Bitka za istočni ukrajinski grad Bahmut je u biti završena, barem za sada. Nakon 10 mjeseci brutalnih topničkih okršaja, mahnitih napada ruskih boraca, posebno snaga plaćeničke grupe Wagner, te tisuća i tisuća ruskih i ukrajinskih žrtava, ruske formacije kontroliraju industrijsko središte grada, dok ukrajinske snage pokušavaju izvršiti pritisak na ruske bokove.
No, što sada slijedi za Rusiju, koja je jasno dala do znanja kako joj je cilj zauzeti cijelu regiju istočnog Donbasa, nije jasno. Ranije tijekom bitke za grad, Kremlj se nadao iskoristiti zauzimanje Bahmuta kao odskočnu dasku za daljnje napredovanje prema zapadu, prvenstveno prema većim gradovima Kramatorsk i Slovjansk. No, kako u svojoj analizi donosi The New York Times, čini se da je taj cilj za sada nedostižan.
Ruske snage izgledaju iscrpljeno, kažu vojni analitičari, nakon što su pretrpjele goleme gubitke u osvajanju Bahmuta, a kada se sve uzme u obzir, pokazale su vrlo male sposobnosti za potencijalno zauzimanje više teritorija na drugim područjima, budući da su operacije uglavnom bile svedene na napade manjih razmjera u nekoliko gradova na istoku zemlje
Kijev je u međuvremenu obučio nove formacije, koje je naoružao i opremio Zapad, te se očekuje se da će pokrenuti širu protuofenzivu negdje duž linije bojišta duge otprilike 1000 kilometara. Zbog toga je Rusija u nekoj vrsti obrambenog položaja - njezine su snage rastegnute, dok istovremeno grade utvrđene položaje i fortifikacije te se pripremaju za iduću fazu rata.
"Vjerojatno ćemo vidjeti više lokaliziranih taktičkih napada", rekao je govoreći o ruskim snagama Rob Lee, vojni analitičar na Institutu za istraživanje vanjske politike. "No, Rusija će se vjerojatno prvenstveno usredotočiti na obranu i pripremiti se za ukrajinsku protuofenzivu", dodaje on.
Ukrajinsko napredovanje prilika za rusko zrakoplobstvo
Ruske snage provele su veći dio zime i proljeća ukopavajući se i pripremajući se za ukrajinski udar, iako su neke jedinice nastavile napadati u područjima kao što su Kremina, sjeverno od Bahmuta, i Avdiivka na jugu. Ti su napadi malo toga donijeli Rusima i samo su uništavali naseljene sredine koje su im se našle na putu, dok su im se postrojbe iscrpljivale.
Na jugu, gdje neki vojni analitičari predviđaju da će biti središte ukrajinske ofenzive, ruske su snage iskopale složenu mrežu rovova i minskih polja, kako bi osujetile svako ukrajinsko napredovanje, kako se može vidjeti na satelitskim fotografijama i iščitati u analizama.
Ako bi Ukrajina doista uspijevala povratiti teritorije, navode analitičari, to bi daleko jačim ruskim zračnim snagama moglo donijeti prednost dok se ukrajinske snage kreću naprijed i izlaze izvan dometa njihove protuzračne obrane. Dalje prema jugozapadu, Ukrajina sada drži južni lučki grad Herson, nakon što ga je povratila u studenom. No, tu je rijeka Dnjipro kao prirodna granica s čije istočne obale ruske topničke jedinice mogu granatirati grad uz mali rizik da će ih pregaziti ukrajinske kopnene snage, s obzirom na brojne poteškoće eventualnog prelaska tog širokog i izloženog plovnog puta.
Na sjeveru, ruske disidentske skupine jedinice koje se bore na ukrajinskog strani, prodrle su prije nekoliko dana preko ruske granice, zauzevši manji dio teritorija, no to se smatra propagandnim potezom - da se nanese poraz ruskim snagama sigurnosti na tom području i osramoti Kremlj nakon zauzimanja Bahmuta.
Ipak, bitka za Bahmut imala je visoku cijenu i za Rusiju i Ukrajinu i uvelike će utjecati na ono što slijedi. Obje su strane angažirale i izgubile goleme ljudske i vojne resurse kako bi zauzele ili zadržale ovaj relativno mali i sada posve razoreni grad, koji je prije rata imao nešto više od 70.000 stanovnika. Takva je priroda ovog sada 15-mjesečnog rata - obje vojske, koje još uvijek koriste taktiku sovjetskog stila ratovanja, snažno se oslanjaju na topništvo, tenkove i ograničeno napredovanje vojnih postrojbi kako bi zauzele i kontrolirale teren.
