VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Bjesne bitke oko Ivanivske, teški mjeseci pred Kijevom, izgube li Rusi novi Beriev slijedi kaos!

734. dan rata u Ukrajini – Za Ukrajinu lakše usuglasiti NATO vojnike nego tovare zapadnih granata

Igor Tabak; ukrajinski vojnici pucaju iz haubice 2S7 Pion

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Utorak 27. veljače ujedno je 734. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje bojišta nakon tjedna prohladnog i oblačnog vremena karakterizira vedar i hladan tjedan s malo padalina – što je vrijeme načelno pogodno za intenzivno kopneno ratovanje. No, kako se zadnjih dana čulo iz ukrajinskih izvora (na forumu „Ukrajina. Godina 2024.“) tu probleme pričinjava činjenica kako je zadnjih mjeseci tek oko 50 posto obećane zapadne vojne pomoći i stvarno bilo poslano u Ukrajini – za razliku od Rusije koja možda i do 15 posto proračuna troši na rat. Prema izjavi predsjednika Zelenskog, zahvaljujući izostanku obećane zapadne vojne pomoći čak su 4 brigade okupljene za prošlogodišnju ofenzivu ostale izvan borbe budući da njihova oprema nije stigla od saveznika (jednako kao što je mala količina ozbiljnog protuzračnog naoružanja značila da takve tehnike ima tek za zaštitu pojedinih velikih gradova i strateških ciljeva, ali ne i za neposrednu podršku postrojbama na bojištu).

Prema Zelenskom, u dvije godine ruske agresije Ukrajina je izgubila oko 31.000 vojnika (mrtvi, dok je istodobno odbio navesti broj ranjenih) – za razliku od Rusa kojima je Zelenski pripisao 180.000 mrtvih i oko 320.000 ranjenih (do 500.000 ukupnih vojnih gubitaka). Dok ti njegovi podaci za rusku stranu prilično dobro odgovaraju pojedinim zapadnim procjenama, brojke ukrajinskih mrtvih bitno su manje od većine dosadašnjih procjena (kako na Zapadu, tako još i više s ruske strane).

Da bi se opet izjednačilo stanje na bojištima, Zelenski drži kako bi saveznici - među ostalim - trebali pomoći pri smanjivanju ruske prednosti u topništvu – gdje se taj bitan faktor s prošlogodišnjih i do 1:12 u zadnje vrijeme približio 1:6, dok bi za uspješno odolijevanje i protunapade trebalo biti u stanju ispaljivati 1 ukrajinsku granatu na 1,5 do 3 ruske. No, dok se saveznici o tome tek usklađuju, a do ikakvih isporuka će trebati čekati – Ukrajini predstoji nekoliko posebno teških mjeseci. Možda će dijelom tu pomoći i navodno žestoko intenziviranje domaće proizvodnje svekolikih besposadnih letjelica u Ukrajini gdje, tvrde Ukrajinci, već ima više kapaciteta nego novaca – pa se i od saveznika traži novce za kupovinu od domaćih proizvođača takvih sredstava razvrstanih prema „topničkom ekvivalentu“ kojeg nadomještaju.

Za to vrijeme, ako se nešto radikalno ne promijeni, pojedini zapadni izvori procjenjuju kako bi ukrajinska obrana uz štednju mogla imati topničkog streljiva do ljeta, do kada iz Kijeva očekuju i novu rusku ofenzivu kao nadogradnju na agresorsko preuzimanje borbene inicijative koje gledamo zadnjih tjedna. Okrutnost borbi tu dobro ilustrira i činjenica da se od studenog 2023. do danas bitno povećao i broj registriranih ruskih pogubljenja ukrajinskih ratnih zarobljenika, pretežito u Donjeckoj i Zaporiškoj regiji, gdje je u najmanje 9 takvih situacija živote mimo međunarodnog ratnog prava izgubilo 45 Ukrajinaca.

