Ilka Tywin iz australskog Pertha napustila je ovaj svijet s oporukom. Napisala ju je 15 godina prije svoje smrti. Ali nije se predomislila. Nije imala bliskih članova obitelji pa je odlučila nasljedstvo ostaviti Crvenom križu, Vojsci spasa i Crkvi. Ne apstraktnoj instituciji nego konkretnim osobama uz obvezu da novac utroše u crkvene svrhe. Dio parohu u Perthu Saši Stojanoviću, a dio jednome čijeg se imena uopće nije mogla sjetiti. Opisala ga je. Njegovo bogoslužje u katedrali Sv. Preobraženja Gospodnjeg na Trgu Petra Preradovića, kada je 80-ih posjetila Zagreb, urezalo joj se u pamćenje... Toliko da ga se sjetila kad je sastavljala testament. A za života Ilka Tywin nije stekla malo: neimenovanom svećeniku pripala su čak 581.420,72 australska dolara.
Optužbe, sumnje i tužbe
Kad je 2010. pokrenuta prepiska između Javnog pravobraniteljstva Zapadne Australije i Crkvene općine zagrebačke kojom je trebalo utvrditi ime da se želja Ilke Tywin može ostvariti, nije bilo teško dešifrirati tog čovjeka. Milenko Popović 80-ih i 90-ih bio je jedini aktivni paroh u Zagrebu. Potvrdio je to službenim dopisom Australcima i episkop Srpske pravoslavne crkve i mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan Pavlović.
Ime Ilke Tywin, osim kao dobrotvorke iz Australije, ostat će neraskidivo vezano uz rasap vrha SPC-a u Hrvatskoj. Umjesto veselja, testament je postao Pandorina kutija u SPC -u iz koje je posljednje tri godine eksplodiralo niz optužbi, sumnji, tužbi - sve ono što s vjerom ima malo veze. Ne samo da je upropastila višedesetljetne bliske odnose Pavlovića i Popovića nego je Popovića dovela do sudskog progona, i civilnog i crkvenog, koji je kulminirao razvlašćenjem; oduzet mu je svećenički čin.
Četiri mjeseca nakon što je Njegovo Visokopreosveštenstvo Pavlović identificirao (23. travnja 2010.) Popovića kao sretnog izvršitelja oporuke, svjedoče dokumenti u posjedu Jutarnjeg lista, Popović je 25. kolovoza 2010. poslao australskom javnom pravobranitelju izjavu kojom prihvaća izvršenje testamenta. Onda je trebalo proći gotovo dvije godine da se oporuka provede u djelo - 27. lipnja 2012. na devizni račun Milenka Popovića stigao je iznos iz testamenta Ilke Tywin. I tu počinje neviđena tarapana koja je iz mjeseca u mjesec poprimala sve dramatičnije razmjere.
Premda nitko od protagonista ne želi javno govoriti; Milenko Popović priopćio nam je u telefonskom razgovoru da ga istraga obavezuje na šutnju, kao i njegova odvjetnika Antu Nobila i odvjetnika SPC-a Veljka Miljevića, Nedjeljni Jutarnji posjeduje dokumente iz kojih možemo rekonstruirati kako su 581.420,72 australska dolara posijala zrno sumnje koje je proklijalo u otvoreni sukob. A taj je sukob daleko od očiju javnosti eskalirao lani u rujnu kada je Milenko Popović drastično kažnjen - zabranjen mu je svećenički rad i podnesena kaznena prijava zbog utaje i pronevjere.
Vodstvo SPC-a očekivalo je da će Popović novac prebaciti na crkveni račun. Taman se davao zadnji glanc zagrebačkoj Srpskoj pravoslavnoj općoj gimnaziji Kantakuzine Katarine Branković i Popoviću su dali do znanja da bi ta donacija, koja je pala s australskog neba, dobro došla gimnaziji. Popović, navodno, o tome nije htio ni čuti. Ilka je novac ostavila njemu - da nije, ne bi se ni tragalo za njim, novac bi se uplatio na račun Crkve. Smatrao je da je konačni iznos gradnje gimnazije debelo nadmašio prvotne troškovnike. Uostalom, već je mjesecima upozoravao na rasipnost mitropolita Jovana.
Poznavatelji odnosa unutar SPC-a tvrde da je taj testamentni novac bio samo kap koja je prelila čašu, da je on stigao u trenutku kad su odnosi na relaciji Pavlović-Popović već bili okrhnuti. Popović je tražio pečaćenje kasa Mitropolita Jovana u kojoj se nalazi dio blagajne Eparhijskog upravnog odbora, iznosio je optužbe zbog projekta gradnje gimnazije... Ipak, zbog mira u Crkvi i pokušaja da se spriječi javni skandal uslijedili su pokušaji miroljubivih pregovora. Propali su pa su daljnje razgovore začinile prijetnje kaznenom prijavom: predaj novac i sve ćemo zaboraviti. Popović to nije htio.
Njegovi kritičari tvrde da nije ni mogao jer se iznos na deviznom računu stanjio.
Za koliko, pitam.
“Previše i prekasno za mirno rješenje. Da smo na to pristali, legalizirali bismo nezakonito trošenje pa bi onda svi svećenici mislili da mogu tako”, sustiže me odgovor.
“Istina da je dio novca potrošio, ali ima dokaze da je sve bilo namjenski i u duhu oporuke - dodijelio je stipendije studentima srpske nacionalnosti”, brane ga oni koji su se svrstali na njegovu stranu.
Koliko je točno novca potrošeno, taje i jedni i drugi.
Kad su ti pokušaji mirenja pali u vodu, odnos između Popovića i Jovana dodatno se radikalizirao - slučaj Popović predan je i Eparhijskom crkvenom sudu zagrebačko-ljubljanske eparhije i DORH-u.
Kadija tuži, kadija sudi
Crkvenim sudom predsjedao je predsjednik mitropolit Jovan i 12. rujna 2012. osudio je arhijerejskog namjesnika zagrebačkog Milenka Popovića na kaznu lišenja svećeničkog čina. U toj presudi dugačka je lista grijeha koja se Popoviću stavlja na dušu, a cijeli njegov svećenički i ljudski habitus dovodi u sumnju.
Presudu je, žalili su se odvjetnici, mitropolit donio po principu kadija te sudi kadija te tuži, a Popoviću je oduzeo pravo glasa i obrane. Zbog toga što su, kako su nanizali, povrijeđena apsolutno bitna pravila crkvenog sudovanja definirana Ustavom SPC-a i pogrešno utvrđeno činjenično stanje tražili su da se presuda ukine i Popovića oslobodi svake odgovornosti i da mu se sudi pred izmijenjenim sudskim vijećem. Upozorili su da je mitropolit Jovan u tom postupku trebao biti tek svjedok a ne sudac jer je sam involviran u slučaj i presudio je, kako se to pravnički kaže, u svojoj vlastitoj stvari. Osudio je Popovića jer ga je optužio, klevetao i uvrijedio, čime mu je nanio štetu dostojanstvu... A to se kosi s odredbom člana 124 Ustava SPC-a koja glasi: “Član Eparhijskog crkvenog suda koji je lično zainteresiran ili koji je učestvovao u isleđenju po predmetu rasprave ne može suditi...”
Popović je izgnan iz crkvenih redova zbog redom: drugobračnosti, nepoštivanja crkvenog poretka, služenja svete liturgije pod zabranom sveštenodejstva, nepoštivanja i neizvršavanja odluka nadležnih vlasti te narušavanja poretka, ugleda i jedinstva Srpske pravoslavne crkve.
(...)