Vila u Zagrebu prodaje se za ciglih 20 milijuna eura?! Kuloarska vijest što se proširila iz susjedstva zagolicala je znatiželju i pitanje što sadrži da bi opravdala toliku cifru. Uobičajene svote u elitnom dijelu Zagreba kreću se oko jedne takove decimale, pa je logičan zaključak kako je neuobičajeno visoku cijenu izdiktirala - priča. Baš kao u najskupljih dijamanata, jer punim imenom Vila Živković-Androwski-Lubienski doista je dragulj među građevinama. Jednokatnica od opeke, u stilu neorenesansnog historicizma, na izdašnoj parceli od 5440 četvornih metara, na adresi Jurjevska 27 u Gornjem gradu, ovoga je proljeća zablistala nakon dvogodišnje obnove, a Nedjeljni Jutarnji prvi je u posjed dobio fotografije arhitektonske ljepotice u novome ruhu; njezine zadnje slike u oronulom i zapuštenom izdanju javnost je mogla vidjeti u jezivim scenama dječjeg filma “Koko i duhovi” iz 2011.
Još tijekom renoviranja potaknute su mnoge spekulacije i upiti postavljeni najnovijim vlasnicima, poduzetničkom bračnom paru Bračun, koji ju je prije četiri godine za navodno četiri milijuna eura kupio od kontroverznog poduzetnika Hrvoja Petrača. Prethodno je u njoj živjela naša poznata operna diva, Ruža Pospiš Baldani, početkom 20. stoljeća gazdarice su joj bile grofica Zlata Lubienski i svjetski čuvena glumica Tilla Durieux, a sagrađena je 1881. po narudžbi ondašnjeg podbana, baruna Jovana Živkovića. Tada predstavnik političkog vrha države, posjednikom parcele postao je ženidbom s nasljednicom iz plemenite loze Pongratzovih, a prethodno se tu nalazila klijet u vinogradu književnika Ivana Trnskog.
Perivoj je park prirode
Otada do danas, njome su prošli eminentni stanari i društvena događanja, pa je razumljivo pravo javnosti na informaciju što se tu zbiva i ima li valjan tretman kao zaštićeno kulturno dobro, a pripadajući joj perivoj kao park prirode.
Detaljnu storiju o njenoj bogatoj prošlosti ispreda nam prof. dr. sc. Dragan Damjanović, inače izvanredni profesor na odsjeku Povijesti umjetnosti i prestojnik katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije FFZG-a, koji o Vili Lubienski sprema monografiju, prvu o njoj uopće, jer kunsthistoričari se ne vole pačati s analizama u eklektična djela poput nje.
Zdanje u Jurjevskoj 27 jedan je od najreprezentativnijih ladanjskih primjera zagrebačkog historicizma uopće, zanimljive arhitekture i bogate povijesti. Gradnja, po uzoru na toskanske vile, krenula je početkom 1880., no kako je bila oštećena u razornom zagrebačkom potresu, 9. studenoga iste godine, završena je sljedeće. Naručitelj, tadašnji podban i predstojnik Odjela za unutarnje poslove Zemaljske vlade Hrvatske, Jovan Živković, na njoj je angažirao ugledne zagrebačke arhitekte na čelu s Kunom Weidmanom, a zna se da je na projektu sudjelovao i naš famozni graditelj Herman Bolle, koji će dekadu poslije raditi i opremu vile. Trinaest godina poslije, Živković ju je prodao Heinrichu Androwskom, inače suprugu Albertine Androwski djevojački Unukić, nećakinje biskupa Josipa Juraja Strossmayera, koja je s obitelji je živjela u vili sve do svoje smrti, sredinom 1930-ih. Vilu nasljeđuje njezina najmlađa kći Zlata, udana za grofa Stanislausa Lubienskog te u njoj provodi čitav svoj život, do smrti 1969. godine. Nadimak što ga je Vila Lubienski s vremenom dobila je - “Hrvatski Louvre”.
Rosa Luxemburg
Vila je povezana s ključnim osobama hrvatske povijesti 19. stoljeća. Posredstvom biskupa Strossmayera, u nju su zalazili poznati protagonisti kulturnog života Zagreba toga vremena. Obitelj Androwski portretirao je čuveni Vlaho Bukovac, tu su se i našle njegove slike poput “Sultanije”, kao i brojna djela glasovitih hrvatskih slikara, poput Vjekoslava Karasa. Kada je u vili stolovala grofica Zlata Lubienski, tu se oko 1930. doseljuje i jedna od najpoznatijih glumica s početka 20. stoljeća, Tilla Durieux, rođena Bečanka s karijerom u Berlinu, jedna od apsolutno najpopularnijih glumica modernističkog/avangardnog bečkog i berlinskog teatra, do dolaska nacista na vlast.
