UTRKA U NAORUŽANJU

‘Kinezi su ukrali nacrte za najbolji američki avion i kopirali ga. Japan se mora braniti!’

Kineski špijuni nekako su se dokopali najtajnijih planova za izgradnju nevidljivih aviona F-35 i prekopirali ih. Japan je tajni testni let aviona prepoznao kao prijetnju i najavljuju velika ulaganja u naoružanje

Kad je prije mjesec i pol dana objavljeno da su Sjedinjene Američke Države optužile četiri vojna zapovjednika iz kineske Narodnooslobodilačke vojske za upadanje u njihov obrambeni sustav, mnogi su na to gledali posprdno.

Reakcije su često bile na razini “Ameri nemaju drugo pa sad Kinu napadaju i zbog toga”. A onda je prije nekoliko dana stigla informacija da je Peking održao probni let novog borbenog zrakoplova koji po svim performansama podsjeća na američki borbeni lovac pete generacije, poznat pod nazivom F-35.

Jasno je da je gotovo nemoguće da bi Kina sama uspjela tako brzo sagraditi lovac koji bi bio tako napredan pa su svi promatrači zaključili da je Peking uspio odraditi vrlo uspješan obavještajni posao i dokopao se američkih tajnih planova te ih je primijenio i tako započeo gradnju svog novog udarnog borbenog zrakoplova. Naime, nije tako davno Kina predstavila svoj prvi “nevidljivi” zrakoplov, dakle onaj koji koristi “stealth” tehologiju zbog koje je nevidljiv radarima.

Hakeri špijuni

Neki izvori s tim u vezi vole podsjetiti kako je prvi američki nevidljivi zrakoplov srušen u Srbiji, 1999. godine, tijekom NATO-ova napada na tu zemlju, a tada se isticalo da je ključnu ulogu u tom projektu odigrala upravo kineska vojska koja je u Srbiji, uz dozvolu vlasti, iskušavala svoje radarske opcije otkrivanja nevidljivih zrakoplova (“pomogli” su tada i srpski izvori u NATO-u koji su im redovito javljali kada stižu napadi, koji su ciljevi i koji tipovi zrakoplova stižu u napad). Kao jedan od dokaza za takvu tezu ističe se podatak da je SAD nakon toga bombardirao kinesku ambasadu u Beogradu, što je izazvalo samo formalne kineske prigovore pa je time, navode ti izvori, Peking izravno i priznao svoju uključenost u operaciju rušenja američkog zrakoplova. Kina je pak, što je višekratno potvrđeno, dobila od tadašnje srbijanske vlasti dijelove srušenog zrakoplova, i to je bio početak kineskog projekta gradnje vlastitog nevidljivog lovca.

Kina se sada očito raznim špijunskim aktivnostima dokopala planova gradnje F-35: naime, iako svi volimo misliti kako obavještajne službe i dalje funkcioniraju po modelu Jamesa Bonda, stvari su bitno drukčije.

Novi hladni rat

Ciljano područje rada svih svjetskih špijuna je i dalje, jasno, doznati što misli državni vrh u zemljama od posebnog interesa - pa je stoga i dalje čudno zašto se cijeli svijet toliko uzbudio zbog otkrića Edwarda Snowdena, bivšeg vanjskog suradnika najveće američke obavještajne agencije NSA, da Amerika kontrolira sve svjetske informacije: naime, to rade i Rusi, Kinezi, Japanci, pa i one manje države u opsegu svojih mogućnosti. No danas je u žiži rada obavještajnih službi doći do poslovnih tajni, one političke su u drugom planu. Njemačka je tajna služba BND još sredinom prošlog desetljeća objavila kako je u toj zemlji djelatnost ruske špijunaže, sada pod imenom FSB, bitno veća nego tijekom hladnog rata, ali sada ih primarno ne interesira što misli njemačka kancelarka Angela Merkel, već im je cilj doći do što više informacija iz industrije. Jer, danas se moć potvrđuje industrijskom snagom pretočenom u dobrobit stanovništva, ali i vojnu silu koja može braniti interese vlasti (izabrane ili ne).

Kina se, dakle, dokopala američkih planova za F-35 i uspjela je napraviti prototip novog borbenog lovca pod nazivom Chengdu J-20 (razvija se u državno kontroliranoj tvrtki China’s Chengdu Aircraft Corporation - Kineska zrakoplovna kompanije Chengdu, ovaj posljednji dio naziva govori o lokaciji kompanije).

Brojni problemi

Taj je zrakoplov nedavno, u srpnju - točan termin nije objavljen - obavio testni let u trajanju od dva sata i potvrdio sve ono što se od njega očekuje. Kad su stručnjaci na Zapadu dobili podatke - dakle, jasno obavještajne, jer Kini ni na kraj pameti nije bilo da tu priču razglasi - zaključili su da je riječ o značajnjim modifikacijama u odnosu na prototip koji je testiran prije tri godine. Prije svega, riječ je o modifikacijama apsorpcije zraka tijekom leta, zatim preinačenju veličine krila te dizajnu nosa koji bi mogao u sebi sadržavati radar poznat kao aktivni elektronski skup antena za skeniranje (AESA), što sve skupa predstavlja najnovija dostignuća za maksimizaciju stealth tehologije.

Prema procjenama stručnjaka na Zapadu, Kina je dakle gotovo dostigla SAD u procesu proizvodnje borbenog zrakoplova pete generacije. Naime, Washington je u projekt gradnje F-35 krenuo još 2006. godine, kada je imao prvi probni let, a zamišljen je kao nevidljivi lovac za višenamjenske funkcije. No projekt još uvijek nije dovršen, pojavio se niz problema koje je trebalo rješavati u hodu da bi se konačno postavilo pitanje novca: naime, mogući kupci osim SAD-a počeli su smanjivati svoja izdavanja za obranu te su počeli odustajati od narudžbi, što dovodi u pitanje financijsku ostvarivost cijelog projekta.

