Steve Case zagrli mog Kineza. Oba se nasmiješe za kameru, blic!, izmijene koju rečenicu, a moj se kineski prijatelj, drhteći od oduševljenja, popne nazad u publiku. Zaredalo se tako za fotografiranje pedesetak studenata, uljučujući i vašeg reportera. Nasmijani bi Case nastavio ovo doživotno, ali ga organizator predavanja, dekan biznis škole na Stanfordu, odgura sa strane kako bi službeni show mogao početi.
“Jesi me vidio, a? Dobar, a?” dobaci mi Dong nakon što smo se vratili na svoja mjesta.
“Je, Dong. Jako si bio dobar.”
Dong kopa po ruksaku, traži laptop, a malo se stariji gospodin gura pored nas do sjedala koje mu se učinilo praznim. U dvorani nema praznih sjedala. Prepune su i stepenice i hodnici i podovi, glasno dovikivanje, ljudi samo što se ne vješaju po stropu d...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....