Fatalna germanska glumica, navodno daljnja rođakinja grofice Lubienski, prijateljevala je s marksističkom revolucionarkom Rosom Luxemburg i općenito svojim životom kao da je prkosila Hitlerovoj moćnoj i opasnoj vojnopolitičkoj mašineriji. Diljem svijeta nastupala je u antologijskim ulogama, a jednako je impresivan i popis velemajstora koji su je portretirali, na čelu s Renoireom. Triput se udavala, odreda za Židove. S prvim mužem, secesijskim slikarom Eugenom Spiroom, u braku je bila samo dvije godine, da bi se preudala za uspješnog trgovca umjetninama, Paula Cassirera, koji je počinio samoubojstvo u sobi do sudnice kada je poslije 16 zajedničkih godina proglašen njihov razvod. Durieuxova se ubrzo opet udala, za poslovnjaka Ludwiga Katzenellenbogena, s kojime je pred nacistima prvo prebjegla u Švicarsku i konačno, 1937., u Zagreb, no njega su kasnije ipak uhitili i ubili u jednome od njemačkih logora. Tilla Durieux bezuspješno je pokušavala dobiti vizu za Ameriku, pa je u glavnom gradu Hrvatske ostala sve do 1952. i povratka u Njemačku. Čudno je, ali istinito kako ni ovdje nije živjela “ispod radara”: ni Endehazija ni Tito nisu značajnije dirali u život Durieuxove i Zlate Lubienski, obilježen buntovnim aktivizmom, društvenim zabavama i prebogatom kolekcijom umjetnina.
Nosile hlače i pušile lulu
Šuškalo se da su pripadnice pokreta Sufražetkinja za jednaka prava žena i muškaraca te kao takve nose hlače, puše lulu i uživaju u istospolnim vezama. Vila Lubienski bila je okupljalištem intelektualaca koji su ondje razgovarali o kazališnim ulogama i umjetnosti u širem smislu, listali knjige, izvodili recitale i kratke kućne skečeve, Tilli omiljene jer je po svjedočanstvima gostiju bila veoma duhovita i druželjubiva osoba, pa je i salon vile zadobio takvu atmosferu. U poslijeratnim godinama krug ljudi koji su tu dolazili proširuje se, pristižu neka nova lica iz glumačkih i pjevačkih krugova, među njima i dirigent te kompozitor Lovro Matačić, uz čaj i francuske kolačiće.
Još posredstvom drugog muža, čuvenog berlinskog trgovca umjetninama, Cassirera, došla je do djela ključnih majstora europske umjetnosti s početka 20. stoljeća, imala je zbirku skulptura Ernsta Barlacha te slika Marca Chagalla i Paula Kleea koje je sa sobom donijela u Zagreb. Sa Zlatom Lubienski pomagala je partizanima, tijekom Drugog svjetskog rata u vrtu vile zakapale su kurirske poruke u bocama, što je bilo rizično jer tada im se bio uselio i jedan od njemačkih zapovjednika.
Poslije rata, radila je kao krojačica u Zagrebačkom kazalištu lutaka, a kada su u Njemačkoj shvatili da je preživjela rat, ponovo su je angažirali i potom se preselila u Berlin, gdje je živjela do smrti 1971. godine.
Jugoslavija joj nije dozvolila izvoz umjetnina; nakon rata, kolekcija Lubienski-Durieux iz vile u Jurjevskoj 27 proglašena je zbirkom od važnosti za državu. Tilla Durieux se dugo sporila, Konzervatorski zavod u Zagrebu nekoliko puta zabranio je odnošenje zbirke, no početkom 80-ih njeni nasljednici uspjeli su postići dogovor o podjeli, pa je dio odvezen u Berlin. U Zagrebu su ostala neka djela Chagalla i Barlacha te se danas nalaze u Muzeju grada Zagreba. Zbirka Zlate Lubienski zapečaćena je nakon njene smrti 1969., a dio koji je prethodno darovala HAZU, računajući i Bukovčevu “Sultaniju”, kasnije je prenesen u vlasništvo Moderne galerije.
Saznanja o simbiozi vile i njezinih vlasnika otada naovamo skromna su, zna se samo šturo da je između Zlate Lubienski i Hrvoja Petrača kao prvog poznatog vlasnika od doba komunizma kada se nacionalizirala privatna imovina njome prošlo desetak zaštićenih najmoprimaca.
Očuvana, ali zapuštena
Bila je relativno dobro očuvana, ali strašno zapuštena. Srećom, iznimno je kvalitetno rekonstruirana, odnosno vraćena u stanje izvorne neorenesansne građevine, zaključio je prof. Damjanović.
