Drvna industrija Spačva, koja je u predstečajnoj nagodbi porezni dug od oko 33 milijuna kuna namirila prodajom zemljišta vrijednog tek šest milijuna kuna, a zbog čega je smijenjen ministar financija Slavko Linić, unatoč silnim gubicima koje je ostvarila proteklih godina i dalje je vlasnica Vinkovačke televizije (VTV).
Doduše, njen udio u vlasništvu nije velik, ali svjedoči da je Spačva, poznata i po značajnim donacijama HDZ-u, iako u ogromnim gubicima i financijskim teškoćama, spašavala lokalnu televiziju koja slovi kao izrazito sklona danas glavnoj oporbenoj stranci. Koliko je HDZ-u važna Vinkovačka televizija svjedoči i podatak da su kroz njezin nadzorni odbor prodefilirali važni stranački ljudi, poput bivšeg ministar poljoprivrede Petra Čobankovića; Mladena Karalića, HDZ-ova gradonačelnika Vinkovaca, koji je na toj funkciji neprekidno od 1997.; Zdravka Krmeka, bivšeg državnog tajnika u Ministarstvu regionalnog razvoja; Tomislava Čuljka, danas potpredsjednika Hrvatskog sabora, te Luke Burilovića, donedavnog predsjednika Uprave Sladorane iz Županje te predsjednika vinkovačkog HDZ-a, a danas prvog čovjeka Hrvatske gospodarske komore. Puno značajniju ulogu u spašavanju VTV-a imala je Sladorana iz Županje, u vlasništvu kralja šećera, Marinka Zadre. Zadrina Sladorana učinila je neobičan poslovni potez: pozajmicu VTV-u u iznosu od 6,197.000 kuna pretvorila je u temeljni kapital, a onda istoga dana pristala da se smanjenjem temeljnog kapitala njen ulog svede na samo 7200 kuna. U jednom danu, dakle, Sladorana je izgubila više od šest milijuna kuna!
Kako je riječ o privatnoj tvrtki, taj se neobičan potez može tumačiti kao pravo vlasnika da ulaže u što želi, pa i u lokani medij, no poznavatelji prilika skloniji su tumačenju da je VTV od stečaja i likvidacije Zadro spašavao kako bi vratio dug HDZ-u.
Prije deset godina, u procesu privatizacije Sladorane, tvornice šećera iz Županje, bitku za njeno preuzimanje vodila je šećerana VIRO iz Virovitice, čiji su vlasnici pak Marinko Zadro i poduzetnik iz Velike Gorice Dražen Robić. No, Sladorana je za oko zapela i američkom Hrvatu Stivu Bubalu, sklonom ulaganju u Hrvatsku, koji se također zanimao za kupnju Belja.
Presudna uloga HDZ-a
Bubalova ponuda bila je 35,6 milijuna kuna, a ponuda VIRO-a 16,1 milijun kuna. U vrijeme kada se odlučivalo u čije će ruke Sladorana, američki poduzetnik hrvatskog podrijetla Stiv Bubalo bio je ogorčen načinom na koji se provodi natječaj. Iz Los Angelesa je zaprijetio kako će pozvati sve poduzetnike u dijaspori da ne ulažu u Hrvatsku, jer se osjećao izigranim budući da njegova ponuda, koju je smatrao boljom, nije odabrana. Na kraju Sladorana je došla u Zadrine ruke. U tome je, tvrde upućeni, bila presudna uloga Petra Čobankovića i HDZ-a, koji je tada bio na vlasti. Čobanković je u to vrijeme bio ministar poljoprivrede i član predsjedništva HDZ-a i po stranačkoj je liniji, s obzirom na to da je iz toga kraja (rođen je u Iloku, gdje i živi), bio zadužen za Vukovarsko-srijemsku županiju, na čijem je čelu bio od 2001. do ulaska u Vladu Ive Sanadera. Čobanković je bio i član NO-a VTV-a, pa je i kroz tu funkciju na tu medijsku kuću imao utjecaj.
VTV s radom je započela 1993. Njezin pokretač bila je Cibalae banka, koja je neslavno propala. Da bi opstala, VTV morala je tražiti nove financijske saveznike. Novac koji su za njeno poslovanje izdvajali Grad Vinkovci i Vukovarsko-srijemska Županija (bili su vlasnici, svaki sa 25 posto, temeljnog kapitala) bio je nedovoljan. No, kako je VTV bila iznimno važna HDZ-u, potraženi su i drugi izvori financiranja. Dio vlasništva u toj televiziji i danas ima Vinkovački vodovod i kanalizacija, monopolističko gradsko poduzeće za koje je teško naći opravdanje da ima potrebe oglašavati svoje usluge. No, kako je televizija skupa igračka, VTV je sve teže poslovala pa je krajem 2012. njen dug ozbiljno nadmašio vrijednost temeljnog kapitala. Bila je zrela za stečaj i likvidaciju.
(...)