Odluke dvojice sudaca Trgovačkog suda u Zagrebu, Mislava Kolakušića, koji je zatražio ustavno preispitivanje zakona o predstečajnoj nagodbi, i Radovana Dobronića, koji je presudio u korist građana koji su imali kredite u švicarskim francima, izazvale su burne reakcije, ali i otvorile cijeli niz pitanja vezanih uz stanje u sudstvu. Među ostalim, i problem koji je do sada praktički bio tabu tema: o poziciji, ulozi i moći Državnog sudbenog vijeće (DSV) . Lavinu pitanja pokrenulo je otkriće da je Državno sudbeno vijeće pod predsjedavanjem predsjednika Županijskog suda u Zagrebu Ivana Turudića imenovalo 2010. Mislava Kolakušića, koji je do tada radio kao savjetnik u Upravnom sudu, dakle nije imao nikakvog iskustva s trgovačkim pravom, za suca Trgovačkog suda. No, nije Kolakušić tom prilikom bio iznimka: u toj rundi još šest od devet imenovanih sudaca također nisu bili suci i nisu imali nikakvog iskustva s trgovačkim pravom jer su do tada radili kao savjetnici na Upravnom i Prekršajnom sudu. Dakle, na dužnosti koje podrazumijevaju visoku stručnost, iskustvo, upućenost u problematiku imenovani su ljudi koji su se do tada bavili komunalnom problematikom ili prometnim prekršajima.
Izvan kontrole
Na pitanje kako je to moguće i je li takva praksa uobičajena u svijetu, odgovor je dao jedan visoko pozicionirani djelatnik u pravosudnom sustavu koji je, upravo zbog ocjena koje je iznio, želio ostati anoniman.
U normalnim okolnostima nikada se ne bi moglo dogoditi da savjetnici postanu praktički doživotni i nesmjenjivi suci. Na pitanje kako su preko noći postali stručnjaci koji suvereno odlučuju o stečajevima i vrlo kompliciranim ekonomskim i financijskim operacijama mogu odgovoriti samo članovi Državnog sudbenog vijeća. No, od njih nikada nećete dobiti odgovor jer su oni izuzeti iz bilo kakve društvene kontrole, nikome ne odgovaraju za svoj rad, nitko ih ništa ne smije pitati, oni su neusporedivo moćniji i utjecajniji od predsjednika Vrhovnog suda, ministra pravosuđa, Sabora ili Vlade. Sedmorica članova DSV-a koji su izabrani iz redova sudaca odlučuju o karijeri i sudbini svakog suca. Zbog toga su suci u potpunosti ovisni o njihovim odlukama, pa su suci članovi DSV-a zapravo stvarni gazde hrvatskog sudstva. A dok je tako, dok tako važno tijelo nije dužno polagati račune za svoj rad, cjelokupno sudstvo bit će i dalje jedini segment društva koji je izvan bilo kakve društvene kontrole. Sabor kontrolira rad izvršne vlasti, Vlada zakonodavnu vlast, a sudska vlast izuzeta je od svih vrsta nadzora, ona se ni na koji način ne prožima s ostalim segmentima vlasti pa ne čudi što si je izborila status nedodirljivosti. To što se o odlukama DSV-a ne može kritički raspravljati omogućilo je i drugima, od predsjednika sudova nadalje, da budu zaštićeni od kontrole javnosti. A to je rezultiralo potpunom zatvorenošću sustava i samodovoljnošću, što je stvorilo pogodno tlo ne samo za priče o korupciji, nego i za razne vrste manipulacija i zloporaba, zaključio je visoki pravosudni dužnosnik.
I više drugih sugovornika Jutarnjeg lista suglasno je da je u Državnom sudbenom vijeću koncentrirano toliko vlasti da je posve neshvatljivo kako se to tijelo istrgnulo izvan bilo kakvog društvenog nadzora. Zbog toga ne čudi što su neki sugovornici zaključili kako je upravo DSV jedan od najodgovornijih za sadašnje nezadovoljavajuće stanje u hrvatskom sudstvu.
DSV ima 11 članova, od kojih sedmorica dolaze iz sudačkih redova, dvojica su profesori prava, a dvojica saborski zastupnici. Ta su četvorica, tvrde upućeni, manjina i nemaju nikakav utjecaj na rad suda. Članovi DSV-a su prof. dr. sc. Boris Buklijaš, profesor s Pravnog fakulteta u Splitu (nedavno uhićen zbog sumnji na financijske malverzacije), Tihana Cišper, sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Mijo Galiot, sudac Općinskog suda u Splitu, mr. sc. Dražen Jakovina, sudac Županijskog suda u Zagrebu, Josip Leko, predsjednik Sabora, Ranko Marijan, sudac Vrhovnog suda RH koji je ujedno i predsjednik DSV-a, dr. sc. Marin Mrčela, sudac Vrhovnog suda RH, Marko Pribislavić, sudac Županijskog suda u Splitu, Marko Rašo, sudac Visokog prekršajnog suda, Davorin Mlakar, zastupnik u Saboru, te prof. dr. sc. Alan Uzelac, profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Uz spomenuti DSV, suštinski utjecaj na rad sudaca ima i Udruga sudaca na čijem je čelu Đuro Sessa. Ipak, neki od onih bolje upućenih u funkcioniranje te ‘cehovske bratovštine’, tvrde da presudan utjecaj na formiranje stajališta zapravo ima jedan drugi sudac, Sesin potpredsjednik Marin Mrčela. Izvor Mrčeline moći: činjenica da generira utjecaj kroz tri sudske institucije_ spomenuti DSV gdje je član, Vrhovni sud (tamo, istina, ima upola manju normu od drugih sudaca zbog DSV-a, ali i punu plaću) te Udrugu sudaca gdje je potpredsjednik.
Temeljito razaranje
Odvjetnik Čedo Prodanović smatra da je nezadovoljavajuće stanje u sudstvu posljedica njegova dugogodišnjeg temeljitog razaranja, što ilustrira podatkom da je sustav napustilo oko dvije tisuće stručnjaka. Upozorava također da je loša situacija posljedica nemogućnosti bilo kakvog društvenog nadzora.
- DSV je apsolutni vladar sudstva, njegovim članovima nitko se ne želi zamjeriti, svi moraju biti poslušni jer samo tako mogu napredovati, a istodobno članove DSV-a nitko ništa ne smije niti se usudi upitati. Pojednostavljeno rečeno, sudska se vlast potpuno odmetnula, izdignula se iznad svih segmenata društva, ona sudi i presuđuje svima, pa i izvršnoj vlasti, suci se nerijetko odnose krajnje podcjenjivački i uvredljivo prema nositeljima pojedinih visokih državnih funkcija, a istodobno su za sebe osigurali poziciju apsolutne nedodirljivosti. Ministar Linić je u pravu kada kaže da upravo suci generiraju pravnu nesigurnost i neujednačenost, možda mu stil i izričaj nisu najprihvatljiviji, ali u suštinu on govori istinu. Budući da suci sami sebe biraju, nerijetko po privatnim vezama ili političkoj podobnosti, nije ni čudno što je već duže vrijeme loša situacija zamrznuta na vrlo niskoj razini.
(...)