“I dandanas razmišljam o tome. Imam noćne more u kojima upadam u rupu gdje imam vreću preko glave. Nikada me to nije pustilo”, ispričao je Salah al-Ejaili, 48-godišnji bivši novinar britanskom Independentu, prisjećajući se svog boravka u iračkom Abu Ghraibu, jednom od američkih zloglasnih pritvornih centara, a prije Huseinovoj “središnjici za torturu” u koju su tisuće ušle i više nikad nisu izašle.
Tamo je završio 2003. godine. Radio je za televizijsku postaju Al Jazeera i otišao na lokaciju bombaškog napada kako bi izvještavao o njemu. Odjednom su ga okružili američki vojnici, osumnjičili da je imao prste u napadu i odveli ga u Abu Ghraib. Tortura, ona zbog koje i dandanas ima noćne more, počela je sat vremena kasnije. Odmah je dobio nadimak - “Al Jazeera”.
Novi život u Švedskoj
“Rekli su mi da skinem odjeću ili će je oni skinuti silom. Zatim su me deset sati držali golog, s crnom vrećom preko glave”, prisjeća se Salah koji danas živi u Švedskoj. Tamo je dobio izbjeglički status. S novinarom Independenta, Richardom Hallom, razgovarao je telefonski.
Jednom prilikom, kad su ga ostavili golog u njegovoj ćeliji, zamolio je američku vojnikinju koja je bila u prolazu da mu donese neku odjeću.
“Rekla je ‘naravno’. Otišla je i vratila se sa ženskim rubljem, bacila mi ga i počela se smijati”, sjeća se Salah.
U samici bi bio danima.
“Bio sam preplašen. U strahu da nikad neću otići. U strahu za svoju obitelj, za svoj život. Slušao sam vriskove drugih zatvorenika. Nemate osjećaj ili koncept vremena. Vaše misli su nekako posvuda, ne možete se doista fokusirati”, priča.
Nažalost, Salah je bio samo jedan u nizu nevinih, nasumično skupljenih ljudi koji su završili iza ozloglašenih zidova. Kad su tajne izašle van, zajedno s fotografijama mučenih zatvorenika i nasmijanih američkih vojnika, svijet je ostao u potpunom šoku. Neki od odgovornih izvedeni su pred lice pravde, ali mnogi nisu. Salah i još neki drugi bivši zatočenici Abu Ghraiba i dandanas traže pravdu. Čini se da će konačno i uspjeti.
Sadizam
Naime, oni već godinama pokušavaju tužiti privatnu vojnu kompaniju CACI Premier Technology, tvrtku koju američko Ministarstvo obrane angažiralo kako bi ih opskrbila ispitivačima zatvorenika u Abu Ghraibu, a za koju bivši zatvorenici tvrde da je bila direktno uključena u stravu i užas koje su proživljavali. Na sud je pokušavaju izvesti već desetak godina, a sada su konačno dobili što su htjeli - proces počinje u travnju. CACI terete za mučenje, ratne zločine i nečovječno postupanje.
Salahovo iskustvo tipično je za Abu Ghraib. Zatvorenici su, kako je pokazala i interna istraga američke vojske iz 2014. godine, bili izlagani sadističkom, napadnom i kriminalnom zlostavljanju koje su provodili pripadnici vojno-policijskih snaga. Isti izvještaj za neka od zlodjela tereti i zaposlenike CACI-ja.
Jedan od njih, navodi se u tom dokumentu, “dopustio je/ili instruirao vojnu policiju koja nije bila obučena za tehnike ispitivanja da pomaže u ispitivanjima tako da ‘postavlja uvjete’ koji nisu bili autorizirani, niti su bili u skladu s primjenjivom regulativom/politikama”. Ta je osoba, glasio je zaključak, bila svjesna da su njegove instrukcije jednake fizičkom zlostavljanju. Naposljetku je za zločine u Abu Ghraibu osuđeno 11 američkih vojnika. No, nitko iz CACI-ja, koji Salah i ostali smatraju jednako odgovornim kao i američku vladu.
