Gospodine Radeljak, Županijski sud je donio odluku da morate vratiti zgradu na Cvjetnom u prvotno stanje. Što to znači?
- Kao prvo morate znati da sam, kada je tvrtka mojeg sina 2001. godine kupila stan, zatekao zgradu u očajno derutnom stanju. U prosincu 2001. izabran sam za ovlaštenog predstavnika svih suvlasnika s potpisom SPC na prvom mjestu. Sve vam to piše u međuvlasničkom ugovoru koji vam predajem.
Vidim da ste izabrani kao predstavnik suvlasnika na tri godine i preuzeli obvezu ugradnje novog lifta, portafona, obnove fasade... Jeste li to uspjeli?
- Sve svoje obveze iz ugovora sam ispunio i uredio kuću na način da nitko od suvlasnika nije izvadio ni kune iz džepa. Tražio sam i dobio od svih suvlasnika ovlasti i specijalne punomoći da mogu iznajmiti zajedničke prostore najmoprimcima i da to naplatim kako bih mogao tim novcem izvesti radove.
Kako ste to uspjeli?
- Uz poslovne prostore, naplatio sam i prostore za oglašavanje na fasadi koje do tada nitko nije plaćao, s VIP-om sam ugovorio da postavi antenicu za repetitor i odmah tražio da plate 10-godišnji najam unaprijed. Sve je to išlo u blagajnu kuće za obnovu. Slično je bilo i s vlasnikom stana na sedmom katu i dijelom terase koju je koristio 36 godina bez naknade, a ja sam mu je uspio iznajmiti, s tim da plati najam za 30 godina.
Kako je ta terasa postala vaša, vaš penishaus?
- Ne postoji moja terasa, to su izmišljotine popa Popovića. Tu terasu je na 30 godina dobio u najam suvlasnik stana Ivica Balenović. Kada je on odlučio prodati svoj stan, tvrtka mog sina Leora uz mali stan kupila je i njegovo pravo na korištenje najma terase. I to je cijela priča, terasa je u najmu i nije prodana već je i dalje zajednička.
U čemu je onda problem s terasom da je morate rušiti i zgradu vratiti u prvobitno stanje?
- U nevjerojatnom rješenju Županijskog suda naređeno je da ja kao fizička osoba moram to obaviti, a to je potpuni apsurd jer ja sam sve spomenute radove na kući izveo u ime i kao ovlašteni predstavnik svih suvlasnika zgrade, a ne kao fizička osoba. Stoga danas nemam baš nikakav legitimitet da osobno rušim po uređenoj kući ili izvodim bilo kakve radove bez suglasnosti svih suvlasnika. Valja reći da je ovu tužbu podigao samo jedan suvlasnik, i to pop Popović, bez suglasnosti ostalih.
Što mislite, što o eventualnom rušenju lifta, skidanju lustera i portafona misle ostali stanari?
- Ne vjerujem da bi se bilo tko u kući mogao složiti s idejom da se uništi sve napravljeno i da se dobrovoljno vratimo u srednji vijek popa Popovića.
Zašto vam je otac Milenko stao na žulj?
- Gospodin Milenko Popović, koristeći aktualnu situaciju sveopćeg ulagivanja s manjinama u Hrvatskoj, želi svemu ovome na silu lažima i objedama prikrpati notu nekakve moje nacionalne netrpeljivosti. To s indignacijom i u potpunosti odbacujem. On ne razmišlja racionalno i o interesu ostalih stanara zgrade, nego se naprosto želi osvetiti za moju “drskost” što sam na silu oprao i uredio još za vrijeme rata tintom uprljanu spomen-ploču na ćirilici na ulazu u zgradu s kojom je on slavodobitno dokazivao “tko su i kakvi su Hrvati”. Tako mi je kazao!
To nije razlog da o njemu govorite kao o “povampirenom popu” i šaljete mu rasistička pisma?
- Ne daj bože. Ne radi se ni o kakvom rasizmu. Potpuno iz konteksta su izvučena moja pisma otprije osam godina. U njima sam samo suvlasnicima zgrade pojašnjavao da me gospodin Popović ne može svojom arogantnom samovoljom smijeniti s mojeg trogodišnjeg mandata da bi se domogao novca koje sam prikupio za uređenje kuće, dok ne dovršim dogovorenu obnovu zgrade.
I što ćete sada?
- Apsurdnu i očito greškom ishitrenu presudu suda nisam ni u mogućnosti izvršiti kao fizička osoba. Upravo pripremamo tužbu za zaštitu ustavnosti na Ustavnom sudu. Što se same presude tiče, ona je tehnički neizvediva i štetna za sve ostale stanare, razum, centar grada Zagreba pa i za SPC. A interes gospodina Popovića je da ucjenom i lažima nedostojnim jednog svećenika natjera sve suvlasnike da prodaju jeftino svoje nekretnine baš SPC-u.
Znači li to da će ovakav znak osvanuti na vašim vratima?
- Hm, tko zna. Poštujem, naravno, instituciju SPC i njezine mlađe visokoškolovane svećenike za koje sam siguran da se ne slažu s “vitlanjem” popa Popovića te se čudim zašto li ga napokon ne smijene. U jednom razgovoru g. mitropolit Jovan mi je potiho rekao da ga “na žalost ne može smijeniti jer je Milenko bio vrlo zaslužan u ratu”. U ratu s kime, protiv koga, zapitao sam ga u čudu!? Eto pa vi zaključite sami.