Ponedjeljak 12. prosinca ujedno je 292. dan ovogodišnjeg intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Dok teče 42. tjedan ovog sukoba, ponešto toplije vrijeme i kiša umjesto snijega otvorili su prostor za žešći intenzitet borbi no prošloga tjedna. Pri tome, ukrajinska strana i dalje ima inicijativu na sjeveru Donbasa, gdje se vrlo postupno približavaju ruskom uporištu Svatove, dok ih agresori svojim protunapadima tijekom zadnjih dana nisu uspjeli odmaknuti bilo od logistički bitne prometnice P-66 Svatove-Kremina (kod sela Plošćanka, Červonopopivka i Žitlivka) na čijim se prilazima već tjednima vode borbe – a niti od okupiranog mjesta Kremina, koje predstavlja sve više izolirani oslonac ruske obrane sjeverno od rijeke Siverski Donjec. Slična je situacija i ponešto južnije, gdje se bilježe intenzivne ruske kopnene operacije sve od rijeke Siverski Donjec kod Bilogorivke, pa južno do Soledara i Bahmuta, te dalje južno prema ukrajinskom uporištu Toreck.
Zadnjih je dana na istoku, jugoistoku i jugu grada Bahmuta opet bilježen poseban intenzitet ruskih kopnenih napada, no kako izgleda - bez bitnijih uspjeha, budući da im nije uspio širi upad u grad, jednako kao ni prodor dalje na zapad iz nedavno osvojenih južnijih sela Kurdjumivka i Ozarjanivka. Naime, na čitavom tom širem potezu bojišta istočnog Donbasa ukrajinske su snage navodno uspjele provesti rotaciju svojih bitnijih postrojbi na kojima se zadnja dva mjeseca zasnivala obrana – pa se bojišnica u provedbi tih izmjena manje pomakla.
No, definitivno to nisu bili niti veliki pomaci, niti se stanje iole suštinski promijenilo činjenicom da je ukrajinska 24. mehanizirana brigada na području sjevernog Bahmuta i Soledara zamijenila 93. mehaniziranu brigadu, dok bi 57. motorizirana brigada mogla u Bahmutu zamijeniti 58. motoriziranu brigadu.
Djelovanja bez bitnih pomaka
Dapače, ponešto bi veći utjecaj moglo imati primicanje svježeg ukrajinskog topništava iz više postrojbi, budući da se napade na Bahmut već neko vrijeme pretežito kontrolira koncentriranim topničkim udarima po snagama koje se pripremaju ili tek kreću u napad – što je bitno lakše nego ih zaustavljati borbom prsa o prsa jednom kad stignu u bliski kontakt. Dok zadnjih dana nije bilo primjetnog učinka ni od učestalih ruskih napada oko Donjecka, i ondje se čulo da je ukrajinska strana položaje zapadno od tog okupiranog grada ojačavala dovođenjem svježih bojni marinskog pješaštva (Pervomajske i Nevelske). Iako se oko 50 km jugozapadno od Donjecka čulo o ukrajinskim napadima na ruske snage južno od Vugledara, i ruskom nastojanju prema ukrajinskom uporištu Velika Novosilka – izgleda da oba ta djelovanja nisu dovela do bitnijih promjena bojišnice.
Dok ukrajinska strana uspijeva rotirati postrojbe, pa ih i popunjavati te nanovo opremati savezničkom tehnikom, izgleda da je stanje ponešto drugačije na ruskoj strani. Naime, iako je zadnjih dana i ruskim službenim izvorima postalo jasno kako će ovaj sukob potrajati duže, oni tek rubno uspijevaju rotirati snage s bojišnice. Zato i ne čudi da se navodno odustalo od korištenja većih postrojbi agresora, dok je naglasak završio na manjim jurišnim jedinicama koje nastoje pod djelovanjima zrakoplovstva i topništva prilaziti u ukrajinske rovove. Prema ukrajinskim izvorima, te udarne snage ipak uvelike nisu sastavljene od mobiliziranog ljudstva, kojeg navodno od oko 300 tisuća ukupno dignutih u Ukrajini boravi oko polovica (od toga oko 77 tisuća u borbenim postrojbama).
Oni su najviše u obrani, dok napadna djelovanja izvode ili ostaci negdašnjih elitnih jedinica (padobranci), ili postrojbe primarno popunjavane novačenjem osuđenika po brojnim ruskim zatvorskim kolonijama (bilo u okviru privatnog poduzeća Wagner, ili redovitih vojnih snaga). Za to vrijeme još oko 150.000 mobiliziranih tek čeka upućivanje na ratište, kad valjda okončaju obuku ili se nađe logističkih kapaciteta za njihovo prebacivanje – što uopće nije lako, posebno na jugu bojišta. Naime, usprkos prošlotjednoj ruskoj predstavi oko popravaka na Krimskom mostu i posjetu Vladimira Putina, koji se prošloga ponedjeljka i osobno provezao obnovljenom cestovnom trakom mosta – taj pravac i dalje očigledno ima dovoljno ozbiljnih problema da se do daljnjega zaustavilo promet kamiona težih od 1,5 tona, da bi jučer preko 280 kamiona i dalje čekalo u redu za trajektni prijelaz preko tjesnaca Kerč iz Krasnodarskog teritorija.
