U posljednjih pet-šest godina, otkad sam završila fakultet, javila sam se valjda na stotine natječaja za posao, ali iako imam uvjete, potrebnu kvalifikaciju i govorim nekoliko jezika, uvijek me je omela nacionalnost koja se, ne znam zašto, mora upisati na molbi za posao. Sve bi bilo dobro do onoga fatalnog - “Srpkinja”. Izgubila sam već povjerenje, nisam spavala, dok jednom nisam prelomila, zažmirila i upisala “Hrvatica”. Posao sam dobila, ali opet ne spavam. Ne osjećam se dobro. U isto vrijeme kao da sam počinila izdaju, ali i da sam izdana, kaže nam u dahu mlada psihologica o svojoj kalvariji: kako biti Srbin u Hrvatskoj.
I u Srpskom narodnom vijeću pokazuju nam poveći “fajl” u kojem se nalaze priče mnogih školovanih ljudi srpske nacionalnosti kojima je njihova etnička...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....