MOJ TATA 121729

Sjećanje čovjeka kojem je obitelj nestala u plinskim komorama Auschwitza

U kamionu pokrivenom ceradom 2. svibnja 1943. nalazilo se četvero Weissovih, prabaka Singer, tetka Lotika, a među utučenima i uplašenima moj otac Marko Weiss, dvadesetjednogodišnjak, na putu deportacije u - Auschwitz!
 CROPIX
U kamionu pokrivenom ceradom 2. svibnja 1943. nalazilo se četvero Weissovih, prabaka Singer, tetka Lotika, a među utučenima i uplašenima moj otac Marko Weiss, dvadesetjednogodišnjak, na putu deportacije u - Auschwitz!

Pisati na temu Auschwitz, 70 godina poslije, zamalo da je Sizifov posao - kamen je već odavno na vrhu planine, skotrljao se nebrojeno puta u podnožje, da bi ga milijun autora uporno guralo opet na vrh…. Pisati na temu Auschwitz, uz to, i kao sin preživjelog logoraša Marka Weissa, 121729, uistinu može biti mučno. Ne samo s frojdističkog stajališta, koje razmatra relacije očeva i sinova… I kako poslije otrpjeti i moguće prigovore tipa - zar opet o Auschwitzu? Dokle? Zar nije vrijeme podvući crtu?

Pitao me je jučer novinar čega se najviše sjećam kada je riječ o životu s ocem, u sjeni Auschwitza, pod teretom Holokaust priča, koje su čula “djeca Holokausta”, odrastajući i živeći s preživjelima Šoah (kada se radi o genocidnom stradavanju židovskog naroda, pojam Holokaust je neod...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
04. prosinac 2025 20:04