Sutrašnji datum, 22. srpnja, povijesni je kada se radi o odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine jer tog je dana 1995. godine u Splitu potpisana Splitska deklaracija odnosno Deklaracija o oživotvorenju Sporazuma iz Washingtona, zajedničkoj obrani od srpske agresije i postizanju političkog rješenja sukladno naporima međunarodne zajednice.
Potpisnici su bili Franjo Tuđman i Alija Izetbegović te predsjednik Federacije BiH Krešimir Zubak i predsjednik Vlade BiH Haris Silajdžić, a sve je dogovorio Mate Granić, tadašnji hrvatski ministar vanjskih poslova. Najvažniji dio Splitske deklaracije je onaj o vojnoj suradnji, kojom je otvoren put zajedničkog djelovanja HV-a, HVO-a i Armije BiH u susjednoj državi.
Uslijedile su pobjedničke vojne akcije Ljeto 95, Oluja, Maestral i Južni potez, koje su rezultirale porazom srpskog agresora te oslobađanjem okupiranog hrvatskog i bosanskohercegovačkog teritorija, spriječile ponavljanje srebreničkog scenarija na području Bihaća te omogućile potpisivanje Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma.
Tri desetljeća kasnije, Bosna i Hercegovina i dalje je duboko podijeljena, a nekadašnji saveznici međusobno se optužuju. Samo što meta nije isključivo Milorad Dodik, koji ne skriva separatističke planove, nego su to Republika Hrvatska i HDZ BiH:
"Dok međunarodni akteri već dugo tretiraju Dodika kao zgodnu metu da bi pokupili diplomatske bodove bez konkretnih koristi za BiH, u velikoj mjeri ignoriraju, a ponekad i potiču, mnogo podmukliju prijetnju koja dolazi od tvrdolinijaških hrvatskih nacionalista iz Hrvatske i Bosne. Hrvatsko vodstvo već gotovo dvadeset godina sustavno potkopava suverenitet Bosne i Hercegovine. HDZ BiH, bosanskohercegovačka podružnica vladajuće hrvatske stranke i politički akter iz ratnog razdoblja, već dugo je glavni instrument političkog utjecaja i uplitanja Zagreba u Bosni." Ovo je sukus teksta koji je prije nekoliko dana objavio ugledni portal Foreign Policy (FP), a autori su dva mlada bošnjačka lobista: Ismet Fatih Čančar, politički ekonomist i bivši savjetnik ministra sigurnosti BiH, i Ismail Ćidić koji vodi Bosnian Advocacy Center, nevladinu organizaciju koja se bori za "slobodnu, suverenu, demokratsku i sekularnu Bosnu i Hercegovinu".
Čančar je u travnju objavio članak u kojem je ustvrdio da će, ako Europa ne uspije zaustaviti Dodika u njegovim aktivnostima, "onda i samoj Europi zaprijetiti fragmentacija". Zanimljivo je da je tada napao Aleksandra Vučića jer je, "poput Dodika, nacionalist koji želi stvoriti ‘Veliku Srbiju‘ koja bi ujedinila Republiku Srpsku sa samom Srbijom", zatim Viktora Orbána, budući da "Mađarska Dodika vidi kao saveznika u svojim nastojanjima da izgradi koaliciju neliberalnih vođa u Europi, a on dijeli njihove proruske stavove", kao i Vladimira Putina jer "Moskva već dugo pokušava destabilizirati zapadni Balkan da bi skrenula pozornost s Ukrajine i općenito izazvala napetosti u Europi". O Hrvatskoj ni slova.
Za razliku od njega, Ismail Ćidić nedavno je objavio da je srpski nacionalizam najveća prijetnja teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine, a Hrvatska "svim ostalim interesima BiH - od energetskih i financijskih do društvenih, međunarodnih i političkih".
Skoro identične teze dominiraju i u spomenutom članku u Foreign Policyju. "Današnja hrvatska politika prema Bosni i dalje odražava neostvarene ratne ambicije koje su, prema dogovoru Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, predviđale podjelu Bosne na etnički čiste teritorije između Hrvatske i Srbije, uz sustavno protjerivanje i masovna ubojstva nesrpskog i nehrvatskog stanovništva. Iako je ovaj plan Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju prepoznao kao udruženi zločinački pothvat, njegovo naslijeđe opstaje, doduše u drugačijem političkom obliku. S rastućom međunarodnom težinom Hrvatske, intenziviralo se i njezino političko fokusiranje na Bosnu i Hercegovinu. Proširenjem članstva u Europskoj uniji i NATO-u proširila se i vanjskopolitička moć Zagreba. Unutar institucija EU, Hrvatska je pitanje navodne ugroženosti bosanskih Hrvata stavila u fokus europske agende", piše FP.
