Nekoliko tisuća prosvjednika okupilo se u petak na ulicama najvećeg škotskog grada, Glasgowa, pod parolom “Nije moj premijer!”, misleći pritom na čelnika konzervativne stranke Borisa Johnsona.
“Sinoćnji rezultati izbora pokazali su da se pogledi Engleske ne poklapaju s našima i mi ne možemo nastaviti činiti ono što oni čine samo zato što smo tehnički u istoj državi”, izjavila je Tess Riley, jedna od prosvjednica, za škotski separatistički dnevnik The National.
“Ovdje sam jer je Škotska iznova i iznova ignorirana na svakim izborima i jer je vrijeme da dobijemo pravo glasa o našoj budućnosti”, kazala je Lauren Pearson.
Johnsonova stranka pretrpjela je težak poraz u škotskim izbornim jedinicama, gdje je velika većina glasala za Škotsku nacionalnu stranku, koju predvodi škotska premijerka Nicola Sturgeon.
Škoti su većinom bili protiv Brexita, a prosječni škotski glasač znatno je bliži idealima EU nego vrijednostima za koje se zauzima aktualna verzija britanske konzervativne stranke. Škoti su otvoreni, liberalni, tolerantni, multikulturalni, željni trgovine s kontinentom i otvoreni spram migracija.
Građani Škotske prije pet godina izašli su na referendum o neovisnosti koji je odobrio tadašnji konzervativni premijer David Cameron. Netom prije glasanja zaprijetio je Škotima da će Ujedinjeno Kraljevstvo, ako ga Škotska napusti, uložiti veto na budući ulazak Škotske u EU.
Izigrani glasači
Mnogi analitičari vjeruju kako je upravo ta prijetnja bila presudna u odluci škotskih glasača da ostanu u UK, jer su time ostali i unutar EU. Dvije godine kasnije čak 62 posto Škota glasalo je za ostanak Ujedinjenog Kraljevstva u EU, no preglasao ih je Wales i siromašni krajevi Engleske.
Više od neovisnosti, Škoti žele biti dio EU, a rezultati ovotjednih parlamentarnih izbora obećavaju izlazak Britanije iz EU. Škotska premijerka, koja je u izbore ušla obećavajući novi referendum o neovisnosti, dobila je vjetar u leđa izbornim rezultatima i na njemu će sigurno inzistirati. No, Boris Johnson neće ga dopustiti.
Prema škotskim medijima, Sturgeon će već sljedeći tjedan zatražiti da se pravo raspisivanja referenduma o neovisnosti trajno prepiše na škotski parlament, umjesto da je u nadležnosti vlade UK.
Johnson će se protiv škotskog separatizma gotovo sigurno boriti i rukama i nogama, a sve što je do sada učinio kada je bio na poziciji moći ukazuje da Johnson ne čini ništa što ne želi, osim ako mora, a često ni tada.
Njegovo ignoriranje škotskih separatista sigurno će podići napetost i dovesti do vala većih i intenzivnijih prosvjeda od ovog posljednjeg u Glasgowu. U petak su Škoti marširali s porukom da ne priznaju Johnsonov autoritet. Ubrzo će marširati s porukom da neće odustati od neovisnosti. Što se Johnson bude više borio protiv toga i kako se klupko Brexita bude sve više odmotavalo, to će otpor u Škotskoj biti sve veći.
Pobjeda separatista
Teško je predvidjeti hoće li škotski prosvjedi postati nasilni i hoće li doći do ozbiljnih nereda, no zato je znatno lakše predvidjeti što će se dogoditi u Sjevernoj Irskoj, gdje su probritanski unionisti prvi put u povijesti osvojili manje mjesta u parlamentu od proirskih separatista.
Čelnica irske nacionalističke stranke Sinn Féin, Mary Lou McDonald, u subotu je poručila kako raste pritisak za raspisivanjem referenduma o irskom ujedinjenju. “Brexit je promijenio politički krajolik u Irskoj, u Britaniji i u Europi. Sve što je nekada bilo sigurno, više nije”, kazala je.