Stanje na terenu

Uz nastavak učestalih granatiranja, bombardiranja i raketiranja uzduž granice Ukrajine i Ruske Federacije te bojišnice u samoj Ukrajini – treba napomenuti kako su nastavljena i intenzivna kopnena sukobljavanja. Ona su bila ponešto slabija na potezu sjeverno od rijeke Siverski Donjec – (1) na prostoru Sinkivke kod Kupjanska i oko okupirane Tabaivke na cesti prema Svatove, gdje se danas čulo kako Rusi od 25. veljače lagano intenziviranju napade nakon obnove ljudstva i tehnike izgubljene u prošlim nizovima žestokih napada. Slično je bilo i južnije, (2) kod Kremine, gdje se nastavlja ruski pritisak prema istočnim prilazima u ukrajinska sela Terni i Jampolivka na rijeci Žerebec. Oko okupiranog grada Bahmuta borbe su nastavljene na sjeverozapadu (Bogdanivka) i zapadu (cesta za Časiv Jar), a posebno žestoko bilo je na jugozapadu – na rubnim dijelovima prigradskog sela Ivanivske, koje agresori napadaju s istoka i sjeveroistoka, da bi mu zadnjih dana prišli i sa sjevera. Borbena situacija bila je još bitno intenzivnija oko 55 km južnije – na prostoru sjeverozapadno, zapadno i jugozapadno od okupiranog grada Donjecka.

Nakon što je ondje na sjeverozapadu 17. veljače okupirana Avdiivka, već desetak dana u toj borbenoj zoni traje nastavak ruske navale dalje na zapad, gdje Ukrajinci teškom mukom pokušavaju uspostaviti novu stabilnu liniju bojišnice. Iako je i ruski ministar obrane Sergej Šoigu 24. veljače bio u obilasku pobjedničkih trupa, te je razgledao i ponešto u Avdiivki zarobljenog naoružanja (među ostalim i hrvatski bacač RBG-6), još jučer se čulo kako grad u kojem je ostalo nekoliko stotina civila ipak nije do kraja „očišćen“.

U subotu 24. veljače ukrajinske snage su se povukle iz prigradskog sela Lastočkine (oko 2 km zapadno od ukaza u Avdiivku i tamošnju koksaru), što su ukrajinski izvori djelomično potvrdili u popodnevnim satima nedjelje 25. veljače, a kompletno tek oko podneva u ponedjeljak 26. veljače – samo koji sat prije službene ruske objave ovog dosega. Takav razvoj situacije odmah je agresorima omogućio da svoje napredovanje brzo zaokrenu na jugozapad i time stignu za leđa ukrajinskom uporištu Severne, na negdašnjoj južnoj crti obrane prilaza u Avdiivku. Iako se još neko vrijeme javljalo o nastavku borbi u Severne, pojedini ruski izvori su već u noći na nedjelju 25. veljače spominjali ukrajinsko povlačenje iz tog mjesta u obližnje Tonenke (oko 1.600 metara sjeverozapadno, jednako izloženo napadima s juga, ali manje ugroženo naglim ruskim napredovanjem na sjeveroistok te utvrde).

Ovo je povlačenje danas popodne bilo službeno potvrđeno prvo s ruske, a onda i s ukrajinske strane – koja je, osim vijesti o napuštanju Severne tijekom noći na 27. Veljače, javila i o okupaciji sela Stepove na sjevernoj strani donedavnog prilaza u Avdiivku (što se nagađalo već danima, a gdje je 26. veljače registriran i prvi ukrajinski borbeni gubitak američkog tenka Abrams). Nova obrambena linija, koja je tu navodno stabilizirana u povlačenjima zadnjih dana, trebala bi ići potezom Novobahmutivka-Berdiči-Orlivka-Tonenke, gdje bi i lokalna topografija te vodni rezervoari trebali pomoći braniteljima da izdrže ruske napade koji sada dolaze u obliku velikih jurišnih skupina, ponekad i do razine satnije.

Slično je problematična situacija i zapadno od Donjecka, oko ukrajinskog utvrđenja Krasnogorivka, koje je dugo vremena dobro odolijevalo naletima agresora. Ovo uporište sjeverno od srušene i sada okupirane Marinke navodno se zadnjih dana našlo pod intenzivnim ruski napadima s istoka, iz prostora okupiranog Donjecka. Dok su ta nastojanja agresora ostala zaglavljena na prilazima gradu, jučer se čulo da je možda ponešto uspješniji bio napad s juga, uzduž oko 4 km cesta iz okupirane Marinke. Iz tog su pravca agresori navodno uspjeli prijeći vodne prepreke na južnim prilazima Krasnogorivki, te su zaustavljeni tek u prvim prigradskim naseljima ove ukrajinske utvrde. Doduše, nije jasno koliko je zapravo jak bio ovaj prodor, niti koliko će njegove snage biti otporne na ukrajinske protunapade koji će tu zasigurno uslijediti.

