Lideri 27 država članica Europske unije sastat će se u četvrtak 15. listopada kako bi razgovarali o "svim mogućim scenarijima" u odnosima s Velikom Britanijom od 1. siječnja sljedeće godine, kada istekne prijelazno razdoblje u postupku Brexita. Samo je jedan scenarij pozitivan, a on je sve manje izgledan.
Sporazum o slobodnoj trgovini koji bi bio spreman stupiti na snagu odmah. Sve druge opcije izazivaju glavobolju, i s jedne i s druge strane kanala i mogući kaos na granicama. Atmosfera u pregovorima nije nimalo dobra, i EU i Velika Britanija kritiziraju onu drugu stranu za nedovoljan napredak i malo tko sada vjeruje da je sporazum moguć. A britanski premijer Boris Johnson sada je sam postavio rok do tog summita, do kada se trebaju dogovoriti, ili će, kako je rekao, Britanija otići iz pregovora i nastaviti živjeti s tim.
Velika Britanija formalno je napustila Europsku uniju u siječnju 2020., od kada teče prijelazno razdoblje do kraja godine.
Zato se u odnosima EU i Britanije u potpunosti primjenjuju zakoni koji vrijede unutar Unije i Britanija smatra kao da je članica zajedničkog tržišta. Vjerovanje da će se ovih godinu dana prijelaznog razdoblja koristiti za sporazum o budućim odnosima očito je bilo preoptimistično.
Već nekoliko mjeseci britanski premijer Boris Johnson ponaša se kao da ga ni dogovori koje je do sada imao s EU ne obvezuju. Zakon koji poništava dio sporazuma o povlačenju prije nekoliko tjedana izazvao je protivljenje ne samo u Bruxellesu, nego i u Republici Irskoj i u Sjevernoj Irskoj koja je dio Ujedinjene Kraljevine.
Vlada Borisa Johnsona želi zakonskim promjenama stvoriti svojevrsnu "zaštitnu mrežu" koja će im davati mogućnosti da ubuduće ponište odredbe prema kojima bi se Sj. Irskoj nametnula drugačija carinska pravila u odnosu na ostatak UK nakon isteka prijelaznog roka i privremenog sporazuma između EU i Britanije. Time, kao što su upozorili i kritičari u Britaniji, London krši i međunarodno pravo jer krši sporazum s EU.
Tijekom pregovora o Brexitu, kao i sada kada se do zadnjeg časa pokušava pronaći kompromis o budućim odnosima, posebno se pazi na mir u Irskoj koji je postignut sporazumom na Veliki petak 1998. Iako će Republika Irska ostati u EU, a Sjeverna Irska napustiti Uniju kao dio UK, i s jedne i s druge strane žele izbjeći da ta granica bude čvrsta, da osiguraju slobodan protok ljudi i robe, premda će to formalno biti vanjska granica Unije,.
Posljedice će biti velike, ali i za njih se EU sprema jer nije u situaciji popustiti zahtjevima Londona. Od 1. siječnja sljedeće godine u tom će se slučaju trgovati prema pravilima Svjetske trgovinske organizacije, što znači uvođenje carina, a to neminovno znači i porast cijena. Udruga britanskih poduzeća upozorava da će šteta biti velika i da Britanci nisu potpuno spremni za takav scenarij. Iz ove udruge upozorili su da će cijene hrane uvezene iz Unije u Veliku Britaniju porasti ukupno za više do tri milijarde eura godišnje zbog carina koje će se primjenjivati u slučaju da ne bude sporazuma do kraja godine. To će biti velik udarac nakon ionako teške situacije koju je prouzročila pandemija Covida-19.
Europska unija najveći je trgovinski partner Velikoj Britaniji. Više od 80 posto uvozne hrane u UK dolazi upravo iz EU. Povećanje cijena ugrozit će građane koji imaju manje prihode jer bi, bez sporazuma, carine na uvoz hrane bile više od 20 posto. Promet između Britanije i EU bio bi poremećen i otežan u slučaju neuspjeha pregovora, a najviše bi bile pogođene Nizozemska, Belgija i Francuska. Neke od tih država, ne čekajući što će EU učiniti, već pripremaju pomoć tvrtkama koje će biti pogođene. Samo u Belgiji bi u tom slučaju bilo ugroženo blizu 30 tisuća radnih mjesta. Francuska je već angažirala dodatnih 700 carinika u lukama na kanalu i sprema se za svaki mogući scenarij.
Ako ne bi vrijedili isti standardi za sigurnost hrane, ako bi svaki kamion s robom morali pregledavati fito sanitarni inspektori, ako bi se tražile i radne dozvole za vozače kamiona, kao na svim međunarodnim prijelazima, nastao bi kaos. Probleme bi imali i klijenti britanskih banaka koji žive u EU.
Europskoj uniji nije lako ni popustiti jer su smjernice za pregovore o budućim odnosima s Britanijom dogovorene na razini svih 27 država članica i nije ih lako promijeniti ni zaobići jer se i u tom slučaju treba postići suglasje svih. I nije moguće popustiti kada Britanci pokušavaju birati što žele. Ne može EU dati slobodan pristup jedinstvenom tržištu ako Britanci ne žele imati ista pravila državnih potpora. Ne mogu Britanci dobiti pravo prodavati ribu na tržištu EU, a da se Europljanima ne dopusti ribolov u britanskim vodama. Ne mogu imati slobodu kretanja kapitala, robe i usluga ako ne žele dopustiti slobodu kretanja ljudi i radnika.
Glavni problem pred kraj roka isti je kao i kad su počeli pregovori - nada Londona da će EU dopustiti da oni biraju što žele, a što ne žele u budućim odnosima. Kako je teško očekivati preokret u zadnji čas, obje se strane trebaju pripremiti za neželjene posljedice, koje će posebno teško pasti sada kada se svi bore s teškim posljedicama pandemije koja ne posustaje.