Pročelnik zagrebačkog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Silvije Novak na čelu je ustanove kojoj je povjerena restauracija objekta što je, naglašava, protekla po svim pravilima službe. Obnavljana je od proljeća 2012. do ljeta 2014. Obnovom su obuhvaćeni radovi sanacije pročelja i krova te rekonstrukcija i uređenje interijera vile, kao i rekonstrukcija i prenamjena pomoćne gospodarske zgrade te uređenje parka oko vile. Za sve radove ishođena su sva odobrenja i dozvole - stoji između ostaloga u iscrpnom službenom odgovoru na naš upit o restauraciji, potkrijepljenom fotografijama što prikazuju rekonstrukciju dotrajalog pokrova istovjetnim utorenim glinenim crijepom, restaurirane fragmente izvorne žbuke i osliku pročelja ispod strehe u sgraffitto tehnici, na stolariji i verandi, sanirani su zidovi i rustično strukturirana dekorativna žbuka pročelja (kehl-špric), ulična ograda i stupovi uz kolni ulaz.
Aktualna vlasnica vile, Anita Bračun, stručnu je riječ, veli, prepustila stručnjacima, a u dogovoru sa suprugom odlučila ju je kupiti jer im se iznimno svidjela.
- Za mene je to najljepša kuća u gradu! Bila je takva čak i urušena, naprosto je čarobna. Ima u Zagrebu i dvoraca, ali ne s takvim perivojem, čudom od povijesti i arhitekture. Eto, igrom slučaja u životu desilo se da smo kuću kupili i restaurirali, naravno, ne sami već pod paskom znalaca - kaže zagrebačka poduzetnica, inače i lovkinja te predsjednica jedine ženske domaće Lovačke udruge “Dama Dama”.
Oni koji je bolje znaju tvrde da je i inače od inicijative pa je zamašnjak i ove opsežne obnove. Namjerava li se nakon Albertine Androwski i Zlate Lubienski s Tillom Durieux u vilu obilježenu jakim ženskim energijama useliti još jedna?
Rigorozan ugovor
- Pitali su me to već oni koji znaju povijest vile. Stvarno je za zamisliti se, možda ona privlači prekrasne žene koje poslije sebe ostavljaju raskošnu kulturnu baštinu svijetu. Vila je trenutno u najmu, preko agencije, uz rigorozan ugovor koji nalaže da se ne smije ni zagrebati pod ili zaflekati zid jer sve je to umjetničko djelo. Suprug i ja živimo u kući na Ksaveru od 650 kvadrata koja nam je i više nego dovoljna za život - kaže Anita Bračun, koja je vrlo kratko negirala da je vila na prodaju.
Posljednjih dana u medijima je odjeknula vijest kako je u vrtu Jurjevske 27 postavljen dvometarski brončani kip Alojzija Stepinca, što intrigira prolaznike. Najoštriji u komentarima proglašavaju to kulturocidom “jer kardinal nema nikakve veze s Vilom Lubienski” pa smo o identitetu djela, skulptoru i ideji da se postavi za potvrdu upitali Anitu Bračun.
- Autor je Vid Vučak, a razlog što je naša obitelj zavjetovana Bl. Alojziju Stepincu, kao jednoj od najvažnijih ličnosti hrvatske povijesti - odgovara vlasnica.
Suzdržani profesor
Profesor Damjanović, povjesničar umjetnosti koji piše monografiju o zdanju, kratko nam je kazao kako zna samo da je riječ o Stepinčevu kipu i suzdržao se daljnjih analiza.
Inače, 31-godišnji Vid Vučak iz Starog Čiča kod Velike Gorice nova je mlada zvijezda kiparstva, među čijim se djelima u Americi, Kanadi i po Hrvatskoj ističu sakralni kipovi: njegov brončani Papa Ivan Pavao II. rukom podignutom uvis blagoslivlje putnike pored zračne luke na Krku, oblikovao je i biste bl. Ivana Merza, kardinala Franje Kuharića i Franje Šepera, mons. Juraja Jezerinca te biskupa Josipa, a zanimljivo je kako mu je u umjetničkom opusu najčešći lik upravo Alojzije Stepinac, čije je skulpture prije ove u vrtu Vile Lubienski već napravio i postavio u Chicagu te na jednom kanadskom groblju.
Obitelj Bračun, tako izgleda, poput prethodnih vlasnika i stanara Vile Lubienski, od biskupa Strossmayera do glumice Tille Durieux, ima intencije umjetninama po svom ukusu dati doprinos umjetničkim kolekcijama što su prošle “Hrvatskim Louvreom”.