Baš ti protunapadi ukrajinskih branitelja bili su izgleda itekako uspješni oko 9 km južnije od Krasnogorivke (oko 4 km jugozapadno od okupirane Marinke), u sada okupiranom selu Pobeda. Kako izgleda, taj prošlotjedni uspjeh agresora nije doveo do bitnijih daljnjih prodora, stanje je stabilizirano na prilazima malom naselju Pobeda – na cesti O-0532 od okupirane Marinke prema Kostjantinivki i dalje prema Vugledaru. Slično stanju oko Pobede izgleda da se razvija i situacija oko 6 km južnije, oko ukrajinskog sela Novomihailivka. Dok se još prije koji dan čulo o ruskim napadima na to selo s istoka i juga, a ponekad i sa sjevera – izgleda da su ondje pojačanja branitelja te njihovi protunapadi barem nakratko ukrotili nalet agresora. Iako se opet čulo o velikim ruskim gubicima ljudstva i tehnike na prilazima ovom naselju – nije jasno je li ono opet kompletno u ukrajinskim rukama ili borbe itekako i nadalje teku među njegovim seoskim imanjima.

Za kraj spomenimo i da je slično neugodno posljednjih dana bilo i na prostoru primarnog smjera neuspješne ukrajinske ljetne ofenzive. Južno od Orihiva bilježio se jaki nalet agresora na ukrajinske položaje u ljetos oslobođenom selu Robotine – koje je prvo bilo napadano sa zapadne strane da bi po odbijanju tih naleta krenuo pritisak s južne strane. Već u kasnim večernjim satima 25. veljače čulo se s ruske strane o ulasku agresora u ovo naselje, no kako su borbe ondje žestoko nastavljene do danas – nije jasno je li ta pozicija i dalje u ukrajinskim rukama ili je u međuvremenu okupirana. Jednako je nejasna situacija i na otvorenim područjima istočno od sela Robotine, prema selu Verbove koje i nadalje drže Rusi – gdje neki spominju nastavak borbi, dok drugi izvori navode postupno ukrajinsko povlačenje na linije slične onima prije početka ljetošnje ukrajinske ofenzive na tom prostoru.

Dok se u pozadini tog bojišta 26. veljače bilježilo i terenski posjet ruskog generala Valerija Gerasimova, načelnika Glavnog stožera OS Ruske Federacije (za kojeg se tjednima nagađalo je li početkom godine poginuo ili je bio ranjen) - tek je malo jasnija borbena situacija na donjem toku Dnjepra. Naime, ondje se i dalje drže ukrajinski mostobrani na okupiranoj istočnoj obali rijeke, usprkos žestokim nastojanjima agresora da taj prostor opet zauzmu i branitelje izbace natrag preko rijeke. Ipak, ondje se zadnjih dana u tom sektoru bilježilo intenziviranje aktivnosti ruskih izviđačkih dronova kojima agresori nastoje barem donekle nadomjestiti nedavni gubitak informacija koje su im pod normalno prikupljali sofisticirani avioni za izviđanje Berijev A-50.

Gubitak dva takva specijalizirana aviona u zadnjih 6 tjedana navodno je Rusku Federaciju ostavio sa samo još 6 takvih operativnih letjelica – što je, prema tvrdnjama ukrajinskih obavještajnih izvora, taman dovoljno za održavanje njihovog cjelodnevnog rada po tri smjene dnevno. Navodno bi gubitak samo još jedne takve specijalizirane letjelice mogao dovesti do ukidanja njihovih noćnih dežurstava, a onda i do teških problema u koordiniranju svih masovnijih ili kompleksnijih ruskih zrakoplovnih djelovanja nad Ukrajinom – problema koji se već sada očituju naglim održavanjem određene distance ruskog taktičkog zrakoplovstva nad tamošnjim južnim bojištima.

Zračni napadi

Dok se u subotu 24. veljače bilježilo djelovanja ukrajinskih bespilotnih letjelica nad ruskom pograničnom oblasti Belgorod, u posjet južnoj Ukrajini stigla je njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock. Posebno to ovdje spominjemo zbog činjenice da je njen radni raspored prvo obuhvaćao događanja u Odesi, gdje je dio vremena provela u skloništima radi zračne uzbune i eksplozija – budući su na Odesu s prostora Crnog mora bile ispaljene dvije proturadarske rakete Kh-31P, koje je uspješno srušila tamošnja PZO. Još je lošije išao njen kasniji posjet Mikolajevu i tamošnjem kompleksu za desalinizaciju vode izgrađenom njemačkim sredstvima. Naime, ubrzo po dolasku stranih gostiju na teren u nedjelju 25. veljače, ondje je uočen ruski izviđački dron ZALA 421 za kojeg je trebalo ponešto lude vožnje i nastojanja da iz vida izgubi kolonu s njemačkom političarkom i njenim kolegama – koji su onda odmah produžili južno iz Ukrajine u susjednu Moldovu koja je na razne načine ugrožena, ali ipak nije ratno područje.

