RIM - Izlaskom prve knjige dokumenata Svete rimske inkvizicije u srijedu prvi put se za širu javnost otvara uvid u politiku, razloge i zablude te moćne katoličke crkvene ustanove, čiji je slijednik današnja Kongregacija za nauk vjere - upravo ona koju je sadašnji Benedikt XVI. vodio dugo do izbora za papu.
Otvaranje arhiva
U knjizi su sabrani i reproducirani svi dokumenti koji se odnose na prirodne znanosti i filozofiju prirode od 1542. do 1600., a i Indeks zabranjenih knjiga do 1600. Dokumenti su u latinskom izvorniku, uz opsežne bilješke i komentare na engleskome.
Naslov knjige je “Katolička crkva i moderna znanost: Dokumenti iz arhivâ rimske Kongregacije Svetog Uficija i Indeksa”. Objavljena je u srijedu.
Time se nastavlja spori proces, otkako je u siječnju 1998. tadašnji kardinal Joseph Ratzinger otvorio stručnoj javnosti Arhive Kongregacije za nauk vjere, ali samo do 1902. To je otvaranje bilo dio priprema za Veliki jubilej Svete 2000. godine. U proljeće 1998. je održan zatvoreni vatikanski simpozij o Inkviziciji, čiji su akti objavljeni 2004. Šest godina zatim evo i prvog rezultata.
Sada uviđaju pogreške
Leen Spruit, suautor zbirke s Ugom Baldinijem, objašnjavao je novinarima pri predstavljanju da Inkvizicija nije imala na meti ni znanost ni filozofiju prirode, nego ono što bi moglo ugroziti katolički nauk, osobito pružajući argumente protestantima. Kao primjer naveo je radove Mikolaja Kopernika o kretanju Zemlje oko Sunca, koje je Inkvizicija ignorirala otkad su objavljeni 1543. pa sve dok ih se nisu mašili protestanti, pa je onda i Kopernik posthumno osuđen, ali kao protestant i stoga heretik. Osim toga, ni Kopernikovi ni Galileijevi radovi nisu bili osuđeni dok su objavljivani na latinskome, nego tek pošto bi bili objavljeni na narodnom jeziku, te tako postali pristupačnim širem krugu čitateljâ.
Po njegovu sudu, Galileijev proces se prvi i jedini odnosio baš na znanost i bio je “veoma velika pogreška, što i Crkva sada uviđa”. Ti će dokumenti biti objavljeni u sljedećoj knjizi, koja obuhvaća XVII. stoljeće, i koja je planirana za 2014.
Po objavljenim dokumentima iz XVI. stoljeća Crkva je, tvrde autori, bila obazriva i blaga: od 86 procesa u većini je izrečena “veoma uviđavna” kazna, te su znanstvenici nastavili radom. Naravno, pošto bi se “odrekli zabluda”. Inkvizicija je, dakle, proizvela “klimu straha i zastrašivanja”, ali se strahovito pretjeruje ako se tvrdi da je zagušila razvitak znanosti, ocijenio je Baldini.
Ljudska prava
Analizirajući sam tok i proceduru procesâ, autori zaključuju da je Inkvizicija, s današnjeg motrišta, nesumnjivo kršila osnovna ljudska prava - ali da je njezin postupak zapravo značio bitno ublažavanje dotadašnjeg tipa procesa i uvođenje ključnih garancija za optužene: na primjer, apsolutno pravo na branitelja, pa i besplatnoga ako optuženik nije imao odakle platiti, pravo na svjedočenje pod prisegom, usvajanje načela da se ne može suditi na temelju samo jednog svjedoka, te faktičko svođenje svih doživotnih kazni na nekoliko godina tamnice.