Što bi radio da ti je prihod već osiguran, pitanje je postavljeno na najvećem posteru na svijetu, veličine oko 8000 četvornih metara, koji je prošli mjesec instaliran u središtu Ženeve. Što biste radili kada biste, neopterećeni troškovima, mogli birati što ćete i hoćete li uopće raditi, kad ne biste svaki mjesec morali zaraditi za život?
Osnovno je to pitanje koje u kampanji za uvođenje bezuvjetnog temeljnog dohotka (BTD) posljednje tri godine postavljaju aktivisti i pobornici ekonomske ideje da svaki građanin - bez obzira na radni ili bilo koji drugi status - treba od države redovito dobivati novac za pokrivanje osnovnih životnih troškova kako bi mogao raditi ono što voli, u čemu je dobar ili ono što smatra važnim. Istodobno s osobnim ispunjenjem na taj bi se način, tvrde, bitno preveniralo siromaštvo, a smanjile bi se i socijalne razlike u društvu.
Iako ideja zvuči utopistički, aktivisti su prije gotovo tri godine uspjeli u Švicarskoj skupiti 116.000 potpisa kojima građani traže održavanje referenduma o tom pitanju. Prema važećim zakonima, švicarska vlada mora prihvatiti i organizirati referendum o svakom legitimnom pitanju za koje interes svojim potpisima iskaže najmanje 100.000 građana. S obzirom na to da Švicarska ima oko 8,2 milijuna stanovnika, broj potpisa potreban za raspisivanje referenduma relativno je malen: u Hrvatskoj, s gotovo dvostruko manje stanovnika, potrebno je skupiti četverostruko više potpisa kako bi se proveo referendum. Švicarska i stoga razmjerno često koristi izravnu demokraciju, odnosno referendum, za odlučivanje o pojedinim pitanjima: lani su ih održali šest, preklani 12, a za ovu ih godinu planiraju devet.
Nakon svečanog zaprimanja potpisa za uvođenje BTD-a (engleski: unconditional basic income, UBI), švicarska je vlada, sukladno obvezama, raspisala referenduma za lipanj 2016. godine. Preciznije, za 5. lipnja, ovu nedjelju.
Švicarski su građani tako prvi na svijetu koji će referendumom određivati treba li im država svaki mjesec isplaćivati određenu sumu novca za pokrivanje osnovnih životnih troškova, bez obzira na to koliko su bogati ili koliko zarađuju, odnosno treba li u Ustavu stajati takva obveza.
Ideja nije detaljno razrađena, niti bez mnogo ozbiljnije analize može dati konkretnije odgovore na pitanja poput onoga koliko bi sve to, zapravo, koštalo. Pretpostavlja se da će - ako većina glasača sutra bude “za”, za što su, prema istraživanjima javnoga mnijenja, šanse prilično slabe - vladi trebati deset i više godina da realizira izglasani prijedlog.
Od rođenja do smrti
U nedostatku jasnih pokazatelja inicijatori referenduma, sukladno troškovima života u Švicarskoj, predlažu da visina iznosa BTD-a za odraslu osobu bude 2500 švicarskih franaka mjesečno te 625 franaka za dijete. Predlažu također da tu naknadu dobiva svaka osoba u Švicarskoj, od rođenja do smrti, bez obzira na to radi li ili ne i bez obzira na to je li švicarski građanin. Jedino na taj način, smatraju, država bi svakome omogućavala dostojanstven život, iskorijenila bi bazično siromaštvo i omogućila svakom čovjeku da iskoristi svoje potencijale. Postojeći sustav socijalnih naknada zapravo ne suzbija nastanak siromaštva, nego pokušava utjecati na već postojeće. Istodobno bi se uštedjela golema sredstva na birokraciji jer bi socijalne naknade u sadašnjem obliku postale nepotrebne: nestala bi potreba za silnom birokracijom koja provjerava uvjete za socijalnu pomoć, naknade za nezaposlene...
Vrlo brzo nakon predanih potpisa švicarska je vlada objavila preporuku - što je uobičajeni postupak vlade kod svakog referenduma - kojom je građanima savjetovala da odbiju takvu ideju na referendumu jer bi mogla imati “značajne negativne posljedice na švicarsku ekonomiju i socijalni sustav”. U bazičnoj evaluaciji koju je objavila, naglasila je kako bi uvođenje BTD-a moglo dovesti do ozbiljnog pada broja zaposlenih, osobito u lošije plaćenim zanimanjima, među onima zaposlenima na skraćeno radno vrijeme te među ženama i majkama. Vlada je objavila da se slaže kako bi svaka osoba morala imati jamstvo da će svaki mjesec pokriti osnovne životne troškove, no prema vladinu uvjerenju, švicarski socijalni sustav to već nudi.
