ŠPIJUNSKI TRILER

Bivši agent CIA-e otkriva kako su Amerikanci propustili uočiti Putinov uspon: ‘Znate li čime smo se godinama bavili?!‘

Kako je, loveći špijune u vlastitim redovima, CIA potpuno previdjela uspon Vladimira Putina

Vladimir Putin

 Rodionov Vladimir/Sputnik Via Afp

Bivši agent CIA-e, poznati autor te analitičar CNN-a Robert Baer napisao je za Time veliki tekst u kojem objašnjava kako je CIA zbog lova na rusku krticu vjerojatno previdjela Putinov. Tekst niže prenosimo u cijelosti.


U prirodi je rata da ima pobjednike i gubitnike. No čini se da rat u Ukrajini, koji je sveopća katastrofa, ipak ima više gubitnika nego pobjednika. Ali prije ovog sukoba, malo tko je očekivao da će jedan od rijetkih pobjednika biti jedna često kritizirana organizacija udaljena tisućama kilometara, piše magazin Time.

CIA je, zajedno s drugim američkim obavještajnim agencijama, posljednjih nekoliko mjeseci zadivila svijet. Prvo, nekoliko mjeseci prije invazije, SAD je koristio satelitske snimke kako bi upozorio da Putin planira invaziju, iako je on sâm to opovrgavao. Sada stižu priče da Ukrajina koristi obavještajne podatke SAD-a za ciljanje ruskih generala i ratnih brodova. Neki čak sugeriraju da je SAD namjerno odao da je uključen u te akcije.

Međutim, pored mnogih stvari na koje CIA može biti ponosna, ima i onih stvari koje nisu znali. Na primjer, nisu imali pojma koliko je ruska vojska zapravo slaba, da je postala Potemkinovo selo koje se nije moglo nositi s Ukrajinom. Valja uzeti u obzir predviđanje generala Marka Milleyja da bi Kijev mogao pasti u roku od 72 sata. Također, nije se znalo da se ruska vojska, zbog silne korupcije, koristi neispravnim kineskim gumama.

Pa ipak, ono što se još o Putinu i Rusiji ne zna, puno je dublje od toga. U 90-ima je CIA potpuno previdjela tvrdolinijaše KGB-a koji su planirali zavjeru protiv Gorbačova, a zatim i Jeljcina. A onda, što je najvažnije, previdjela je uspon Putina.

Iako je Putin postao jedan od najmoćnijih ljudi na svijetu, do danas još uvijek ne postoji vjerodostojno izvješće iz prve ruke o tome kako je stigao tamo do kud je stigao. Ne zna se, primjerice, tko je u KGB-u podržao Putina i što se od njega očekivalo nakon što je stigao u Kremlj. Bez ovih najosnovnijih činjenica, kako je uopće moguće procijeniti je li njegova fašistička retorika o nuklearnom oružju ili daljnjim teritorijalnim ekspanzijama - stvarna ili samo obična halabuka?

Očiti problem s krticama

Uz sve blistave uspjehe američke obavještajne službe u posljednje vrijeme, nedostaje dubljeg razumijevanja Rusije i Putina koje je potrebno kako bi se izračunao njegovog sljedeći potez. Postoji nekoliko objašnjenja za ovo. Kao prvo, CIA je, u skladu s posthladnoratovskim stajalištem da je Rusija najbolji prijatelj Amerike, potpuno ukinula špijuniranje Rusije i otpustila neke od najboljih špijuna zaduženih za Ruse. Stvari su se pogoršale nakon 11. rujna, zato što je malo agenata željelo raditi u Moskvi tijekom tzv. Rata protiv terorizma. Ali iznad svega, postojao je problem koji je malo Amerikanaca željelo priznati: krtice.

U 80-ima i 90-ima Amerika je očito imala problem s krticama. Ruski agenti diljem svijeta su nestajali. Osjetljive informacije su se pojavljivale u Rusiji. Ali s padom Berlinskog zida, u Langleyju, gdje se nalazi sjedište CIA-e, bilo je malo zanimanja za lov na krtice.

Ipak, mala skupina CIA-ine veteranske protuobavještajne službe ustrajala je u tom poslu, shvaćajući o čemu je riječ. Naposljetku, uz pomoć ruskog 'Maxa', srušili su Aldricha Amesa, sada poznatog kao jednog od najozloglašenijih izdajnika u američkoj povijesti i KGB-ovog dvostrukog agenta. Ali Amesova izdaja mogla je objasniti tek djelić gubitaka.