Ruski problemi s opskrbom južnog bojišta
Sve to velike dijelove ruske ratne logistike za južne dijelove bojišta u Ukrajini nužno prebacuje sjeveroistočno od Krima, bilo morskim putem do luke Berdjansk, ili kopnenim pravcem, kamionom uz obalu od Rostova na Donu i Taganroga do okupiranog Mariupolja. I dok su razni ruski izvori u tim krajevima i posljednjih dana očekivali neku veliku ukrajinsku kopnenu ofenzivu, iz prakse se vidjelo tek niz preciznih raketnih napada na rusku logistiku oko Melitopolja, konvoje vojne tehnike od Berdjanska i velike prometne gužve ponešto dublje u pozadini, gdje preostala infrastruktura okupiranog Mariupolja teško izlazi na kraj s ulogom jednog od glavnih opskrbnih čvorišta za čitavo rusko vojno nastojanje na jugu.
Pa ipak, imajući u vidu aktivne borbe i navodne gubitke – koji su uvijek teži kod napadača, a to su na većim dijelovima ukrajinskog bojišta i dalje Rusi – već se naveliko spekulira o mogućim daljnjim valovima ruske mobilizacije tijekom iduće godine. U tu je svrhu Ruska Federacija navodno krenula i u stvaranje jedinstvene elektroničke baze podataka o vojnim obveznicima – za koju se, izgleda, uz postojeće vojne registre misli kombinirati i podatke Ministarstva unutarnjih poslova, migrantskog sustava, registra vlasnika vozila, i drugih, pa možda i baza klijenata mobilnih operatera. U međuvremenu, učestali su i navodi o provedbi fortifikacijskih radova širom Ruske Federacije nedaleko Ukrajine, od formiranja obalnih prepreka za neko zamišljeno ukrajinsko iskrcavanje na Krim do radova u ruskim oblastima koje graniče sa sjeverom i sjeveroistokom Ukrajine.
Uz to, recimo u Belgorodskoj oblasti, navodno se formiraju i postrojbe Teritorijalne obrane – doduše, dobrovoljno i popunjene civilima, gdje bi se pojedine bojne opremalo po vojnom uzoru kao potencijalne pomoćne vojne postrojbe. Naravno, sva su ta djelovanja zapravo više simbolična i smještena izvan zona stvarnih borbi, u krajevima gdje se ipak živi bitno mirnije nego, recimo, u okupiranom Donjecku, koji se posljednje vrijeme svako malo nađe pod paljbom ukrajinskog topništva s obližnjih položaja koje se iz tog grada napada.
Energetska kriza i dalje traje
No dok Ukrajina borbeno djeluje na bojišnici, tek se teškom mukom saniraju posljedice ustrajnih ruskih zračnih napada po energetskoj infrastrukturi širom napadnute države. Kako se čulo iz Kijeva, u ruskim napadima zadnjih tjedana oštećeno je oko 50% kritične energetske infrastrukture, a tvrtka "Ukrenergo" priznala je da su sve termo i hidroelektrane u Ukrajini djelomično oštećene, dok privremeno okupirana nuklearna elektrana Zaporižje uopće ne isporučuje struju u njihovu mrežu.
Zbog toga se na sjednici ukrajinske Vlade ustanovilo 4 razine prioriteta za popravke te obnovu opskrbe strujom: (1) kritična infrastruktura, uključujući objekte za opskrbu vodom i toplinom te bolnice, pa (2) objekti vojno-industrijskog kompleksa koji rade za obranu države, (3) poslovi koji proizvode kritično bitnu robu i proizvode (pekare, mljekare), i konačno (4) stambeni sektor. Iako popravci strujne mreže širom Ukrajine neprekidno teku, u nedjelju 10. prosinca je opet bilo zabilježen niz napada kamikaza-dronova na mrežne resurse oko Odese – koji su imali vrlo teške učinke.
