PIŠE ED MILIBAND

Britanski ministar: ‘Pred nama je najveći izazov od 1945.. Vrijeme je za dublje partnerstvo s EU‘

Sigurnost, trgovina, energija i prilike za mlade vraćaju se u fokus zajedničkog djelovanja.

Ed Miliband

 Justin Tallis/Afp
Sigurnost, trgovina, energija i prilike za mlade vraćaju se u fokus zajedničkog djelovanja.

Ovaj sam tjedan putovao u Bruxelles na sastanak na vrhu EU-a i Ujedinjene Kraljevine. Prije osamdeset i šest godina, 1940., moj je otac putovao u suprotnom smjeru. Sa svojim je ocem propješačio 100 kilometara kako bi se ukrcao na jedan od posljednjih brodova za Britaniju i pobjegao pred nacističkom invazijom. I moja je majka bila židovska izbjeglica. Djetinjstvo je provela skrivajući se u Poljskoj, a na kraju je kao tinejdžerica stigla u Britaniju zahvaljujući dobroti nepoznatih ljudi koji su joj putem pomogli.

Moji su roditelji pronašli utočište u Britaniji i dali svoj doprinos u najboljoj tradiciji europske solidarnosti, otvorenosti i suradnje. Njihovo iskustvo oblikuje moj odnos prema internacionalizmu i moje čvrsto uvjerenje da upravo zajedničkim djelovanjem, kao Europljani, najbolje štitimo svoje vrijednosti i promičemo svoje interese.

Što je Brexit donio

Prije deset godina Britanija je glasala za izlazak iz Europske unije. Poštujem tu odluku, ali danas je jasno da ovakav Brexit nije donio gospodarske i političke promjene za koje su mnogi vjerovali da glasaju.

Zapravo, “tvrdi” model Brexita koji je uslijedio stvari je pogoršao, a ne poboljšao. Britansko je gospodarstvo, prema procjenama, koštao oko 4%. Neke procjene govore i o znatno većem učinku, do čak 8% BDP-a. Kad se uzme u obzir inflacija, britanski izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u EU pao je za gotovo 25%. Iza tih brojki stoje potrošači, kompanije i poljoprivrednici koji danas plaćaju cijenu.

Izostanak britanskog glasa osjetio se i u EU-u. Putujući Europom kao britanski ministar vanjskih poslova, susrećem ljude koji mi govore koliko žale što Ujedinjena Kraljevina više nije za stolom, kao i zbog prepreka s kojima se sada suočavaju u trgovinskim i kulturnim odnosima s UK. U Europi postoji istinska želja da ponovno izgradimo naše veze, kao i svijest da zajedničkim djelovanjem možemo mnogo više dobiti.

Potreba za tim danas je hitnija nego ikad, u svijetu koji se duboko promijenio od referenduma o Brexitu 2016. godine. Barbarska invazija Rusije na Ukrajinu donijela je na naš kontinent najsmrtonosniji sukob od Drugoga svjetskog rata, dok ruske hibridne prijetnje ugrožavaju našu zajedničku sigurnost. Svijet se sve više kreće prema geo-ekonomskim blokovima i nadmetanju velikih sila. Klimatska se kriza produbljuje, a umjetna inteligencija donosi ne samo prilike nego i egzistencijalne rizike za naš način života.

Dublje partnerstvo

Suočeni s neuspjesima Brexita i ovako izmijenjenim globalnim okolnostima, posve je razumljiva najava premijera Andyja Burnhama o potrebi dubljeg i snažnijeg partnerstva s EU-om, na obostranu korist. Sastanak na vrhu Ujedinjene Kraljevine i EU-a korak je naprijed u tom smjeru. Donio je dogovore od kojih obje strane imaju koristi i koji će konkretno utjecati na živote naših građana. Počinjemo sa sigurnošću, produbljujući zajednički rad na suzbijanju kibernetičkih napada, stranog uplitanja, sabotaža i drugih hibridnih prijetnji.

Možemo ukloniti prepreke koje otežavaju međusobnu trgovinu hranom i pićem te smanjiti birokratsko opterećenje za kompanije. Možemo produbiti suradnju u borbi protiv nezakonitih migracija i unaprijediti energetska tržišta Ujedinjene Kraljevine i EU-a. I, što je najvažnije, možemo našim mladim ljudima pružiti nove mogućnosti da žive, rade i studiraju u inozemstvu, mogućnosti koje su im bile uskraćene otkako smo napustili EU.

Ovi novi dogovori predstavljaju polazište, a ne granicu našeg budućeg odnosa. Veselim se angažmanu, kako u zemlji tako i u inozemstvu, na oblikovanju mogućnosti za budućnost tog odnosa, uz pragmatičan pristup suočavanju s najvećim izazovima s kojima smo se susreli od 1945. godine.

I zato se za inspiraciju vraćam generaciji svojih roditelja. Generaciji koja se suočila s pepelom Drugoga svjetskog rata, ali nije smanjila svoje ambicije, nego ih je podigla, ponovno osmislivši i obnovivši naš kontinent. Taj isti duh trebao bi nas voditi i danas, kako bismo pronašli nove odgovore dorasle zajedničkim izazovima s kojima se suočavamo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. studeni 2026 16:49