POVRATAK STAROG FILANTROPA

Sorosovih 180 tisuća eura za novu stranku Josipa Kregara?

Pravo na grad je, zajedno s ljudima koji iza toga stoje, preraslo u politički pokret, ako ne još i u stranku. Potrebno im je samo nešto novca, masovnost već imaju...

Fondacija Georgea Sorosa u izbornoj će godini dodijeliti 180.000 dolara, navodno za studiju reforme lokalne samouprave, vrlo neobičnoj grupaciji koju sačinjavaju - profesor Josip Kregar, udruga Pravo na grad, zatim nevladina udruga Gong, koja okuplja volontere radi nadzora na izborima, te Centar za demokraciju i pravo “Miko Tripalo” koji nije znanstvena ustanova, nego klub intelektualaca angažiranih u procesu europeizacije hrvatskog društva. Predsjednik Centra dobro je poznati lik čekinjave kose - naš bivši predsjednik Stipe Mesić, a predsjednik upravnog odbora - opet dr. Josip Kregar.

Opsjenarova skupina

Sociolog i dekan Pravnog fakulteta, profesor Kregar međunarodno je afirmiran stručnjak za pitanja lokalne samouprave i upravljanje gradovima, o čemu je napisao mnoštvo knjiga i članaka. Istodobno, on je neuspješan političar koji je izgubio na zagrebačkim lokalnim izborima, pa se poslije toga raspala njegova organizacija koju je bio stvorio pokušavajući da, uz podršku tadašnjeg predsjednika Mesića, porazi Bandića te makar na lokalnoj razini probije famozni “treći put”, pokaže da se može ostvariti političko okupljanje između etablirane ljevice i desnice, budući da je biračima, navodno, “dosta stranaka”, pa žele neke živopisnije osobne inicijative. Agitaciona platforma koju su kregarovci pritom napravili omogućila je zamah antiurbanističkog pokreta, koji je doveo do demonstracija protiv legalne gradnje Tome Horvatinčića na Cvjetnom trgu u Zagrebu, koje je morala razbijati policija. Nakon toga, demonstranti su, stekavši novu samosvijest, pošli u pohod na Gradsku skupštinu pa prosvjedovali protiv gradonačelnika, a zatim otišli pred HDZ na Trgu žrtava fašizma i, naposljetku, do obližnjega sjedišta SDP-a na Iblerovom, gdje su Zokiju Milanoviću i Davoru Bernardiću u lice vikali: “Lopovi! Lopovi!”

Predvođena nekolicinom gradskih prominentnih ekscentrika te osobito agilnim Teodorom Celakovskim, internetskim opsjenarom koji već pet godina radi u bespravno zaposjednutom prostoru u Preradovićevoj ulici, prosvjednička bulumenta poprimila je u posljednje vrijeme oblik nacionalne političke organizacije, pa se preko ljeta prebacila na Jadran i u Dubrovniku organizirala javni protest “Srđ je naš!” Nakanili su onemogućiti gradnju turističkog grada na budućim golf-terenima koji u goleti ultramontanskog krša podiže investitor Aaron Frankel, krupni izraelski biznismen, milijarder oženjen nevjerojatno zgodnom Majom Brinar, bivšom hrvatskom ministricom gospodarstva u Račanovoj vladi, jednom zagrebačkom curkom koja je prešla na židovstvo, izrodila četvero djece i zadržala perfektnu figuru.

Prosvjednici na skijalištu

Nemušti internetski teroristi iz svojih skvoterskih špelunki Frankela pak optužuju da je “mutni trgovac oružjem”, jer je čovjek izraelske avione AWACS (leteće radare sustava “Phalanx”) prodao indijskoj vladi!

Naposljetku, može se zaključivati i ne čekajući da se prosvjednici ove zime pojave na nekom mondenom skijalištu, pa prosvjeduju pokuša li ondje netko podići kakav luksuzni hotel koji nagrđuje prirodni surov krajolik - Pravo na grad je, zajedno s ljudima koji iza toga stoje, preraslo u politički pokret, ako ne još i u stranku. Da to postanu, potrebno im je samo nešto novca, a ambicije i masovnost već imaju... Znači, ako Soros doista počne financirati sve te neočekivano povezane udruge i ljude, nestat će i posljednje prepreke da se uoči izbora registrira stranka koju će voditi Kregar i “jevo pridružajušči” bivši predsjednik Mesić koji, kako izvješćuju ljudi iz njegove okoline, “smatra da ima legitimitet i velik uzgon popularnosti, energiju koju mora uložiti u neki politički projekt”, s obzirom na to da je još čio, u punoj formi, te povezan s cijelim spektrom likova koji se uglavnom kreću ispod radarskog horizonta (pa ih ne bi mogao identificirati ni Frankelov AWACS), a uvijek su korisni u predizbornoj promidžbi i u izbornom zamešateljstvu...