Također ističu kako bi, prema grubim procjenama, švicarski proračun trebalo napuniti s najmanje 25 milijardi dodatnih franaka godišnje (uz novac za sve postojeće naknade) kako bi se BTD mogao isplaćivati, a jedini način da se to dogodi jest - povećanje poreza.
I taj se okvirni iznos odnosi na modificiranu verziju BTD-a koji se ne bi isplaćivao svima, nego samo građanima Švicarske s najmanje tri godine boravka u zemlji (kako bi se spriječila navala imigranata) te onima koji ne rade ili zarađuju mjesečno manje od 2500 švicarskih franaka. Onima koji zarađuju više od tog iznosa, uvođenjem BTD-a samo bi se reklasificirala postojeća primanja: prvih 2500 franaka smatralo bi se podmirenim BTD-om, koji bi osoba nastavila primati i ako ostane bez posla. Onima koji zarađuju manje od BTD-a, država bi doplaćivala razliku.
Organizatori smatraju takav razvoj situacije nepoštenim jer bi država trebala omogućiti svima BTD, a oni koji žele više od novca za osnovne životne potrebe, morali bi moći više i zaraditi.
Prvi korak
- U tom ćemo slučaju takav BTD smatrati tek prvim korakom prema punoj implementaciji - kaže Gabriel Barta iz Svjetske mreže za temeljni dohodak.
Na optužbe da nakon uvođenja BTD-a nitko neće htjeti raditi lošije plaćene poslove, organizatori okreću pilu naopako: onda će se ti poslovi konačno početi pristojnije plaćati. Također upozoravaju na još jedan nimalo banalan razlog za potrebu uvođenja BTD-a: kompjutorizacijom i robotizacijom na tržištu je sve manje posla za ljude. Ako robotizacija treba donijeti općedruštveni napredak, onda ljudi moraju imati osiguranu egzistenciju na drugi način.
Istraživanja javnog mnijenja provedena uoči referenduma pokazuju da će oko dvije trećine glasača (od 65 do 72 posto, ovisno o istraživanju) sutra glasati protiv ove ideje. Sličan referendum, koji je također ciljao na smanjenje socijalnih razlika, održan je samo nekoliko tjedana nakon što su aktivisti skupili potpise za ovaj sutrašnji. Na njemu su Švicarci glasali jesu li za to da se limitira iznos najviše plaće u Švicarskoj tako da ne smije biti više od 12 puta veći od minimalne plaće. Više od 65 posto izašlih je glasalo protiv.
Međutim, organizatori nisu nezadovoljni mogućim razvojem situacije, štoviše. Stavili su ideju bezuvjetnog temeljnog dohotka u centar pozornosti i rasprave, i to ne samo lijevih aktivista.
‘Nećemo stati’
Od jeseni 2013., kad su uspjeli prikupiti dovoljan broj potpisa, situacija se u Europi bitno promijenila: ideja je sve glasnija, organiziran je niz kongresa, sve veći broj država izrađuje ozbiljne evaluacije ove ideje, Nizozemska je najavila da će krenuti s pilot-projektom BTD-a u Utrechtu, a Finska, kao prva država na svijetu, najavljuje da će BTD uvesti 1. siječnja 2017. godine.
- Stoga nećemo biti razočarani ako u nedjelju referendum padne, naprotiv. Napravili smo puno i nećemo stati. Potpuno sam uvjeren da je BTD jedini ispravni način i siguran sam da ćemo na sljedećem referendumu pobijediti - rekao je Barta.
Švicarska je, kažu teoretičari, vjerojatno najplodnije tlo da se ideja za BTD ozbiljno uhvati jer ispunjava dva osnovna preduvjeta: radi se o vrlo bogatom društvu s relativno slabim socijalnim sustavom (uspoređuje li se s onim u jednako bogatim nordijskim zemljama) i izraženim socijalnim razlikama. Švicarska, dakle, realno ima proračun koji tu ideju može izdržati i socijalnu sliku koja to traži. Analitičari ističu kako pojedina društva, poput švedskog, zapravo već imaju BTD, iako se on tako ne zove: svi slojevi društva, poput nezaposlenih, primaju državne naknade dovoljne za podmirivanje osnovnih životnih potreba.