Dok je izgleda toplije i mirnije vrijeme opet otvorilo put ruskom korištenju iranskih dronova Shaheed-136, uništenje nekoliko ključnih transformatorskih postrojenja je tamošnju opskrbu strujom opet vratilo daleko unazad – a popravci će izgleda biti dugotrajni. Za to vrijeme se situacija s opskrbom struje u Kijevu ponešto poboljšala – redukcije umjesto dosadašnjih oko 6 sati u komadu traju nešto duže od 3 sata, a u danu struje u prosjeku nedostaje manje od 10 sati (naravno, uz određena odstupanja širom grada). Pa ipak, iako se do danas popravilo dosta šteta, pojedini problemi navodno priječe da se u mrežu uključi većina ukrajinskih termoelektrana. Zato i ne čudi da je vlada u Kijevu za razne popravke na nacionalnoj razini do sada izdvojila preko 400 milijuna eura, a da se potrebni dijelovi uvoze iz brojnih zemalja partnera.
Međunarodna sfera
Dok je posljednjih dana legendarno „pronicljivi“ bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko krenuo najavljivati jenjavanje zapadnih sankcija prema Ruskoj Federaciji i onima koji im pomažu u agresiji na Ukrajinu, EU još oteže sa svojim 9. krugom sankcija za ove države. I dok je odluka o tome odgođena za kraj ovoga tjedana, zaoštrila se i rasprava unutar Europske unije o uvođenju maksimalne cijene za ruski plin. S jedne strane tu već duže stoji blok država poput Njemačke, Nizozemske i Danske, te Austrije, Mađarske i Estonije koje su oprezne u ovakvom nastojanju, dok je s druge strane skupina od oko 12 država (Belgija, Bugarska, Grčka, Hrvatska, Latvija, Italija, Litva, Malta, Poljska, Rumunjska, Slovenija i Slovačka) – kojima su do sada izneseni prijedlozi previše blagi za rusku stranu.
Umjesto nedavnim kompromisom predložene crte od 220 eura (s maksimalnom razlikom između europskog i svjetskog tržišta na 35 eura) – one se zalažu za bitno oštriju granicu od 160 eura po MWh s rasponom od 20 eura po MWh. No, dok ti unutarnji pregovori i dalje teku, izgleda da je EU ipak pronašla način da Ukrajini pomogne slanjem velikog paketa makroekonomske pomoći – nastojanjem koje je tražilo konsenzus, kojega je iz svojih internih interesa zadnjih tjedana ustrajno minirala Mađarska.
Dogovor na Vijeću EU po pitanju financijske pomoći Ukrajini vrijedne 18 milijardi eura u 2023. godini postignut je na kraju tako da se tu pomoć, umjesto iz zajedničkih strukturnih fondova, odlučilo isplaćivati zaduženjem svih voljnih zemalja članica pojedinačno, mimo općega konsenzusa. Ta će sredstva dakle biti zajam, jamčen ili proračunom EU ili na teret država članica, s počekom od 10 godina - gdje će članice glavninu troškova kamata pokrivati na teret vanjskih namjenskih prihoda. Svrha ove financijske potpore je pružanje kratkoročne pomoći za funkcioniranje države u Ukrajini, te financiranje obnove tamošnje kritične infrastrukture i održivog poslijeratnog oporavka.
Instrument mirovne pomoći i pitanje obuke
Ujedno je jučer postignut politički sporazum i o jačanju Europskog instrumenta mirovne pomoći (European Peace Facility – EPF). U ovaj okvir je interventno dodano 2 milijarde eura za narednu godinu, dok bi do 2027. tu moglo biti dodano i do 5,5 milijardi eura. Naime, sredstava za financiranje Zajedničke vanjske i obrambene politike utvrđena u ožujku 2021. godine - osim na niz manjih zahvata - uvelike su utrošena na dosadašnjih 6 velikih paketa pomoći Ukrajini – tako da je do kraja 2022. godine otišlo oko 86 posto prvotno predviđenog fonda. Dakle, da bi se moglo nastaviti funkcionirati do 2027. nužno je potrebno izdvajanje dodatnih novaca, što je uvjetovalo i prvo od više planiranih dodatnih ulaganja.
Jednu od mjera koje EU provodi u tom kontekstu predstavlja i misija „EUMAM Ukraine“ u koju su se odmah uključile Poljaka i Njemačka, dok na ikakvu odluku po tom pitanju u Republici Hrvatskoj tek čekamo do kraja ovoga tjedna. No, Njemačka je za ovu svrhu još prije mjesec dana formirala „Posebno obučno zapovjedništvo“ unutar Bundeswehra, s naglaskom na dva tipa aktivnosti: (1) obuku većeg broja ukrajinskih vojnika, te (2) posebnu obuku osoblja za stožere bojni i brigada – budući da se uočilo da bi specijalizirano stožerno osoblje također moglo biti itekako deficitarno u naglo naraslim redovima ukrajinskih branitelja.
Pri tome, ove aktivnosti teći će neovisno od onih do sada u Njemačkoj provođenih obuka za ukrajinske korisnike njemačke vojne tehnike – npr. samohodnih haubica PzH2000, sustava Gepard ili raketnih oružja MARS II.