Može li se pomišljati da je veliki projekt oko reforme lokalne samouprave samo znanstveni pothvat, koji nema veze s politikom?

Svirači i žandari

Elaborati obično ne koštaju na stotine tisuća dolara, a u njihovu izradu ne uključuju se masovne ulične organizacije poput Prava na grad ni građanske mreže dobrovoljnih aktivista s članstvom koje se broji u tisućama, poput Gonga. Drugo, reforma lokalne samouprave nije stručno pitanje, nego političko - prvo ide zamisao, iza koje stoji realna politička snaga, a onda se od nekih stručnjaka naručuje plan izvedbe prema zacrtnim smjernicima. Takva reforma mora imati politički legitimitet parlamentarne većine, a ne može biti izum osamljenog stručnjaka, makar mu u istraživanju i pisanju elaborata pomagalo na tisuće studenata koji su spremni svu noć ležati na dekama na Cvijetnom trgu, svirati gitare i faćkati se s prosvjednicima, dok ne dođu surovi Karamarkovi žandari, pa ih ljubazno zamole da ih otprate u policijsku postaju.

No, kako je uopće došlo do toga da Soros financira ovaj politički pokret koji ima vidljive ambicije da preraste u političku stranku?





Otvoreno društvo povuklo se iz Hrvatske 2006. godine. Pravi je razlog bila odluka starog filantropa da je ovdje misija, zapravo, dovršena jer vlast funkcionira manje-više uredno (to je bilo na vrhuncu sanaderizma, kad se društveni konsenzus kupovao gomilama novca što se istresao pred vrata svake nevladine udruge koja bi poslala dopisnicu u nadležno ministarstvo). Osim tog bitnog razloga, postojala je i osobna pizma Beke Vučo, regionalne direktorice eksjugoslavenskih prostora, koja je nekako osjećala da joj stvari ovdje izmiču kontroli. To je jedna gospođa iz Beograda, koja je ondje još prije rata prodala kuću, pa uzela stan u New Yorku i zatim se zaposlila u Otvorenom društvu, gdje je od neuglednog administratora dospjela na potonju visoku funkciju stekavši prominentnost usred dramatičnih ratnih događaja na ovim prostorima, kad je Sorosova organizacija pružala kritičnu humanitarnu pomoć i zatim asistirala snaženju razorenog civilnog društva u doba poratne stihije i represije nacionalističkih režima.

U to doba, radilo se “todo modo”, i nije se puno cifralo oko revizija, pa se puno građanskih aktivista ogreblo za pare, koje nisu imale nikakve veze s deklariranim programima. U Hrvatskoj, Sorosovu administraciju vodila je jedna slična gospođa - Karmen Bašić, bivša sekretarica zaklade koja je, malo-pomalo, budući da je bila blizu kase i pečata, stekla velik utjecaj pa naposljetku postala šefica cijele firme. Karmen je brzo istisnula Miku Tripala i Ivu Banca, koji su se uvrijeđeni povukli, ali se odmah prišljamčio Žarko Puhovski, koji je tu vidio svoju priliku. Milijuni su izašli iz kase za pomoć raznim nezavisnim i informativnim projektima od kojih su se samo dva zaista održala - Feral Tribune i Radio 101, jer su ljudi tu imali agendu koja je bila malo više od čiste marčapije o kojima bi se mogla napisati komična enciklopedija egzotičnih potvora preko nevladinih organizacija. Od varanja Sorosa - šema NVO=NLO - prilično je dobro živjela cijela jedna kontraklasa koja je, uostalom, društveno bila značajna opozicija režimu. No, sve to skupa nije bilo ono što je sam George Soros imao na umu kad je cijelu stvar pokrenuo. Rekao mi je u razgovoru za Jutarnji list, koji smo vodili 2006. kad je zatvarao svoj hrvatski dućan i spremao se u veliku borbu s bušovskom desnicom u Americi, da je njegova izvorna nakana bila da dovoljno rano utječe na vlast tako da se ona prestroji u skladu s vrijednostima zapadne politike, pa komitira za građanske vrijednosti, a ne da s njom poslije, kad je prekasno, vodi filibustijerske bitke, pa dokazuje neke principe, koje uopće nije potrebno dokazivati.

