Svako jutro 32-godišnja Jeon Hyo-jin, suradnica u PR odjelu Ministarstva vanjskih poslova Koreje, ustaje nešto poslije 6 sati kako bi u 7 sati uhvatila autobus za Seul. U ured uz Gyeongbokgung palaču, simbolu nacionalnog ponosa i identiteta, stiže oko 8.30. Premda dolazi ranije, a radno vrijeme joj traje do 18, u Ministarstvu ostaje najčešže do poslije 19 sati tako da kuži stiže tek oko 22 sata.
Tada se vraža i njen muž, vlasnik male veterinarske klinike, s tim da se on vrlo često mora odazivati na pozive i tijekom noži.
Takav radni ritam nije iznimka i on je zapravo karakterističan za vežinu zaposlenih u Koreji, 12. ekonomskoj sili svijeta.
Ako se toliko radi u državnoj upravi, može se samo zamisliti kakav je radni tempo u privatnim tvrtkama. Zbog toga su između 19 i 21 sat...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....