Rusko izazivanje rasprava na simboličkoj razini
No, uz takve međunarodne aktivnosti vojne pomoći Ukrajini, nije bilo ni čudno da se Ruska Federacija u kasnim večernjim satima petka 9. prosinca opet poslužila svojim stalnim mjestom u Vijeću sigurnosti UN, ne bi li ondje opet nametnula diskusiju o međunarodnoj vojnoj pomoći Ukrajini.
I dok su ondje ruski predstavnici tvrdili kako preciznim višecijevnim raketnim sustavima HIMARS u Ukrajini zapravo upravlja američko vojno osoblje – ujedno i ponovno prijeteći svim državama koje u Ukrajinu šalju oružje ili druge oblike vojne pomoći – postigli su tek da SAD naznači kako će razmotriti navodne ruske dokaze i o „curenju“ oružja isporučenog Ukrajini u ilegalnu sferu. Naravno, imajući u vidu žestinu borbi u Ukrajini, te prema tamošnjim borbenim potrebama zapravo umjerene količine pomoći koja stiže – jasno je i da te duže plasirane teze o transferima zapadnog oružja u ilegalne sfere jedva da imaju i hipotetsku osnovu.
No, nema sumnje da je ruskoj strani zapravo bit ovih rasprava bila na simboličkoj razini, jednako kao što simbolički učinak ima i nastavak pristizanja „krvavih paketa“ u europska diplomatska predstavništva Ukrajine (do sada 33 paketa u ukupno 17 država, posljednja od kojih je Grčka) – gdje istražiteljima ne govori mnogo da je njihova adresa slanja i dalje formalno ista, u Njemačkoj, dok se pravo ishodište tek traži. S druge strane, jednak je simbolički učinak imala i u nedjelju 10. prosinca u norveškom Oslu dodijeljena Nobelova nagrada za mir – koju su ove godine podijelili branitelji ljudskih prava iz Ukrajine, Bjelorusije i Rusije, za svoje dokumentiranje kako ratnih zločina, tako i kršenja ljudskih prava te drugih zlouporaba ovlasti.
Slovačka najavila slanje borbenih aviona MiG-29
Bitno konkretnije su ovih dana bile nove pošiljke vojne pomoći zemalja saveznika – a sada po prvi put i Bugarske, čiji je ministar obrane objasnio kako si ta država ne može priuštiti slanje protuzračnih raketnih sustava S-300 ili vojnih zrakoplova MIG-29 ili SU-25, što Kijev želi – ali će ipak donirati materijalna sredstva za obuku ukrajinskih vojnika, te će sudjelovati u već spomenutoj EU misiji „EUMAM Ukraine“. Za to vrijeme je Norveška objavila svoj sporazum sa Svjetskom bankom, kojim izdvaja milijardu norveških kruna (oko 100 milijuna USD) za obnovu ukrajinske infrastrukture oštećene ruskim projektilima, dok je jučer i Švedska objavila odobravanje svog 9. po redu paketa vojne pomoći Ukrajini, navodno 50 posto većeg od onog neposredno prethodnog. Ta bi pomoć sada trebala obuhvatiti sustave protuzračne obrane i streljivo, uz najave intenzivne švedske podrške i tijekom njihova predsjedanja Vijećem EU koje započinje 1. siječnja iduće godine.
U istom duhu se ove nedjelje čulo i da je u Ukrajinu stiglo 45 transformatora i 50 generatora iz Azerbajdžana, što je pomoć težine preko 50 tona vrijedna oko 800 tisuća USD, dok iz Njemačke interventno stiže ne samo 36 tisuća vunenih deka za ukrajinsku vojsku, već i 470 električnih generatora različitih klasa snage ukupne vrijednosti 19,5 milijuna eura (dio izravno u NEC "Ukrenergo", a dio u regije Odesa, Mikolajev i Herson) – kao dodatak na 150 njemačkih generatora koji su već u Ukrajini.
Slovački ministar obrane Jaroslav Nadj – još jedan od svjetskih političara u posjetu Kijevu – objavio je sadržaj oko 10 milijuna eura vrijednog novog paketa pomoći (koji također sadrži generatore, ali i minska sredstva te vojnu zaštitnu opremu) – ali ipak je sve u Kijevu bitno više razveselila objava slovačkog ministra vanjskih poslova Rastislava Káčera o tome da je ta zemlja sada ipak spremna Ukrajini dati ono o čemu se već dugo raspravljalo. Po njemu, postignut je napredak u razgovoru s NATO partnerima, s naglaskom na SAD – tako da će Slovačka uskoro biti spremna u Ukrajinu poslati svoju flotu borbenih aviona MiG-29, o čemu je konkretno u Kijevu domaćine izvijestio i sam slovački ministar obrane.