Godina je 1919. U mladoj državi Kraljevini Jugoslaviji priprema se donošenje Zakona o čuvanju narodnog zdravlja. Jedna od ključnih osoba u izradi toga zakona jest hrvatski liječnik dr. Andrija Štampar, šef Odjeljenja za javnu, rasnu i socijalnu higijenu Ministarstva narodnog zdravlja u Beogradu (jedno od prvih ministarstava zdravlja u Europi). Obrazovan u Beču, Štampar je entuzijastički nastrojen prema eugenici, novoj i popularnoj znanosti o popravljanju rase. Stoga predlaže da se u budući zakon uvrste dva eugenička članka:
1. Nitko ne može stupiti u brak, ako nije pridonio svjedodžbu državnog liječnika, da je zdrav i za brak sposoban.
2. Ne može stupiti u brak lice, koje je duševno zaostalo, duševno bolesno, padavičavo ili boluje na otvorenoj tuberkulozi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....