ZAGREB - Može li slučaj gradnje jednog naselja imati zaplet kao u nekom trileru?
Može, u Splitu!
Pet milijuna kuna ove je godine plaćeno iz gradskog proračuna Splita za pristupni put koji ne vodi nigdje. On je trebao riješiti problem bespravne ceste do Pazigrada, naselja sa 500 stanova na području Žnjana. Trebao je biti zamjena, nadoknada vlasniku zemljišta za cestu do naselja. Ali nije.
Kako je uopće počela gradnja naselja koje ne može biti legalno zato što je cesta koja vodi do njega bespravna (nije, naime, do kraja otkupljena), odnosno gradnja jednog malog i nevažnog puta koji je Grad Split vrlo skupo platio?
U spornom naselju na području Žnjan - Pazigrad žive Blanka Vlašić, nekoliko igrača Hajduka te pojedinci iz splitske gradske vlasti.
Tražio pristupni put
Kada je početkom 2000-ih planirana gradnja naselja Žnjan - Pazigrad, razmišljalo se i o pristupnoj cesti bez koje ne bi bilo moguće dobiti uporabnu dozvolu. Od lokalnog se stanovništva otkupljuju zemljišta, a obitelj Šušnjar za svoje zemljište sklapa nagodbu da će za njega dobiti pristupni put za svoju kuću koja je u blizini. Investitor ceste su Hrvatske ceste koje su tada realizirale gradnju zadnje faze splitske obilaznice te cestu prema naselju grade kao pristupnu cestu državnoj cesti D-8. Lokalno stanovništvo većinom je vrlo brzo izvlašteno, a jedino je obitelj Šušnjar suglasnost za izvlaštenje ukupno 700 četvornih metara uvjetovala gradnjom novog pristupnog puta.
Hrvatskim cestama ubrzo je izdana građevinska dozvola za pristupnu cestu do naselja.
Međutim, kako nije sagrađen dogovoreni pristupni put do obitelji Šušnjar, a zemljište kojim prolazi cesta nije do kraja otkupljeno ni od nekih drugih, oni ulažu žalbu Ministarstvu graditeljstva. Ipak, Ministarstvo graditeljstva građevinsku dozvolu proglašava valjanom. Počinje gradnja naselja te ceste do njega. Ogorčeni vlasnici zemlje predaju tužbu Upravnom sudu.
“Tražio sam zauzvrat samo da mi sagrade pristupni put, da me ne zagrade. Potpisao sam nagodbu i potom su me godinama zavlačili. Čekao sam dok su drugi gradili”, kaže Ante Šušnjar, vlasnik zemljišta i hrvatski branitelj. Bolno otrežnjenje nastupilo je u veljači 2008. godine. Upravni sud poništio je građevinsku dozvolu za pristupnu cestu naselju! I Ured državne uprave dao je obitelji Šušnjar za pravo i odredio lipanj 2009. godine kao krajnji datum gradnje pristupnog puta do njihove kuće.
Šušnjaru je potvrđeno ono što je već znao, zemljište je njegovo, a ceste za naselje je ilegalna sve dok se ne ispoštuje ugovor i njemu sagradi pristupni put do kuće. U to vrijeme on sa susjedima, obitelji Tičinović, odlučuje sagraditi novu kuću na mjestu svoje, zamjenski veći objekt, te zajedno dobivaju lokacijsku dozvolu.
Tada vlast u gradu preuzima Željko Kerum te slijedi novi čin ove urbanističke drame. Tada se, naime, sve još zakompliciralo.
Lud zbog toga što ne poštuju njegov ugovor niti naredbu Državne uprave, Ante Šušnjar 2010. godine postavlja pregrade na svoju zemlju, točnije na pristupnu cestu koja vodi do naselja i koja se dotad koristila, iako je bespravna.
Ante Šušnjar obavijestio je policiju i ogradio svoje zemljište, a ograda je dobila novinski naziv “lovrinačke barikade”. Prometnoj policiji nije preostalo ništa drugo nego postaviti znakove zabrane prometa.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA