Bio je to trenutak koji sažima neizrecivu bol potresa u Turskoj: otac drži svoju 15-godišnju kćer za ruku, jedino što je vidljivo od njezina tijela smrskana betonom.
Mesut Hancer sjedio je sam na ledenoj hladnoći na hrpi polomljenih opeka koje su nekad činile njegov dom, nesvjestan svijeta i shrvan tugom.
Njegova kći Irmak bila je mrtva. Ali on ju je odbijao pustiti, milujući prste koji su virili iz madraca na kojem je djevojka spavala kad je u ponedjeljak pred zoru udario prvi potres.
Nije bilo spasilačkih ekipa. Preživjeli su se bjesomučno rukama probijali kroz ruševine kako bi pronašli voljene. Okviri kreveta na razbijenim balkonima, poderana odjeća i igračke pričaju priču o izgubljenim životima.
Bilo je prekasno za Irmak, jednu od gotovo 20.000 ljudi za koje je potvrđ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....