‘Iran je dokazao da ima sredstvo opasnije od nuklearne bombe‘

Već punih 45 dana traje rat SAD-a i Izraela s Iranom. Iako nema sumnje da su Amerikanci i Izraelci uništili dobar dio iranskih oružanih kapaciteta i pritom likvidirali dobar dio državnog i vojno-obavještajnog vrha.

No, iako pod žestokim zračnim udarima, Iranci nisu pokleknuli. Štoviše, blokadom Hormuškog tjesnaca i napadima na energetska postrojenja diljem Zaljeva ovaj rat pretvorili su u globalni problem. Cijene nafte porasle su iznad 100 dolara po barelu, inflacija je riječ koja se spominje od SAD-a do Japana, a neki analitičari čak strahuju od nove recesije. Čak i kad bi rat ubrzo prestao, a trenutno stanje pregovora SAD-a i Irana ne nudi nadu u to, neke od njegovih posljedica osjećat će se godinama.

O tome u kojoj je fazi trenutno rat u Iranu, kakve gubitke su obje strane pretrpjele i koliko dugo su još spremne podnositi što uništavanje (Iran, dijelom zaljevske zemlje), a što ekonomske udarce (ponajprije zaljevske zemlje, a posredno svi ostali), razgovarali smo u novoj epizodi podcasta Prva linija s vojnim analitičarom s portala obris.org, Igorom Tabakom.

Cijeli razgovor možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlisti Prva linija.

Video pogledajte ispod

- Od prošlog tjedna traje primirje i od petka se nije bilježilo većih borbenih djelovanja u Perzijskom zaljevu i to je velika stvar. Odvojena stvar je rat Izraela u Libanonu i pitanje je hoće li se to vezati uz rat u Iranu. Najvažnije od svega je to da i dalje traje blokada Hormuškog tjesnaca, kroz koji je u travnju prošlo oko 150 brodova - malo više nego što bi inače prošlo u jednom normalnom radnom danu, kaže Tabak.

- Amerika i Izrael dosad su gađali više od 25.000 ciljeva, počevši od vojnih ciljeva, preko dekapitacijskih udara pa do gađanja i manjih kompleksa Revolucionarne garde kako bi se možda olakšalo dizanje pobune naroda - do čega nije došlo. Konačno, nakon mornarice na red su došli i civilni objekti, naročito industrija vezana uz vojsku i ona bazična industrija, poput metaloprerađivačke. S druge strane, spominjalo se i napade na desalinizacijska postrojenja do kojih u širem opsegu ipak nije došlo.

Kraj nije blizu

Što se tiče pregovora SAD-a i Irana u Islamabadu, a s kojih su se Amerikanci digli, Tabak smatra da zasad ne nude veliku nadu u kraj sukoba.

- Amerikanci su se umjesto toga odlučili na vanjsku blokadu Hormuškog tjesnaca kako bi tako stisnuli i neprekidni iranski izvoz 1,5 milijuna do 2 milijuna barela nafte dnevno, što će prvenstveno pogoršati globalnu situaciju, kaže Tabak. Na pitanje smatra li da bi taj potez mogao nagnati Irance da se vrate za pregovarački stol sa zahtjevima koji bi bili prihvatljiviji Washingtonu, naš analitičar kaže.

- Jako upitno. Hormuški tjesnac pokazao se strašno bitnim. Kroz njega inače prolazi između 20 i 22 milijuna barela nafte dnevno, a sada je to prekinuto, iako ne posve. Naime, jedan dio su Emirati, Saudijci te Iračani uspjeli prebaciti na druge rute, tako da je gubitak bio oko 13 milijuna barela dnevno. Ako sad prestane "curiti" iranska nafta, to će biti 15 milijuna barela. Ali to nije jedino, nafta je samo dio priče - izvoz LNG-a potpuno je stao, izvoz rasutog tereta je stao, tu je i pitanje umjetnih gnojiva... Ukratko, učinci koji će se tek vidjeti. Na primjer, ovih dana dolaze zadnje pošiljke LNG-a u Europu i sad će se vidjeti izostanak. Na primjer, ako se danas stanje u Hormuzu popravi do kraja petog mjeseca, ne bi bilo ničega. A nakon svega toga treba i vidjeti kolika je šteta napravljena na postrojenjima diljem Zaljeva i koliko će trebati da je se popravi.

Tko će duže izdržati?

Pitali smo i Tabaka tko u ovoj situaciji može duže izdržati - Iran ili SAD?

- To je veliko pitanje. Američki gubici dosad su bili više-manje simbolični na ovakvu količinu letova i djelovanja - nekih desetak letjelica i dvadesetak dronova. Izraelski gubici su puno nepregledniji, ali ni iranske gubitke nije lako procijeniti. Čini se da su one početne tvrdnje o uništavanju iranskog arsenala ipak ponešto pretjerane, a ni njihova mornarica nije posve uništena, budući da je flotila koja blokira Hormuški tjesnac i dalje operativna, kaže Tabak i dodaje da su se Iranci dobro pripremili za rat.

- Tu treba spomenuti i Bab el-Mandeb, onaj tjesnac na dnu Crvenog mora, a preko kojeg bi Huti mogli blokirati saudijsku naftu. Ako to naprave ponovno, to bi moglo biti još jedno krizno žarište koje bi moglo eskalirati ovih dana, a neugodno je i za Europu jer zatvara pristup Suezu.

Konačno, našeg sugovornika smo zamolili da ocijeni trenutnu situaciju i istakne koga zasad smatra dobitnicima, a koga gubitnicima ovog rata.

- Rusija sada naftu može prodati za 140 dolara po barelu, dok je to prije rata bilo ispod 50 dolara. Osim toga i Amerikanci su im na 30 dana digli sankcije na naftu, čime je Putin u dosta povoljnijoj situaciji, a samo ga ukrajinski napadi sprečavaju da je bolje iskoristi. Nadalje, tu je i Kina. I dalje ima velike zalihe nafte, a njezin globalni takmac (SAD) potrošio je veliki dio vojnih resursa koji su na neki način držali u šahu i dio kineskih ambicija. A time su i sve kineske želje prema Tajvanu postale znatno realnije nego ranije. A kao dobitnika bi se moglo istaknuti i Iran, koji je nakon desetljeća nagađanja dokazao da kontrolira Hormuz u praksi i da im je to puno ozbiljnije sredstvo globalnog pritiska nego nekakva nuklearna bomba. A gubitnici su Europljani, koji trpe posljedice ni krivi ni dužni. Naravno, i Amerika koja kao da je sama sebi odlučila smanjiti utjecaj te gospodarsku i vojnu moć, zaključuje Tabak.

Prethodne epizode podcasta Prva linija možete naći i OVDJE.