Inače, tu nedjelju 25. veljače obilježilo je rusko lansiranje ukupno 18 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s juga (Primorsko-Ahtarsk u Rusiji i rt Čauda na okupiranom Krimu), od čega ih je ukrajinska protuzračna obrana srušila 16 nad oblastima južne i središnje Ukrajine. Zauzvrat, Ukrajinci su bespilotne letjelice opet slali nad Belgorodsku oblast (barem 3 komada) i prema Krimu (barem 4 komada) – dok se ciljeve na Krimu pokušalo gađati i s dvije zrakoplovne krstareće rakete (što je sve izazvalo niz uzbuna u Sevastopolju te višekratna zatvaranja Krimskoga mosta).

Ponedjeljak 26. veljače započeo je pogodcima ruskih balističkih projektila po okolici Harkiva (vjerojatno dvije rakete sustava S-300 lansirane iz Belgorodske oblasti po selu Pisočin i tamošnjim poljoprivrednim objektima te pogonu za popravak kamiona), dok se bilježilo još i lansiranje balističke rakete „Iskander-M“ s Krima, tri vođene rakete Kh-59, jedne proturadarske rakete Kh-31P, te 14 kamikaza-dronova (sa sjevera, iz ruske oblasti Kursk). Od svega toga, protuzračna obrana je uspješno srušila tek 3 rakete Kh-59 i 9 kamikaza-dronova iznad oblasti Harkiv i Dnjepropetrovsk – dok su barem dva kamikaza-drona pogodila malo selo Skripai kod Čuguiva u Harkivskoj oblasti. Osim toga, ruskim vođenim zrakoplovnim bombama pogođeno je naselje Junakiv u oblasti Sumi na sjeveru (4 komada), dok se raketiralo i prostor Hersona na jugu. Za to vrijeme, ukrajinske bespilotne letjelice uočene su iznad ruskih obalsti Belgorod (8 komada, od toga jedna u napadu na osobni automobil – tri mrtva i tri ranjena bez objave identiteta žrtava), te Brijansk.

Utorak 27. veljače započeo je ukrajinskim obaranjem dvije krstareće rakete Kh-59 kod Krivog Riha u Djepropetrovskoj oblasti – što je bio samo dio od ukupno 4 takva ruska projektila lansirana na Ukrajinu. Uz to se bilježilo i ispaljivanja balističkih raketa Iskander-M/KN-23 iz ruske oblasti Voronjež, jedne proturadarske rakete Kh-31P s neba okupiranog dijela Hersonske oblasti, te 13 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz Primosko-Ahtarska na jugoistoku i Kurska na sjeveru (od čega ih je 11 bilo srušeno u dolasku). Dok su 4 takva kamikaza-drona bila srušena iznad regije Kirovgrad, treba zabilježiti da su neki od njih u dolasku prelazili i državni teritorij susjedne Moldove prije nego su se (neuspješno) okomili na prekogranične ciljeve u oblasti Odesa u Ukrajini.

Za kraj spomenimo i današnji ukrajinski navod o rušenju dva ruska borbena aviona Su-34 nad istokom države – čime bi ispalo da se u zadnjih 10 dana uspjelo srušiti 10 naprednih ruskih borbenih aviona. Iako nije jasno čime je točno postignut ovaj borbeni doseg, ostaje činjenica da takve gubitke ruski agresori već dugo nisu brojali.

Saveznici – sankcije i sastanci

Dok se u Sjedinjenim Državama postupno opet počinje u Kongresu dogovarati o sudbini paketa pomoći za saveznike, među ostalim i Ukrajinu – tek ostaje za savladati republikanske ideje da ti novci uopće ne budu donacija nego nekakav dugoročni kredit, možda osiguran i pristupom ukrajinskim mineralnim bogatstvima kao jamstvom vraćanja novaca. Naravno, neće tu biti od pomoći ni činjenica kako tom istom Kongresu sada na dnevni red opet dolazi i pitanje donošenja ovogodišnjeg proračuna, čijim bi izostankom opet moglo doći do „gašenja“ državnih službi – što mnogi republikanski „stekliši“ navodno i priželjkuju za početak ožujka. Svi ti izazovi i s njima vezani problemi navodno bi mogli tako temeljito dovesti u pitanje ulogu SAD u Europi, da se iz poljskih izvora čulo kako bi kontinent možda trebao razmišljati i o dodatnom razvoju vlastitog nuklearnog oružja da se nadomjeste sigurnosne garancije koje su desetljećima stizale s one strane Atlantika.