‘Nije bitan teritorij, već utjecaj bitke na vojske‘
"Bitka za Bakhmut manje je važna u smislu teritorija, a više u svom utjecaju na obje vojske i ono što o njima otkriva", ističe Michael Kofman, direktor ruskih studija na američkom istraživačkom institutu CNA.
Ruske snage su prošle godine poražene na tri bojišta - kod Kijeva, u sjeveroistočnoj regiji Harkiv i kod Hersona. Moskva sada oporavlja svoje iscrpljene postrojbe s mnogo ranjenih nakon brutalnih urbanih borbi u Bahmutu. I Ukrajina je pretrpjela gubitke, ali se njezine snage ukopavaju na daleko povoljnijem terenu, po uzvisinama oko Bahmuta.
Posljednjih su dana ukrajinske snage postigle manje uspjehe sjeverno i južno od Bahmuta, što je dovelo njihove snage u bolju poziciju da spriječe Ruse u daljnjem napredovanju. Šef paravojne grupe Wagner, Jevgenij Prigožin, čiji su plaćenici bili okosnica snaga za zauzimanje Bahmuta, objavio je njihovo povlačenje iz grada i prepuštanje njegove obrane ruskim regularnim postrojbama, riskirajući time neorganiziranu zamjenu snaga. "Wagner nije baš osmišljen za obrambene operacije", ističe Lee.
Plaćenici grupe Wagner pokazali su se kao zastrašujući neprijatelj za Ukrajince i nije još jasno kako bi njihov odlazak s bojnog polja mogao utjecati na sposobnost ukrajinskih snaga da izvrše pritisak na Bahmut i šire. Vojni analitičari, zapadne obavještajne službe i ukrajinski dužnosnici mjesecima su raspravljali o strateškom značaju bitke za Bahmut.
Moskva je, kako su rekli, mogla uložiti resurse negdje drugdje na prvoj liniji umjesto da troši živote i streljivo za nekoliko kilometara teritorija. Kijev se, pak, mogao povući ranije i sačuvati svoje bojne, brigade i zalihe za neke buduće ofenzive. Odluka obiju strana da ostanu i bore se imat će trajne posljedice na njihove buduće manevre.
Jedinstvena bitka
Bitka za Bahmut bila je jedinstvena po tome što se skupina Wagner oslanjala na postrojbe zatvorenika u napadu na ukrajinske rovove, kako bi svladala njihovu obranu i otkrila položaje ukrajinske vatrene moći. Sposobnost Rusije da popuni svoje redove, doduše uglavnom nedovoljno obučenim snagama, u jednom je trenutku bila jedna od njezinih prednosti jer je primorala ukrajinske snage da riskiraju živote pripadnika svojih bolje obučenih jedinica kako bi zaustavile borce koje su Rusi tretirali kao potrošnu robu.
No, Ukrajina je uzvratila, unatoč tome što je izgubila položaje u gradu i pretrpjela golem broj žrtava. Iskoristili su otvorena polja i drvorede na periferiji i koristili se zapadnim preciznim topništvom poput raketnih bacača HIMARS i haubica od 155 mm za uništavanje ruskih vojnika iz daljine.
No, sada Kremlj mora odlučiti hoće li pokušati napredovati zapadno od Bahmuta. Nekoliko kilometara dalje nalazi se grad Časiv Jar, ali Ukrajinci se mogu povući na više položaje koji se nalaze između dva grada, gdje bi mogla udarati na ruske snage kako one napreduju. Vjerojatnije je, ipak, kako se navodi, da će se Rusi fokusirati na obranu Bahmuta i prilazima gradu.
Posljedice bitke za Bahmut još nisu u potpunosti poznate, niti u smislu ukupnih gubitaka na obje strane niti koliko je opreme ili streljiva izgubljeno ili uništeno. Zapadne procjene početkom ove godine navodile su da ruski gubici od početka invazije iznose oko 200.000 ranjenih ili ubijenih boraca, a smatra se i da su ukrajinski slični. U borbama u Bahmutu od tada su poginule još tisuće boraca.
"Ovo poglavlje će se zatvoriti, iako se borbe nastavljaju na poljima izvan grada, ali ono dovoljno govori o ukrajinskoj volji za borbom, iako bi se vojnici mogli pitati je li se bitka za Bahmut, umjesto vojnih, vodila zbog politički razloga", zaključio je Kofman.