Ako je 300 milijuna dolara samo vrh ledene sante, suočavamo se s izuzetnom ozbiljnom i prijetećom operacijom. A vrhom ledene sante je viši, neimenovani američki obavještajni dužnosnik nazvao rusku operaciju utjecanja na rezultate izbora u više od dvadeset država. Američki State Department, pandan europskim ministarstvima vanjskih poslova, s odabranim je medijima podijelio uputu poslanu u ponedjeljak američkim diplomatskim predstavništvima u više od 100 zemalja koja donosi sažetak saznanja do kojih je došla obavještajna zajednica. Diplomati su dobili precizne upute kako izvijestiti savezničke i partnerske zemlje o američkim spoznajama i kako djelovati protiv mogućeg ruskog malignog djelovanja.
Informacije koje su prenijeli američki mediji navode da je Rusija u operaciju potkupljivanja političkih stranaka, dužnosnika i političara krenula 2014. godine, godine u kojoj je anektirala Krim i pokrenula pobunu protiv ukrajinske vlasti u oblastima Doneck i Luhansk. Diplomatska uputa navodi da je Moskva koristila kriptovalute, gotovinu i darove za oblikovanje političkih događaja u drugim zemljama, često koristeći račune i resurse ruskih diplomatskih predstavništva da to obavi.
“U nadolazećim mjesecima, Rusija bi se mogla sve više oslanjati na svoj alat za tajni utjecaj, uključujući tajno političko financiranje, u Srednjoj i Južnoj Americi, Africi, Bliskom istoku i Aziji u pokušaju potkopavanja učinkovitosti međunarodnih sankcija i održavanja svog utjecaja u ovim zemljama i regijama usred rata u Ukrajini”, navodi se u uputi.
Prikriveno financiranje
“Za Rusiju su koristi od ‘prikrivenog političkog financiranja’ dvostruke, raširiti utjecaj na pojedince i stranke koje su se okoristile te povećati vjerojatnost da će te stranke imati dobre rezultate na izborima. Skriveni odnosi između tih stranaka i njihovih ruskih dobročinitelja potkopavaju integritet i javno povjerenje u demokratske institucije”, stoji o obznanjenoj američkoj diplomatskoj uputi. Snage povezane s Kremljem koristile su fiktivne tvrtke (shell companies), promišljališta (think tankove) i druga sredstva za utjecaj na političke događaje, ponekad u korist krajnje desničarskih skupina.
Objavljena su imena samo nekih od država koje su se našle na udaru ruske operacije potkupljivanja: Albanija, BiH, Crna Gora, Madagaskar i, možda, Ekvador.
Odabir potvrđuje tezu o manje od “vrha ledene sante” jer je u ovim zemljama više puta potvrđeno da Rusija aktivno, često neprikriveno, nastojala utjecati na rezultate izbora pa objava ne predstavlja posebno iznenađenje.
Istraživanje o ruskoj “oštroj sili” u Africi, koje je objavio Universidad de Navarra (temelje mu je udario osnivač organizacije Opus Dei), piše za Madagaskar: “Tijekom izbora u svibnju 2019. godine Rusija je podržala šest različitih kandidata, ali nijedan od njih nije pobijedio. U završnoj fazi kampanje Kremlj je promijenio strategiju i podržao očekivanog i konačnog pobjednika, Andryja Rajoelina.” Rezultat se već vidi, 25. svibnja ove godine Rusija i Madagaskar su “ojačali bilateralne obrambene odnose”, prenose agencije.
Albanska veza
Albanija je članica NATO od 2009. godine, kao i Hrvatska, ali se našla u situaciji da je Socijalistička stranka čvrsto preuzela vlast. Što je bilo dovoljno opozicijskoj Demokratskoj stranci da prihvati “pomoć” Moskve. Prištinska Koha Ditore na mrežnim stranicama navodi da je Rusija toj stranci dala oko 500.000 dolara na izborima 2017. godine. I taj je slučaj poznat i o njemu se vodila istraga. “Albanske vlasti pokrenule su istrage vezane uz te isplate uz obrazloženje da je novac uplaćen od strane offshore tvrtke te da Demokratska stranka nije redovito izvještavala Središnju izbornu komisiju o potrošenom novcu, čime je zaobišla zakone za sprječavanje pranja novca", piše Koha Ditore.