Ipak, do tada treba konstatirati kako je Europska unija na kraju uspjela 23. veljače usuglasiti svoj 13. paket sankcija protiv ruske Federacije – mjere donesene pred drugu godišnjicu ruske agresije na Ukrajinu, bez mnogo velikih novih ograničenja, i tek sa 106 novih pojedinaca i 88 dodatnih poduzeća pod ograničenjima. Uz to se pokušalo dodatno ograničiti i pristup tehnologiji za moderne bespilotne letjelice, te kazniti pojedine prepoznate posrednike u kršenju dosadašnjih ograničenja.

Dodatno su se mjere pomoći Ukrajini krenule razmatrati i u Parizu tijekom večernjih sati ponedjeljka 26. veljače – na „Konferenciji o potpori Ukrajini“ u organizaciji francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Na skupu kojem je prisustvovao i hrvatski premijer Andrej Plenković bilo je govora o opskrbi Ukrajine oružjem dugog dometa i organiziranju isporuka streljiva – izgleda uvelike temeljem češkog poziva za skupljanje novca i kupnju „pronađenih granata“ u nekim trećim zemljama.

Osim nizozemskih 100 milijuna eura, navodno je 15 država pokazalo interes za prikupljanje ukupno oko 1,5 milijardi eura, ne bi li se za Ukrajinu interventno kupilo oko 800.000 granata ključnih kalibara. Ipak, najveću uzbunu s ovog skupa ipak su izazvale francuske ideje o nekakvome slanju „kopnenih trupa zapadnih zemalja“ u Ukrajinu – koncepta kojem su se prvo glasno usprotivile Slovačka i Češka, a potom i Njemačka, Španjolska i još nekoliko zemalja. Naravnom, dok se tek postupno dolazilo do potencijalnih posljedica iole masovnijeg pristizanja ikakvih NATO vojnika u ratom zahvaćenu Ukrajinu – i sami Francuzi su danas krenuli smirivati duhove, objašnjavajući kako bi se tu potencijalno radilo samo o „vojnicima s neborbenom ulogom“. Kako je objasnio Stephane Sejourne, francuski ministar vanjskih poslova, to bi bilo samo osoblje za poslove „uklanjanja mina, kibernetičke obrane, ili proizvodnje oružja na licu mjestu, na ukrajinskom teritoriju“ – o čemu itekako nije postignut konsenzus u Parizu.

Ipak, nakon dugih mjeseci čekanja, to je suglasje ipak postignuto po pitanju članstva Švedske u NATO savezu – budući se u petak 24. veljače tijekom posjete švedskog premijera Ulfa Kristerssona Mađarskoj postavilo temelje uklanjanja mađarskog veta. Nakon što je Turska svoje zadrške uklonila 25. siječnja (u čemu je možda imala ulogu i dozvola prodaje 40 novih F-16 i modernizacije 79 starih F-16 za zajedno oko 23 milijarde USD, uz dozvolu prodaje do 40 borbenih aviona F-35 u Tursku) – ovih je dana postalo jasno da se neki dogovor postiglo i sa službenom Budimpeštom.

Tog petka je, naime, potpisan sporazum o vojnoj suradnji kojim Mađarska kupuje 4 dodatna borbena aviona JAS 39 Gripen kao tek dio nekog šireg paketa vojno-industrijske suradnje. Nakon toga, u ponedjeljak 26. veljače dokumente o pristupanju Švedske u NATO ratificirali su i u mađarskom parlamentu (188 glasova „ZA“, 6 glasova „PROTIV“, te 4 zastupnika koji nisu glasali) – a treba ih još potpisati i novi predsjednik Mađarske Tamas Sulyok, kojeg je parlament izabrao tog istog dana i koji svoju novu dužnost preuzima u utorak 5. ožujka. Usprkos dugim oklijevanjima i pregovaranjima, time će biti napravljen korak koji jača sigurnost na Baltiku te NATO kao savez obrambeno sposobnih država, pa nije čudo da su tu novost itekako loše primili u Rusiji, državi koja bi i Europsku uniju i NATO najradije voljela vidjeti kompletno razjedinjene i u raspadu.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. svibanj 2024 13:37