Vesele pjesme, bučna glazba, plesovi, dječji zbor Glee Srbija, ljudi u kričavim trenirkama i sa šljokicama, a u središtu on i ona - Slobodan Milošević i Mirjana Marković, uz njihovo dvoje djece, Mariju i Marka.
Koji također plešu i pjevaju. I sve to na sceni Doma kulture u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu.
Riječ je o predstavi 'The Lift - Slobodan Show' koju izvodi Narodno pozorište iz Prištine u gračaničkom egzilu.
Ipak pljesak
Prepuno gledalište, kako javljaju škrti izvještaji, burnim je pljeskom odalo priznanje glumcima, a svi su se pribojavali kako će ta kontroverzna predstava biti prihvaćena baš među Srbima s Kosova koji su i poslužili kao odskočna daska za Miloševićev politički uspon, ali i osobni pad, jer njegova politika još nije doživjela tu sudbinu. Autori tog bizarnog uratka su srpska dramaturginja Jelena Bogavac i redatelj Nenad Todorović.
Autorica te intrigantne predstave kaže da ne moralizira oko lika i djela Slobodana Miloševića, niti se određuje oko njegove 'krivice i pravice'. 'Nismo tretirali Miloševića ni kao balkanskog krvnika, niti smo ga prikazivali kao žrtveno janje. Ovo je naprosto provokativni kazališni komad', kaže Bogavac.
Prema njezinim riječima, to je predstava o 'patologiji 90-ih'.
Razočarani Jeton
No, albanski dramaturg Jeton Neziraj, ravnatelj Nacionalnog kazališta iz Prištine, razočaran je sadržajem.
'Predstava se bavi nekim problemima obitelji Milošević, a kad se govori o pravim problemima, onda se oni prikazuju kroz prizmu klišea o srpskom nacionalizmu', rekao je Neziraj za Radio Slobodnu Europu.
Prema njegovu mišljenju, uopće se ne govori o Miloševićevoj odgovornosti za ratove u bivšoj Jugoslaviji, nego se krivnja prebacuje na 'vanjske neprijatelje', 'velike sile' i 'propagandu stranih medija' što je i inače u Srbiji jedna od omiljenih teorija urote. Neziraj ističe da se 'nesrpske žrtve' uopće ne spominju, ali zato se provlači još jedna trenutačno omiljena teza u Vučićevoj Srbiji o 'Srbima kao žrtvama'.
Direktor Narodnog kazališta, Predrag Radonjić, čak Miloševićev lik uspoređuje sa sudbinom kralja Leara. 'Predstava izlazi iz ideološkog okvira, ali stvar se temelji na čistoj dramaturgiji - tragične figure.'
Radonjić kaže kako se, kad se pogleda uspon i pad Slobodana Miloševića te način na koji je skončao, 'shvati u onom dramaturškom i literarnom smislu da imamo posla s tragedijom'. Milošević je umro u haaškoj ćeliji kao ratni zločinac. Mira i sin Marko uživaju ruski azil, a kći Marija živi izolirano u Crnoj Gori.