“Glasači su jasno reagirali na suradnju između stranaka koje su za ostanak u EU, progresivnih stranaka, i to je ponovno pokazalo kako je većina na sjeveru protiv toga da ih se izvlači iz EU, protiv bilo kakve tvrđe granice na irskom otoku, te da želi zaštititi Sporazum Velikog petka i gospodarstvo na cijelom otoku”, rekla je McDonald.
Sporazum Velikog petka je 1998. doveo do primirja u tinjajućem građanskom ratu u Irskoj i Britaniji nakon više od 30 godina sukoba i više od 3500 ubijenih. Jedan od ključnih dijelova Sporazuma je i klauzula prema kojoj je Sjeverna Irska dio Ujedinjenog Kraljevstva dok god većina građana Sjeverne Irske i Republike Irske ne odluči drugačije. Ako to toga dođe, vlade UK i Irske dužne su provesti tu odluku naroda.
Većina za ujedinjenje
U zadnjoj anketi, provedenoj u rujnu ove godine, 51 posto glasača Sjeverne Irske bilo je za ujedinjenje s Irskom, dok je 49 posto bilo za ostanak u UK. Nakon najnovije pobjede Borisa Johnsona, koji je u svojim pregovorima s EU jasno dao do znanja da mu je Sjeverna Irska manje bitna od Brexita, i nakon što su na izborima pobijedile stranke koje su za ostanak u EU i za ujedinjenje, nije čudno da je Sinn Féin već pozvao vlade Irske i UK na početak pregovora.
“Naši pregovarački timovi spremni su za početak razgovora s dvije vlade i ostalim stranama u ponedjeljak”, rekla je McDonald. Za razliku od Škotske, čije zahtjeve Johnson zakonski smije ignorirati, zahtjev iz Sjeverne Irske puno je ozbiljniji zbog mehanizma u Sporazumu koji ga obvezuje. No, ako Johnson pokuša opstruirati i irsku inicijativu za izlazak iz UK, nacionalistički odgovor u toj regiji mogao bi biti puno nasilniji od škotskih prosvjeda u petak.
Tko će naslijediti Corbyna?
Nakon jednog od najgorih poraza laburističke stranke u povijesti čelnik Jeremy Corbyn neugodno je iznenadio mnoge svoje protivnike time što nije smjesta ponudio ostavku. Corbyn je samo blago natuknuo kako sigurno “neće voditi stranku u nove izbore”, no planira ostati na čelu dok se stranka “preispituje”.
Njegovi najbliži saveznici pokušavaju okriviti sve osim njega za izborni neuspjeh, pa tako tvrde da je stranci presudilo odustajanje od Brexita, iako za to nema dokaza. Štoviše, prema anketama upravo je Corbyn glavni razlog zašto većina ljudi nije glasala za laburiste.
Građanski rat unutar stranke započeo je već nekoliko minuta nakon objave rezultata, a stranka će se morati dobrano potruditi kako bi našla novog čelnika koji je prihvatljiviji širem broju glasača, a istovremeno i sve radikalnijem članstvu koje je do sada većinom bilo uz Corbyna.
Kladionice daju najbolje izglede sir Keiru Starmeru, ministru iz sjene za Brexit, koji je zbog prirode svojeg položaja često istupao u medijima. No, Starmer je centrist, plemić, visokoobrazovan i veliki protivnik Brexita, što bi moglo odbiti članove bliske Corbynu.
Njima bi mogla bolje odgovarati ministrica iz sjene za gospodarstvo, Rebecca Long-Bailey, koja dolazi sa sjevera Engleske, tradicionalnog je laburističkog uporišta, predstavlja srednju klasu i vrlo je lojalna sadašnjem vodstvu stranke.
Ministrica vanjskih poslova iz sjene Emily Thornberry, za razliku od ostalih pretendenata, ima karizmu i u stanju je agilno odgovarati i postavljati pitanja. Pravnica specijalizirana za ljudska prava, bivša članica sindikata i dugogodišnja članica stranke, na papiru bi bila idealna nasljednica, no njezin je problem što dolazi iz Londona i zalaže se za ostanak u EU, što joj smanjuje šanse na presudnom sjeveru države.