Pa su agenti nastavili svoj lov. Okupljeni pod nazivom Jedinica za specijalne istrage (eng. Special Investigations Unit - SIU), tri protuobavještajna veterana. Laine Bannerman, Diana Worthen i Maryann Hough i jedan agent FBI-a, Jim Milburn, dobili su zadatak analizirati sve dostupne dokaze. Nakon višemjesečnog mukotrpnog posla (u kojem su se pojavile i prve sumnje o krtici iz FBI-ja, a za koju se ispostavilo da je Robert Hanssen), bilo im je jasno da svi dokazi upućuju na jednog osumnjičenika: vlastitog šefa, šefa CIA-ine kontraobavještajne službe, čovjeka čiji je glavni zadatak bio pobrinuti se da strana vlada ne prodre u američku obavještajnu službu. On je bio čovjek koji je uhvatio Amesa, što se čini kontraintuitivnim, sve dok ne uđete u takozvanu 'divljinu ogledala' (situacija u kojoj je špijunska operacija toliko složena da je preteško ili nemoguće razlučiti između laži i činjenica) i razmislite o razini na kojoj KGB igra igru. Ako je doista bio krtica, nije se znalo koliko je štete mogao prouzročiti netko s njegovim ovlaštenjima. Ono u što SIU nije mogao biti siguran jest jesu li Rusi podmetnuli dokaze protiv njega, s namjerom da FBI i CIA-u pošalju u vrlo štetan lov na vještice.

KGB godinama nadigravao SAD

Postoji razlog zašto javnost nikada nije čula za ništa od ovoga, od lova na krtice do dramatičnih posljedica u Langleyju. Sve dok ključni sudionici, uključujući čovjeka u središtu optužbi, nisu odlučili razgovarati s Robertom Baerom dok je ovaj istraživao za svoju knjigu 'Četvrti čovjek: Lov na špijuna KGB-a u vrhu CIA-e i uspon Putinove Rusije'. Glasine su se održale, a FBI je ovaj slučaj nastavio istraživati ​​sve do danas, no većina se slaže da CIA nikada nije došla do dna svojeg problema s krticama.

Ne zna se sa sigurnošću kakvu je štetu napravio 'Četvrti čovjek' ili druge neotkrivene krtice u američkoj obavještajnoj službi. Zna se za izgubljene agente i osjetljive informacije koje su se pojavile u Moskvi. Zna se da su krtice odale da se ruske vojne komunikacije prisluškuje.

Najviše od svega zna se ovo: 1998. godine, dojavljeni su prijateljski obavještajni podaci o tome da su sva četiri preostala ruska agenta CIA-e kompromitirana i da Rusi za njih znaju, pa ih je CIA odvela na sigurno. CIA tada nije imala niti jedan vrijedan izvor u Moskvi i nije mogla vidjeti uspon nekadašnjeg šefa KGB-a Vladimira Putina 1999. Kad je američki veleposlanik u Moskvi 1999. rekao da su moskovski taksisti bolje informirani o Putinovom usponu od CIA-e, konačno je na vidjelo izašlo koliko su stvari loše.

Krtice iz 80-ih i 90-ih mogu se činiti kao stare vijesti, no ipak su jasan znak da je KGB godinama nadigravao SAD. A s Rusijom koja se opet promiče u neprijatelja, CIA se muči da ga sustigne. CIA je i dalje nekoliko koraka iza Putina i nastavlja nagađati Putinove motive i računice, bjesomučno zamišljajući što bi sljedeće mogao učiniti, a što ne bi.

Kao što su Robert Baer, i neki drugi poput Douglasa Londona, godinama tvrdili, tehnologija nije zamjena za ljudsku inteligenciju. Postoje jasni, javni dokazi da CIA udvostručuje svoje napore da regrutira ruske špijune. Ovo je ključno: postoji nada da će se sada pojaviti prava poplava prebjega na visokoj razini kakve nije bilo nakon Hladnog rata.

Ovo bi, na primjer, mogla biti prilika da se u FSB, nasljednika zloglasne Druge glavne uprave KGB-a, u koju CIA nikada nije uspjela probiti, ubaci dobro pozicionirani špijun. Putin je započeo u Drugoj upravi, nastavio je upravljati FSB-om, a onda je na kraju povjerovao pogrešnoj obavještajnoj informaciji agencije da će osvajanje Ukrajine biti lako. S obzirom na to da je šef FSB-a nedavno zatvoren, moral je vjerojatno nizak, pa CIA ne bi trebala imati problema s odabirom. Tamo bi CIA konačno mogla dobiti dosad nepoznate odgovore o tome kako je Putin došao na vlast

Ali novačenje špijuna nije važno samo zbog dobivanja informacija o neprijateljima. To je također jedini način da se vlastita kuća očisti od krtica, bivših ili sadašnjih. Čak i ako se krtice iz Hladnog rata povuku ili zakopaju, CIA bi sada mogla shvatiti kako razriješiti misterije poput 'Četvrtog čovjeka' i otvoriti put prema boljem razumijevanju načina na koji Putin i njegovi kolege iz KGB-a funkcioniraju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. svibanj 2022 01:14