Prema Ćidiću i Čančaru, "u središtu hrvatske politike prema Bosni, koju predvode HDZ BiH i njegov čelnik Dragan Čović, nalazi se koncept tzv. legitimnog etničkog predstavljanja koji se svodi na osnovno načelo etnonacionalističke ideologije, tvrdnju HDZ-a BiH da ima isključivo pravo određivati tko se računa kao Hrvat i tko ih ima pravo predstavljati.
Najjasnije se to očitovalo u nedavnom prijedlogu HDZ-a BiH za izmjenu izbornog zakona, podnesenom u Parlamentarnoj skupštini BiH. Tim bi se prijedlogom isključili Hrvati koji žive u ‘mješovitim‘ kantonima, a pravo glasa za hrvatskog člana Predsjedništva ostalo bi samo onima iz posebno određenih teritorijalnih zona s većinskim hrvatskim stanovništvom - radi se o područjima pod političkom dominacijom HDZ-a BiH. Riječ je o otvorenom pokušaju da se izborni rezultati oblikuju etničkom i geografskom isključivošću." Kako piše FP, ovo nije samo precrtavanje izbornih granica nego i prikriveni pokušaj stvaranja trećeg entiteta, političke jedinice s većinskim hrvatskim stanovništvom.
Slijedi i optužba na račun službenog Zagreba, koji navodno vodi "stratešku kampanju kojom se etnička podjela pokušava prikazati legitimnom". "Ta kampanja sve više odražava interese Rusije, čime ne ugrožava samo suverenitet Bosne nego i stabilnost regije te vjerodostojnost zapadnih savezništava. Umjesto da bude stabilizirajući čimbenik, Hrvatska postaje nepouzdan partner čije djelovanje potkopava bosansku budućnost i strateške ciljeve Europe i SAD-a", tvrde dvojica bošnjačkih lobista u Foreign Policyju.
Spomenuti tekst oslikava stavove velikog dijela probošnjačkih stranaka, koji BiH žele kao unitarnu državu, iako je to nemoguće u zemlji s tri naroda, gdje se 95 posto stanovnika izjašnjava kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, a slični su omjeri i u pogledu jezika kojim gore kao i vjerske pripadnosti. Drugi motiv optužbi na račun Hrvatske vezan je za opće izbore u BiH u listopadu 2026. Nedavno je Čović upozorio da bi trenutačna politička kriza u Bosni i Hercegovini mogla potrajati upravo do izbora 2026., pa je ucijenio da će tako biti "ako ne dođe do političkog dogovora i izmjena izbornog zakona". Ukratko, želi se zakon koji će onemogućiti da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH, kao u slučaju Željka Komšića, kojem nagodinu istječe mandat.
Aludirajući na bošnjačke stranke, Čović je rekao da one zagovaraju građanski koncept temeljen na brojnosti, ali da u praksi žele političku dominaciju. Ali, kako je upozorila sarajevska politička analitičarka Ivana Marić, s obzirom na oskudne nadležnosti Predsjedništva BiH u odnosu na Parlamentarnu skupštinu BiH i Vijeće ministara BiH, izbor članova ove institucije bi se mogao obavljati indirektno u bosanskohercegovačkom parlamentu, i to iz reda zastupnika direktno izabranih s teritorija cijele BiH, što bi ojačalo njihov legitimitet.
No to se neće dogoditi, a novi problem je na vidiku. Zastupnik u Domu naroda Parlamenta BiH Zlatko Miletić potvrdio je da je spreman biti kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata ako se i Čović odluči kandidirati. Miletić je nekada bio glavni tajnik Komšićeve Demokratske fronte (DF), i ako zaista iziđe na izbore, mogao bi pobijediti iako, poput Željka Komšića, nema skoro nikakvu potporu među Hrvatima u BiH.
Komentari
29