Nema pristojnog načina da se ovo kaže, pa ga nema smisla ni tražiti. Tjednima već, jedino gore od pokolja u Iranu jest ravnodušnost kojom je taj pokolj dočekan na Zapadu.
U trenutku najvećeg pokreta za slobodu u modernoj povijesti, dežurna aktivistička klasa - u Europi jednako kao i u Hrvatskoj - nije se udostojila odraditi ni vlastitu rutinu. Nema klečanja, nema zviždanja pred MVEP-om na Zrinjevcu, nema hashtagova, nema zatamnjenih profila, nema veganskih večera za Iran, nema flotile prema Hormuškom tjesnacu, nema ničega što bi makar nalikovalo automatizmu savjesti.
Isti onaj razred ljudi koje i najmanji trzaj diskriminacije uspaljuje na višednevnu akciju, u slučaju Irana - šuti.
Stvar još više bode u oko uzme li se u obzir činjenica da su u središtu iranske pobune žene...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....