Giorgia Meloni sva sja nakon povijesne pobjede na nedjeljnim parlamentarnim izborima u Italiji. Premoćno je pobijedila koalicija Desnog centra, a njezina je partija, Braća Italije, sa 26 osvojenih postotaka glasova pojedinačno najjača talijanska politička stranka. Desni centar imat će 235 zastupnika (od 400) i 115 senatora (od 200), bez onih izabranih u inozemstvu. Dakle, solidnu većinu i moći će mirno vladati do 2027. Prema njihovu kodeksu, vođa koalicije je vođa one stranke koja je među njima dobila najviše glasova, a to su nedvojbeno postfašistička Braća Italije. Giorgia Meloni je sljedeća talijanska premijerka, kako sada stvari stoje.
To neće biti sutra, pa ni figurativno. Novi Parlament će se konstituirati 13 listopada. Uslijedit će natezanje oko izbora predsjednikâ parlamentarnih domova, pa dodjela mandata za sastav vlade, pa novo natezanje oko njezina sastava među samim pobjednicima, tako da odlazak Marija Draghija iz premijerske Palače Chigi i ulazak Giorgie Meloni ne treba očekivati prije završetka sljedećeg mjeseca.
Oporbeni Lijevi centar morat će se zadovoljiti sa 72 zastupnika i 49 senatora. Njegov vođa i tajnik Demokratske stranke Enrico Letta već je najavio da se neće ponovo kandidirati za vođu stranke na kongresu u ožujku.
Uzme li se u obzir da su Braća na prošlim izborima, 2018, izborila svojih dotad rekordnih 4,35 posto, razumljivo je oduševljenje Giorgie Meloni sobom i svojima. Ipak, takvi nagli skokovi nisu bili rijetkost, ali nisu dugo opstali na istoj razini. Odnosi se to na tadašnju Sjevernu ligu, a u posljednjem ciklusu na PoKret 5 zvjezdica.
Video analiza Inoslava Beškera
Zadana situacija
Trebat će vidjeti koliko je uspjeh Braće Italije rezultat prosvjednoga glasanja, a koliko dugoročnijeg uvjerenja da je to najbolji (ili najmanje loš) izbor u zadanoj talijanskoj političkoj situaciji. Giorgia Meloni ima pred sobom eventualno pet godina, koliko će trajati ustavni mandat upravo izabranoga devetnaestog saziva Parlamenta Talijanske Republike, da uvjeri Talijane da su sudbinu povjerili u prave ruke.
Još od 1968 nijedan premijer izabran u početku saziva nije bio ponovo izabran i u početku sljedećeg saziva. Posljednji put je u tome uspio Giovanni Leone, ali između njegove prve i njegove druge vlade triput je premijer bio Aldo Moro.
Pobjeda talijanskoga Desnog centra očituje se ne samo u postotcima, koji su ipak statistika, nego i u parlamentarnim mandatima, koji su realna baza za vladanje.
Naravno, u Italiji ništa nije gotovo dok nije gotovo, pa tako nijedan parlamentarni saziv nije na svom završetku imao isti broj stranaka a one isti broj članova Parlamenta kao i u početku saziva. Od ukupno 935 izabranih članova, koliko ih je brojao dosadašnji Parlament, stranačku pripadnost je promijenilo njih gotovo 300, a promjena je bilo više od 400, jer su neki mijenjali stranke i dva ili još više puta. Te su izmjene srušile 2008 vladu i većinu Romana Prodija. Ali zasad nema pokazatelja da bi solidna većina Desnog centra mogla biti ugrožena u sljedećih pet godina, koliko je ustavni rok trajanja nekoga parlamentarnog saziva.
Upravo je Senat dom gdje je rizik obično najveći. U nj ulazi 196 senatora izabranih u Italiji plus 4 izabranih među talijanskim državljanima u inozemstvu, ali se u kvorum računaju i doživotni članovi, kojih je sada 6. Po uobičajenoj logici "sigurna" većina u Senatu iznosi 110 članova - a Desni centar će je premašiti.
Povjerenje vladi
On će imati 66 senatora iz redova Braće Italije, 29 iz Lige,18 iz Forze Italije, te 2 iz Nas umjerenih. Od ostalih, Demokratska stranka imat će ih 38, PoKret 5 zvjezdica 34, Treći pol 10, a Južnotirolska pučka stranka 2. U Zastupničkom domu, kako sada stvari stoje, Desni centar će računati na 118 Braće Italije, 65 Lige, 45 Forze Italije, te 7 grupacije Mi umjereni.
Demokratska stranka imat će ih 65, PoKret 5 zvjezdica 51, Treći pol (koji vode Carlo Calenda i Matteo Renzi) 21, Savez Zelenih i Ljevice 12, Južnotirolska pučka stranka 3, +Europa (koju vodi Emma Bonino) 2, a dosadašnji ministar vanjskih poslova Luigi Di Maio neće ni ući u Parlament.
Tu još treba pribrati 4 senatora i 8 zastupnika izabranih u inozemstvu.
Eto, to je odnos snaga na temelju kojega će se izglasavati povjerenje vladi i njezinim zakonskim prijedlozima, počev od tegobnoga državnog proračuna za 2023.
Pobjeda Desnog centra je nedvojbena, ali nije trijumfalna, jer on ipak neće imati dvije trećine glasova ni u jednome parlamentarnom domu. To znači da će moći mijenjati Ustav, ali da će te izmjene - ako nisu izglasane dvaput zaredom dvotrećinskom većinom (za koju će sada biti nužan kompromis s oporbom) - morati ići na referendum. I Matteo Renzi je kroz Parlament iznudio bizarne izmjene Ustava, ali su na referendumu pali ti amandmani, a nakon toga i zbog toga i sâm Renzi s položaja premijera.
U međuvremenu Parlament i Vladu vrebaju posljedice pandemije, inflacije i rata u Ukrajini.