U mjesecima koji su prethodili ljetošnjem referendumu, u brojnim debatama i monolozima zagovornika kampanje Leave koja će se neočekivano pokazati pobjedničkom, jedan sentiment na koji sam ponavljano nailazila bio je nostalgija. Bilo da je ona dolazila u obliku veličanja slavne povijesti zbog koje, kako mi je rekao škotski aristokrat Nicholas Duffy, “nekoliko godina ekonomske krize nema težine pred tisućljetnom demokracijom” ili samouvjerenosti poput one jednog torijevskog zastupnika u parlamentu koji je, odnoseći se na ragbi i kriket stadion, zaključio: “Zašto bi itko ikad napustio London kada imamo Twickenham i Lord’s Cricket Ground?”
Šapat u debati
Danas, pola godine nakon velike odluke, kada britansko otočje pluta u čudnom međuprostoru između Europe i otvorenih ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....