“Strah bi rastao među zatvorenicima kada bi došli ispitivači. Bili su i gori od američkih vojnika. Provodili bi ispitivanja dok sam bio gol, s crnom vrećom preko glave. Ponekad bi me, niotkuda, vojna policija samo udarila, osjećao sam se kao da sam potpuno izgubio kontrolu, da sam samo neko stvorenje u njihovim rukama”, priča Salah. Pitao bi ih što žele da im kaže, što žele od njega. Nikada nije, tvrdi, dobio jasan odgovor.
CACI negira krivnju. Tvrde da su izloženi medijskoj lavini i nepotkrijepljenim optužbama koje se ne oslanjanju na istinu te stvaraju negativnu percepciju kompanije. U svojoj knjizi pod naslovom “Our Good Name” CEO tvrtke tvrdi da je CACI-jeva priča ona o suočavanju s jednim od najvećih skandala u nedavnoj prošlosti i izlasku iz njega s visoko uzdignutom glavom. Protiv njih, tvrde, nema dokaza.
Posljedice
Salah i ostali žele da o tome odlučuje sud, a s njima se u svojoj presudi složila i sutkinja Leonie Brinkema. Proces počinje 23. travnja. Ona je ustvrdila u presudi dugoj 54 stranice da je ponašanje kojem su tri podnositelja tužbe bila izložena prouzročilo po njih ozbiljne i teške fizičke i mentalne posljedice zbog kojih imaju problema u osobnom i profesionalnom životu. Hrvaju se s PTSP-om i depresivnim poremećajem.
Baher Azmy, koji ih zastupa, tvrdi da je riječ o prijelomnoj presudi. Ti su ljudi slomljeni, govori, a krivci pokušavaju minimizirati počinjeno. Ovo je za njih pobjeda u jednoj bitki u ratu koji traje već desetak godina. Tvrtka koju tuže, dodaje, agresivna je i koristi svoje resurse kako bi se slučaj zaboravio. U tužbi navode kako je kaos Abu Ghraiba ispitivačima CACI-ja dao autoritet nad osobljem američke vojske i da su ga oni iskoristili kako bi usmjeravali vojnike da vrše zlostavljanja.
“Vjerujemo da je u Abu Ghraibu vladao zapovjedni vakuum. Bilo je kaotično, loše vođeno i nadzirano. I u tom su vakuumu ispitivači CACI-ja, koji su bili nadređeni vojnoj policiji, preuzeli pozicije autoriteta i počeli im delegirati da zlostavljaju zatvorenike ili ih omekšavaju za ispitivanja koja će provoditi”, navodi Azmy, dodajući da su dva osuđena američka vojnika na sudu posvjedočila da su im CACI-jevi ljudi rekli što da rade.
Salah je iz Abu Ghraiba izašao nakon 48 dana. Suđenje je trajalo pet minuta i na njemu je potvrđeno da je govorio istinu, da je doista novinar. Strpali su ga u automobil s drugima i ostavili na cesti, bez novca i cipela. Nekoliko mjeseci poslije svijet su obišle zastrašujuće fotografije iz zatvora. “Često su mi stavljali crnu vreću na glavu tako da bih na nekima mogao biti ja.
Osjećao sam se još više ponižen. Stalno sam mislio da će ljudi znati da sam ja na slikama”, sjeća se. Izgubio je, dodaje, samopouzdanje, bio je mentalno umoran, strahovao se suočiti s ljudima, imao ispade ljutnje. Proces izlječenja bio je dug. Pravdu traži ne samo zbog sebe, nego radi svih.
Abu Ghraib trenutačno nije funkciji, no njegovo je naslijeđe i dalje vrlo živo, a svijet i dalje gura po starom. Donald Trump nema ništa protiv mučenja, Gina Haspel, koja je sudjelovala u uspostavi lokacija poput Abu Ghraiba, sada vodi CIA-u, CACI je u studenome prošle godine potpisao 413 milijuna dolara vrijedan novi ugovor s Pentagonom.