Samo nekoliko minuta hoda u četvrti Boedo u argentinskoj prijestolnici Buenos Airesu dijele dva svijeta: jedan u kojem vlada optimizam novog početka, i drugi u kojem prevladavaju zabrinutost i skepsa. U jednom se neoliberalna ekonomska politika argentinskog predsjednika Javiera Milleija odobrava, u drugom potpuno odbacuje, piše Deutsche Welle.
„Zabranjen ulaz" stoji na plakatu ispod podignutih roleta jednog skladišta. Time se misli na predsjednika Mileija i ministricu sigurnosti Patriciju Bullrich. Oboje ovdje nisu dobrodošli, pokazuju precrtani portreti dvoje političara.
No samo nekoliko metara dalje ponovno se intenzivno gradi i zida: nastaje nova stambena zgrada, ponovno se ulaže u budućnost. Osjeća se duh novog početka.
Već 500 dana Javier Milei je na čelu Argentine. I gotovo nijedan šef vlade u svijetu ne privlači toliko pažnje kao ovaj libertarijanski predsjednik iz Buenos Airesa. Iz lijevog političkog spektra na zbog njegovog ekonomsko-liberalnog kursa dočekuju s čistom mržnjom, dok ga većina ekonomista vidi kao osloboditelja zemlje sputane birokracijom i regulacijama.
PROČITAJTE VIŠE Mileijeva motorna pila zapanjila ekonomske analitičare: BDP eksplodirao!
Ukidanje deviznih ograničenja
Najnoviji Mileijev potez je ukidanje takozvanog "Cepo"-a. "Cepo" (u prijevodu "okovi") bio je instrument koji su od 2003. godine različite argentinske vlade više puta koristile kako bi ograničile pristup traženom američkom dolaru u borbi protiv inflacije.
„Za razliku od alarmističkih prognoza brojnih domaćih i međunarodnih ekonomista i analitičara, tečaj nije naglo skočio“, kaže Aldo Abram iz ekonomskog think tanka Fundación Libertad y Progreso iz Buenos Airesa u razgovoru za Deutsche Welle. „Naprotiv, tečaj se stabilizirao ispod razine prije otvaranja. Trgovina se normalizirala bez krize, bez navale i bez devalvacije.“ Vlada je ovaj rezultat proslavila slikom na kojoj Milei i njegov ministar gospodarstva Santiago Caputo slave kao da su postigli gol.
Milei budi nadu i moli za strpljenje
Sam predsjednik smatra da je na pravom putu: „Nakon više od 100 godina kroničnog proračunskog deficita, danas spadamo među pet zemalja u svijetu koje troše samo onoliko koliko zarađuju, i ni jedan peso više“, rekao je Milei u svom televizijskom obraćanju prije nekoliko dana.
Milei je tom prilikom najavio ukidanje deviznih ograničenja i svojim sunarodnjacima obećao svijetlu budućnost: „Argentina će u sljedećih 30 godina biti zemlja s najvećim gospodarskim rastom.“ To se, kako je rekao, neće dogoditi preko noći. Ali dogodit će se postupno i s uvjerenjem da su „i na unutarnjem i na vanjskom planu napravljene domaće zadaće kako bi se svaka nestabilnost što je moguće više ublažila“.
Pozitivan rezultat je, prema podacima državnog zavoda za statistiku INDEC, smanjenje siromaštva na 38,1 posto, što je nešto ispod razine koju je Milei naslijedio od prethodne vlade pri stupanju na dužnost. Također, prema podacima INDEC-a, inflacija je pod Mileijem u 2024. godini pala za 44,5 posto u usporedbi s prethodnom godinom.
Tragovi motornih pila
Mnogo skeptičnija je Svenja Blanke iz Friedrich-Ebert-Stiftung, fondacije bliske njemačkim socijaldemokratima, u Buenos Airesu. Ona u razgovoru za Deutsche Welle kritizira da vlada koristi tečaj kao svojevrsnu „potporu" za usporavanje inflacije.
Zbog toga je peso postao jači u odnosu na druge valute, s rezultatom da je burger „Big Mac" u Argentini poskupio na 5,48 eura - približno isto kao i u Njemačkoj – dok minimalna satnica iznosi samo 1,06 eura, što je znatno ispod njemačke od 12,82 eura. „Postoji dakle neka vrsta društvenog masakra motornom pilom, koji pogađa prihode, obrazovnu politiku, znanstvena istraživanja, kulturu, javnu infrastrukturu i politiku sjećanja.“
Sporazum EU-Mercosur kao prilika
Optimističan je, s druge strane, Hans-Dieter Holtzmann iz njemačkim liberalima bliske Friedrich-Naumann-Stiftung u Buenos Airesu: „Uklanjanjem kontrola kretanja kapitala i fleksibilizacijom tečaja uklonjene su važne prepreke za gospodarski oporavak Argentine“, kaže on za DW.
„Unatoč poreznim poticajima, međunarodni su investitori dosad bili suzdržani kada je riječ o konkretnim ulaganjima u Argentinu, iako zemlja ima atraktivne resurse u području energije (plin, vodik) i sirovina (litij, bakar).“ Utoliko je važnije sada što prije ratificirati sporazum EU-Mercosur kako bi Argentina i Njemačka u potpunosti mogle iskoristiti prilike za trgovinu i ulaganja.
PROČITAJTE VIŠE Papu je nazvao imbecilom i i idiotom, a sada kaže: ‘S dubokom tugom...‘
Dva lica Argentine
U središtu glavnog grada jasno su vidljiva dva lica zemlje: prepuni restorani i kafići nikako ne odgovaraju pričama o krizi koje dolaze iz oporbe. Na opći štrajk prije nekoliko dana odazvao se tek mali broj ljudi, a čini se da su sindikati s tri opća štrajka od početka Mileijevog mandata pretjerali. Većina Argentinaca želi napredovati, raditi i ostaviti krizu iza sebe.
Ali tu su i umirovljenici koji svakog tjedna demonstriraju i time opovrgavaju Mileijeva obećanja da će troškove reformi snositi samo „kasta", dakle elite i moćnici iz peronističkog tabora koji su vladali do prosinca 2023. Oni osjećaju učinke štednje kroz stvarni gubitak kupovne moći – u vlastitom novčaniku.
Komentari
0