Milijarde pomoći

S druge pak strane Pacifika postoji Kina koja pliva u novcu i traži sva moguća mjesta da ga uloži: Južnoj Americi je nedavno obećala nekih 15 milijardi dolara, u Afriku je već uložila gotovo 100 milijardi dolara, a prekjučer je predsjednik Xi Jinping i Mongoliji najavio 10 milijardi dolara, neka se ljudima nađe. Kad je pak riječ o ulaganjima u vojsku, ona u Kini proteklih 15 godina rastu po stopi od nešto više od 10 posto BDP-a, iako i tu Peking švindla jer ne priznaje sva davanja, što znači da ulaže i više. Tako je u dva desetljeća od vojske koja je bila definirana kao najveća stajaća na svijetu opremljena starim puškama i spremna boriti se dnevno sa šakom riže nastala sofisticirana vojna sila koja posebno jača mornaricu - ne tako davno svijetu je pokazala i svoj prvi nosač zrakoplova (ali i njega nije napravila sama, nego je tehnologiju pokupila od Indije i Rusije).

Povrat teritorija

Osim toga, Kina posebno puno ulaže u raketnu tehnologiju te zračne snage, poput navedenog J-20.

Naime, kineska je vojna, a kako je ondje vojska i politika i dalje jedno te isto (politički se jednim od najmoćnijih položaja smatra mjesto predsjednika vojnog komiteta) i politička doktrina i dalje ista kao i u doba gradnje Zida: autarkičnost i oslanjanje na svoje snage. Upravo stoga i njihova doktrina uporabe nuklearnog oružja nikad nije bila agresivna, već isključivo obrambena. No stvari su se s jačanjem vojnih kapaciteta počele mijenjati.

Kina naime i dalje najvećom ranom svoje države doživljava Tajvan (vratili su Hong Kong i Macao) i traži od svih država da priznaju politiku jedne Kine, uključujući i taj, za Peking odmetnuti otok.

Stoga je prva misao vodilja jačanja vojske bilo formiranje snaga koje bi, ako bude potrebe, mogle izvršiti invaziju na Tajvan. Kina je sada, kako navode obavješteni izvori, tome već blizu.

Kako je pak bilo kakav udar na Tajvan srednjoročno neizvediv zbog specifičnih vojnih odnosa Taipeija i Washingtona, ali i sve razvijenijih ekonomskih odnosa matice zemlje i otoka, Kina je svoju naraslu armadu počela koristiti da bi zaštitila svoje interese u moru.

A riječ je o Pacifiku, moru 21. stoljeća (nekad je centar svijeta bio Mediteran, zatim je to postao Atlantik, a sada je Pacifik).

Naime, taj ocean predstavlja jedino more druge i treće svjetske sile (Kine i Japana), zbog toga je na njega snažno orijentiran i SAD, tu su još moćne ekonomske sile Kanada, Južna Koreja, Australija, te sile u nastajanju poput Vijetnama, Mijanmara, a nisu daleko ni Indonezija, Malezija pa i Indija. A tu je i destruktivna Sjeverna Koreja, koja zabrinjava gotovo sve navedene, pa i svog donedavnog vjernog saveznika Kinu.

Peking pak smatra da ima apsolutno pravo maksimalno se proširiti po moru u svojoj blizini te se spori oko hridi i nenaseljenih otočića - ali oni su ključni za definiranje granice na moru i mogućeg šireg pojasa pa onda i projekcije svoje moći i šire - s Japanom, Filipinima, Vijetnamom, zapravo svima.

A sve te brine jačanje kineske vojne moći. Najava da bi Kina za par godine mogla imati u sastavu svojih snaga nevidljive zrakoplove poput J-20 koji imaju dolet i do 1000 nautičkih milja. To bi sve zemlje u regiji dovelo u podređen položaj i sasvim je jasno da će nastojati ojačati svoje zračne snage da bi tome kako-tako mogle parirati, pri čemu će se dodatno okretati i SAD-u za pomoć i podršku.

Japan je već najavio da će krenuti u gradnju novog, vlastitog lovca, također nevidljivog, u skladu s promjenom ustava i vojne doktrine koja prestaje biti samo obrambena i otvara mogućnost pomaganja susjedima - što pak prikriveno znači i mogućnost agresivnog djelovanja.

Prijetnja sa sjevera

Južna Koreja i dalje kao glavni problem vidi prijetnju sa sjevera te se za sada pouzdaje u američko naoružanje, ali jačanje Kine i Japana u zraku i Seul će potjerati da se okrene u smjeru nabave novih, kvalitetnih borbenih zrakoplova.

Kad se dakle tako pogleda na prostor Pacifika, sasvim je jasno zašto ga je američki predsjednik Barack Obama proglasio središnjom točkom sigurnosne strategije svoje zemlje.

Jer, bilo kakav ozbiljniji incident na tom prostoru ugrožava 40 posto ukupne svjetske trgovine.

Toga je pak Peking snažno svjestan i na ruku mu ide da se ostatak svijeta bavi kalifatom, Ukrajinom i izraelsko-palestinskim sukobom dok on potiho gradi moćni vojni sustav. Koji onda prate i ostali koji su svi najavili novu veliku potrošnju za naoružanje - jer, ondje je dovoljna iskrica da se sve zapali.

Takav bi pak razvoj događaja svijet bacio ne samo u novu krizu nego doslovce na koljena.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. prosinac 2020 08:32