Dogovor za intervju bio je u jednom CD shopu u centru Zagreba. Rambo je pijuckao kavu i razgledavao vinilne ploče i box setove. “Iako je skupo, ovo očito netko kupuje, inače ne bi bilo izloženo”, komentirao je debeli paket jednog Dylanova izdanja koje je prelazilo tisuću, što kuna, što grama. “Pusti mi, molim te, ovog (Thelonious) Monka. Ovaj album mi je nepoznat”, rekao je prodavaču prije nego što smo započeli razgovor. Rambo Amadeus je stara škola, jedan od onih koji su odrasli u dućanu s pločama čekajući novitete. Kako su iz zvučnika krenuli ugodni Monkovi klavirski pasaži, tako je i priča započela s jazzom i onome što je “Svjetskog Megacara” privuklo tome. “Krenuo sam sa stajališta muziciranja, jer rock je dosadan. U tri takta bilo kojeg jazz-komada stane sva historija ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....