Kako kaže Beka

On je htio pomoći Anti Markoviću, ali kad je to namislio, bilo je već kasno, htio je nekako prišarafiti i navući Tuđmana, ali mu to, naravno, nikad ne bi pošlo za rukom, dok je ovo što se tu zaista radilo, rekao mi je u Esplanadi, bilo potpuno promašeno! “Nemojte tako”, ciknula je Beka Vučo koja je pratila naš razgovor sjedeći na iglama, “ako to izjavite, nanijet ćete veliku nepravdu svima koji su se ovdje toliko izložili, Žarku Puhovskom, a i pokojnom Tripalu, koji je u to ugradio svoj život!”

“Dobro, dobro”, rekao je Soros koji zbilja nema potrebe da bilo kome što dokazuje, “molim vas, izbrišite to, pa neka uđe sve kako je rekla Beka!”

Poslije toga Otvoreno društvo je u Hrvatskoj zatvoreno, a financirala su se samo dva-tri projekta koji su se zavukli od ranije. Onda je Beka, po birokratskom pincipu koji nalaže da se svaki prazan prostor ispuni nekim djelovanjem, ipak osnovala tročlanu ad hoc savjetodavnu skupinu, u sastavu: Drago Hedl, Sanja Sarnavka, Vesna Puhovski (žena Žarkova brata Nenada, koja i sama ima jedan svoj NVO).

Gazivoda u Zagrebu

Oni su trebali recenzirati moguće projekte kastomizirane za hrvatske potrebe. Zatim su inicirane dvije konferencije - jedna o medijima, koju je vodila Sanja Modrić, a ispala je totalno bezveze, i jedna o ulozi Katoličke crkve u hrvatskom društvu, na kojem nije bilo ni jednog katolika. Što je još gore, nije bilo ni odjeka, osim od loše akustike u dvorani Hrvatskog novinarskog društva, pa je zaključeno da sve to ništa ne valja i, poslije jedne telekonferencije na relaciji Budimpešta - Beograd - New York početkom ove godine, Beka je odlučila da kao svoga stalnog predstavnika u Zagrebu angažira Tina Gazivodu, jednog profesionalnog nvoovca, koji će ovdje primati plaću pa nadzirati transfer fondova. Dakle, samo će primati honorar, a neće imati svoj ured, što znači da će lokalna infrastruktura biti nula, pa će se sa svime upravljati netransparentno, s nekih drugih destinacija, iz Beograda ili iz New Yorka. To je u koliziji s osnovnim načelima koje je veliki George Soros postavio za svoje djelovanje u snaženju demokratskog “otvorenoga društva”. On je samo davao novac, odabirući s glavnim direktorom zaklade strateške pravce investiranja, dok su sve odluke o projektima u svakoj zemlji donosili ugledni ljudi imenovani u vijeća Otvorenoga društva, a plasman novca provodila lokalna administrativna tijela koja su striktno dvaput godišnje prolazila minucioznu vanjsku i internu reviziju (naravno, ovdje i drugdje, drukčije je bilo u uvjetima kad se, u doba rata i društvene nestabilnosti, kad se djeluje provizorno i “gerilski”). Zašto onda odjednom Hrvatska postaje eksperimentalni poligon za nekakav drukčiji nastup zaklade? Znači li to da će Beka Vučo iz New Yorka i preko Beograda financirati stvaranje jedne hrvatske stranke koja bi trebala destabilizirati snažnu, demokratsku opoziciju postojećoj vlasti i, prvi put u dvadeset godina, donijeti čistu pobjedu novoj nekompromitiranoj političkoj garnituri?

Susret u New Yorku

Najvjerojatnije nije riječ o velikoj zavjeri, nego o neodgovornom ponašanju jedne sujetne, prilično nekompetentne i nereprezentativne osobe, koja iskorištava činjenicu da se George Soros sa svojih osamdeset godina ne može koncentrirati na djelovanje zaklade u zemlji gdje nema razloga za njegov prioritetni angažman. Uostalom, o svemu tome može s njim još porazgovarati Ivo Josipović kad se susretnu prilikom predsjednikova boravka u New Yorku. Jer, lako bi se moglo dogoditi da se učini velika šteta - ne hrvatskoj politici, gdje će svaki Kregarov nastup biti limitiran samim sposobnostima i izostankom karizme toga uglednog profesora, koji ne može dobiti ni lokalne izbore protiv lokalnog političkog mrtvaca, nego samome Otvorenom društvu, pošto bi mu političko djelovanje, suprotno dosadašnjim temeljnim pravilima, moglo fatalno naštetiti...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
03. prosinac 2022 20:37