Washington je Kijevu ipak spreman ponuditi opipljive pravno-političke garancije po težini i značaju usporedive s famoznim Člankom 5. NATO-a, koji podrazumijeva da je napad na jednu članicu napad na cijeli savez. Zauzvrat, Kijev se spreman odreći daljnjih aspiracija za punopravno članstvo u NATO-u.
I tako se napravio prvi opipljiv korak prema deblokadi pat-pozicije u kojoj su se Europa, Kijev i SAD (Rusiju u ovome kontekstu uopće nećemo ni spominjati) našli od početka najnovije runde mirovnih pregovora. Možda ne bijeli, ali sivi dim pušten je iz Berlina, grada domaćina najnovijih maratonskih razgovora na temu "kako Ukrajini, nakon gotovo četiri godine krvavog rata, donijeti održivi mir, ili barem primirje".
Očekivano, protagonisti sigurnosnih garancija Ukrajini bile bi "multinacionalne snage" predvođene Europljanima, ali uz "eksplicitnu potporu SAD-a". Njihova bi zadaća bila osiguravati ukrajinsko nebo, more i kopno, ali i osnaživanje ukrajinske vojske. SAD bi, pak, bio zadužen za mehanizam nadzora prekida vatre i za obavještajne podatke koji upozoravaju na ugrozu od budućeg napada iz smjera Rusije.
Detaljno su razrađene i posljedice Rusiji ako u bilo kojem trenutku prekrši dogovorene uvjete primirja.
"Prvi put od veljače 2022. nije nezamislivo da će doći do primirja u Ukrajini", optimistično je s tiskovne konferencije s Volodimirom Zelenskim poručio njemački kancelar Friedrich Merz, domaćin ovotjednog maratonskog razgovora.
Lopta je sada u rukama Rusije te isključivo o Moskvi ovisi hoće li do Božića doći do obustave vatre. Odmah treba naglasiti da je optimizam među kremljolozima po tom pitanju na ekstremno dugom štapu.
Doduše, na loptu su promptno stali i Ukrajinci. Napore i postignut kompromis objeručke pozdravljaju, baš kao i sigurnosne garancije kojima su načelno vrlo zadovoljni, no predsjednik Zelenski najavljuje da je optimizam Europljana i Amerikanaca baziran na "prvom draftu", koji će se sigurno morati mijenjati, te pritom naglašava da je mnogo pitanja još uvijek u zraku.
Crvena linija Kijeva ostaju teritorijalni ustupci. Iako se još prošloga tjedna u kuloarima pričalo da bi Zelenski mogao oprati ruke od odluke o trampi teritorija za mir tako da pitanje stavi na referendum, Kyiv Independent spomenuti je sivi dim iz Berlina odmah popratio jednoglasnim eksplicitnim odbijanjem bilo kakvih teritorijalnih ustupaka Rusiji.
"Nema potrebe za referendumom, Ukrajinci složno odbijaju pristati na donaciju svog teritorija agresoru", stoji u glavnoj vijesti ovoga utorka.
Analitičari hladnije glave, koji ne umanjuju značaj postignutog kompromisa, upravo taj aspekt smatraju sjemenom neminovne propasti i ove ponude primirja.
Europski dužnosnici spremni razgovarati s reporterima Politica pod uvjetom anonimnosti tvrde da postoji još jedan evidentan problem.
"Kako vjerovati Amerikancima da se neće predomisliti do sutra oko zaleđa koje nam nude u slučaju eventualne ruske agresije? Gdje je neki dokaz kredibiliteta? Logika nalaže da bi Članak 5. bez formalnog članstva u savezu mogao dodatno potaknuti Kremlj da testira sigurnosne garancije koje smo ponudili Ukrajini, osobito ako u obzir uzmemo činjenicu da ova garnitura Bijele kuće koristi svaku priliku da javno kritizira Europu i tamošnja državna vodstva", tvrde i nisu u krivu.
Kad se sve zbroji i oduzme, ostaje činjenica da je jedinstvo koje čelnici transatlantskih zemalja projiciraju u kontekstu postignutog ustupka u Berlinu na vrlo mršavim nogama. Ovotjedna izjava domaćina, kancelara Friedricha Merza, tvrdnju dodatno potkrepljuje.
"Nemojmo se zavaravati, ako uskoro ne postignemo dogovor oko zamrznute ruske imovine, Europska unija desetljećima neće biti ista", upozorio je početkom tjedna, nakon čega dogovor - pogodili ste - opet nije bio postignut.
Belgija, u strahu da će na njezina leđa pasti svaka eventualna odmazda Rusije zbog prelaska Rubikona po pitanju korištenja zamrznute ruske imovine, kategorički odbija razmotriti svaki ustupak koji joj lideri Europske unije ponude, kao i ne toliko suptilni pritisak njemačkog kancelara Friedricha Merza, koji je svog belgijskog kolegu i osobno posjetio u nadi da će mu tako dodatno zavrnuti ruku. Zabrinutosti premijera Barta De Wevera po novome se pridružila i Italija, koja sa sve većom skepsom (zbog internog pritiska rusofilne Lege, kao koalicijskog partnera Giorgie Meloni) gleda na ideju korištenja zamrznute ruske imovine za poslijeratnu obnovu Ukrajine.
Za razliku od država zapadne Europe, čije se zajedništvo i međusobno i u kontekstu partnerstva s SAD-om rastače na proste faktore, vrijedi istaknuti one koje se drže zajedno; nordijske i baltičke zemlje. One su, naime, najavile vlastiti summit u Finskoj, da bi neovisno o kakofoniji Bruxellesa i Washingtona samostalno zasukale rukave i svoju vojno-sigurnosnu sudbinu skrojile prema svjesnosti ugroze koja im prvima prijeti.
"Očekujemo da će Rusija nastaviti vršiti pritisak i pozicionirati vojsku duž naših granica", poručio je domaćin summita osam zemalja koje dijele kopnenu i morsku granicu s Ruskom Federacijom, finski premijer Petteri Orpo. Glavni cilj summita bit će usvojiti zajedničke vojne sposobnosti u onim domenama u kojima će to biti moguće, ali i zaobići tromost ostalih članica NATO-a, onih teritorijalno dovoljno udaljenih od stvarne ugroze ruske čizme, koje imaju luksuz odmahnuti rukom na imperijalističke ambicije Vladimira Putina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....