“Prije izbora 2018. godine Konstantin Malofejev tajno je pomogao financiranje kampanje Milorada Dodika za mjesto u Predsjedništvu BiH. Taj primjer pokazuje da Rusija nije ispunila obećanje da ulaže u ekonomski razvoj Republike Srpske, već je umjesto toga omogućavala korupciju vladajuće stranke i stvorila nejednake uvjete opozicijskim strankama”, naveo je izvor iz administracije, a prenosi Glas Amerike. “Suradnici Olega Deripaske osiguravali su fondove Demokratskom frontu (proruska, prosrpska i otvoreno protucrnogorska stranka) 2016. i vjerojatno prije izbora 2018. godine”, rekao je izvor.
Neimenovani su izvori naveli djelovanje Jevgenija Prigožina, “Putinovog kuhara” i Aleksandra Babakova. Prvi je bio uključen u upliv u američke izbore 2016. godine kad je pobijedio Donald Trump, a drugi je omogućio stranci Marine Le Pen da dobije zajam u ruskoj banci. Ali, i to su poznate informacije.
Što s drugim zemljama
Ovom objavom američke administracije više je pitanja otvoreno nego što je odgovora dano. Je li se Rusija miješala u crnogorske izbore 2020. godine, ima li ruski novac utjecaja na ponašanje albanskog premijera Edija Rame koji je ušao u projekt Otvorenog Balkana sa Srbijom iako se tomu protivi EU, a u intervjuu za bečki dnevni list Die Presse u srijedu je rekao: “Na Srbiju, kad je riječ o sankcijama protiv Rusije, ne bi trebalo vršiti daljnji pritisak jer ta zemlja bez podrške iz Moskve ne može preživjeti. Ne smije se zaboraviti da je Beograd već tri puta glasao u UN protiv Rusije, što je veliko iznenađenje. To pokazuje da postoji snažna volja za integracijom u EU.”
Od javnosti su ostale skrivene informacije o drugim zemljama za koje ne znamo da se nalaze pod udarom ruske kampanje. Kad je riječ o hrvatskom susjedstvu, razumljivo je da nema Srbije jer tamo ruski novac aktivno djeluje u političkom prostoru zbog čega su na Kosovu vrata tom uplivu snažno zatvorena. U Sloveniji Janez Janša može računati na financijsku podršku Viktora Orbána što ga posredno veže uz ruske izvore.
Kad je riječ o regiji dva su presudna pitanja o kojima bi bilo dobro imati američke obavještajne informacije. Prvo je kome je sve Moskva platila tijekom izbora u Bugarskoj (2. listopada će se održati četvrti izbori u dvije godine). Sigurni je primatelj Socijalistička stranka, ali vrijedno bi bilo znati je li u “crnoj knjižici” Kremlja zapisan i Slavi Trifonov, pjevač koji je postao političar i srušio prozapadnu vladu premijera Kirila Petkova ovog ljeta.
Drugo je pitanje Sjeverne Makedonije gdje je Rusija trošila velik novac i ulagala ogromnu energiju kako bi zaustavila Prespanski sporazum kojim je riješeno pitanje imena s Grčkom i otvoren put za ulazak u NATO. Opozicijska stranka VMRO-DPMNE, koja je bila protiv promjene imena, ima prisne veze s Orbánom koji je dao utočište njihovom bivšem predsjedniku Nikoli Gruevskom kad je pobjegao makedonskom pravosuđu.
Hrvatska? Teško je reći dok se nešto ne objavi, ali i veze koje hrvatske stranke u BiH imaju s Dodikom su velik i nepotreban teret. Desničari bi htjeli postati Orbáni, Radnička Fronta je protiv NATO-a. No, iako Rusija - vidi Madagaskar - ne ulaže uvijek promišljeno uzimajući u obzir analizu isplativosti, vjerojatnije bi bilo da gradi odnose s desnim krilom HDZ-a i nostalgičarima u SDP-u koji bi možda mogli pomoći u nekim situacijama. Prva je adresa mogla biti stranka Rada i čega sve ne. Ali, ta je lađa otplovila na Mirogoj.
Čekamo da nam Amerikanci ili netko drugi podari informacije koje nismo znali.