ZAGREB - Malo je nakon devet sati ujutro, sredina ljeta 2008. godine. Trojica muškaraca parkiraju kombi na promenadi u Marseilleu. Osvrću se oko sebe. Moraju biti sigurni da u blizini nema policije. I da ih nitko nije pratio. Jer, u tovarnom prostoru nalaze se slike vrhunskih autora. Monet, Sisley i Bruegel.
Ukradeni su u oružanoj pljački godinu dana ranije iz muzeja u Nici. Kriminalci su konačno dogovorili prodaju slika i na rivijeri se tog jutra trebao pojaviti Francuz koji radi za američkog trgovca umjetninama. Trebao im je isplatiti 4,6 milijuna dolara u gotovini. Umjesto gotovine i trgovca, okružilo ih je desetak policijskih vozila.
Policajci su iskočili iz automobila uperenih pištolja i lopovima nije bilo druge nego da se predaju. Cijelu je akciju po strani gledao poručnik lokalne žandarmerije Pierre Tabel. Na uho mu je bio prislonjen mobitel. Samo je rekao: “Imamo ih!”
Elitni klub
S druge strane linije bio je Robert Wittman. Agent FBI-a koji je glumio trgovca slikama i čovjek koji je organizirao “sačekušu” za kriminalce. Wittman je zahvalio poručniku i pobjedu proslavio sam, pijući kavu u vrtu dok mu je žena mirno spavala u kući.
Wittman pripada elitnom klubu. On je jedan od nekoliko stotina policajaca koji se bave isključivo ukradenim umjetninama. Možda zvuči čudno, s obzirom na to da se slike kradu neprestano, ali tim se slučajevima ne bave specijalizirane osobe. Uglavnom ih se svrsta pod obične krađe i tako pripadnu običnoj policiji.
No, da bi se pronašla ukradena slika, treba biti stručnjak. Treba znati je li slika prava ili krivotvorina.
Treba se sprijateljiti s trgovcima i lopovima, uvući u kriminalne organizacije i živjeti kao lopov. I to je Wittmanova specijalnost. Dva je desetljeća proveo glumeći mutne likove iz podzemlja. Dosad je vratio više od 225 milijuna dolara vrijednih ukradenih predmeta, uključujući Rembrandtov Autoportret i original američkog Ustava. Sada je svoje životno iskustvo podijelio sa svijetom u knjizi “Neprocjenjivo: Kako sam spasio izgubljena blaga svijeta”.
Stotine milijuna dolara
“Prije su pljačkali Pink Pantheri - tipovi u rukavicama koji su se ušuljavali u muzeje po noći”, piše Wittman u svojoj biografiji. “Danas se u muzeje ušetavaju siledžije s pištoljima.” Krađa umjetnina je posljednjih desetljeća eksplodirala. Otkako se na aukcijama pojavljuju slike koje se prodaju za stotine milijuna dolara, i najnesposobniji lopovi shvatili su da se tu krije golem novac. Samo američko tržište prodanih objekata vrti se oko šest milijardi dolara, a na svjetskoj razini to je mnogo više. Prodaja ukradene umjetnosti treća je najunosnija kriminalna aktivnost na svijetu, odmah nakon preprodaje droge i oružja.
Strah i trepet
Svaka velika krađa slika popraćena je neviđenim medijskim interesom. Usprkos tome, Wittman je godinama bio jedini čovjek na kojega se FBI mogao osloniti da ih pronađe.
On je osnivač, i mnogo godina jedini član, odjela za ukradenu umjetnost pri Birou. FBI je tek nakon njegova umirovljenja 2008. počeo trenirati nove agente. To što je bio jedini član nije mu previše smetalo. Štoviše, s obzirom na to da je bio buntovnik koji nije držao do pravila, često se provlačio s riskantnim akcijama. A najbolji opis njegova djelovanja je akcija iz Marseillea. (...)
KRIMINALNI EKSKLUZIV U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG