelovati u predloženoj transakciji. “Nema problema”, odgovorio je Marinac, “to neće nimalo promijeniti naš odnos”.
Za Deutsche Bank “sve je to ispalo neozbiljno”, kako kaže Nikola Carević. Zoltan Kurali mu je rekao da kreditni odbor DB-a ionako vjerojatno ne bi odobrio zamišljenu kreditnu konstrukciju s obzirom na to da je osiguranje u dionicama podložno velikim promjenama na tržištu, što takav posao čini vrlo rizičnim, a što su upravo događaji koji su uslijedili i potvrdili.
akon sastanka u Našicama bilo je još nekoliko kontakata s Antonom Spicijarićem, međutim sve je to bilo površno i kontakti su sami od sebe prestali nakon što je Spicijarić rekao da su uvjeti DB-a prekomplicirani i preskupi, i da su u pregovorima s novim investitorom...” Bio je to Merrill Lynch.
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg
SUTRA DRUGI NASTAVAK! Uzbudljiva saga o aferi Podravka nastavlja se u sutrašnjem broju Jutarnjeg lista.