Smještaji u kojima migrantski radnici u Singapuru žive, do nedavno su bili gotovo skriveni od pogleda. Ogromne čelične zgrade uglavnom su smještene na periferiji grada, u industrijskim dijelovima, daleko od blistavih nebodera i luksuznih hotela tog grada-države.
Unutar tih zgrada, muškarci koji rade na izgradnji singapurske infrastrukture, spavaju u krevetima na kat, natrpani u sobama sa čak 20 ljudi. Najveći takav kompleks smješta čak do 24.000 radnika.
U proteklim su tjednima takvi smještaji postali predmet međunarodne pozornosti, otkako je koronavirus protutnjao kroz takva mjesta. Singapur je donedavno bio hvaljen zbog svog pristupa nošenja s koronavirusom, no sada su se pokazale opasnosti zanemarivanja marginaliziranih zajednica, gdje izbija drugi val zaraze.
U srijedu je broj slučajeva zaraze u Singapuru prešao 10.000. Za usporedbu, 15. ožujka je tamo zabilježeno samo 200 slučajeva, a širenje zaraze je bilo pod kontrolom. Gotovo svi novi slučajevi su povezani s migrantskim radnicima, piše The Guardian.
Prošlog je tjedna Sinapur produžio djelomično zatvaranje koje je započeto početkom travnja, kada je ljudima poručeno neka ostanu u svojim kućama što je više moguće. Svim migrantskim radnicima je rečeno da ne napuštaju svoje smještaje, a vlasti su im dostavljale hranu.
'Osjećamo se kao da smo u zatvoru. Jako je teško. U sobama je prevruće', rekao je jedan od radnika koji je želio ostati anoniman zbog straha da će se suočiti s posljedicama razgovaranja s medijima. Dodaje da su se izvana često čule sirene hitne pomoći.
Nakon izbijanja epidemije u Kini, brzo je postalo jasno da će Singapur biti posebno ranjiv. Zato su reagirali brzo kako bi minimalizirali rizik prenošenja zaraze: zatvorili su granice, i brzo je uveden sistem kućne karantene. Činilo se da su zauzdali virus.
No skupine za ljudska prava tvrde kako je premalo pažnje posvećeno migrantskim radnicima koji su unatoč pandemiji nastavili živjeti u istim uvjetima, a dnevno su satima putovali kako bi došli do gradilišta i natrag do smještaja.
'Način na koji su oni bili nagurani u stražnjim dijelovima kamiona bio je poput onoga kad se koze transportiraju prema klaonici', ispričao je drugi radnik, koji je također želio ostati anoniman.
Aktivisti su još u veljači izrazili zabrinutost zbog rizika koji virus predstavlja u ovakvim zajednicama.
Kada je sve počelo, vlada je 7.000 radnika preselila, a uglavnom se radilo o onima koji obavljaju ključne poslove, poput rada na elektranama. Oko 293.000 ih je ostalo smješteno u takvim prenapučenim zgradama. Vlasti su rekle da će prioritet u seljenju dati starijim osobama. Usluge čišćenja su u zgradama pojačane kako bi se poboljšala higijena, a radnicima se dostavlja hrana kako ne bi morali koristiti zajedničke kuhinje.
Zbog epidemije je u Singapuru na površinu isplivala velika nejednakost. Većina migrantskih radnika su onamo stigli iz Bangladeša, Indije i drugih zemalja južne Azije, u nadi da će moći novac poslati svojim obiteljima. Njihov je stil života u potpunoj suprotnosti s onim bogatih elita i financijskih radnika u toj zemlji.
Lokalna aktivistica Kokila Annamalai strahuje da je širenje koronavirusa u ovakvim prenapučenim spavaonicama proširilo i ksenofobiju i rasizam, a osvrće se na brojne komentare na društvenim mrežama i u medijima.
'Osim toga što svi misle da su oni sami krivi što je sve prljavo i zbog svojih prehrambenih navika, najgore je mišljenje da ti migrantski radnici povećavaju broj zaraženih u Singapuru, zbog čega loše izgledamo na svjetskoj sceni, te da bi oni trebali ići svojim kućama', rekla je Annamalai.
Iako su singapurski ministri pravosuđa i vanjskih poslova takve komentare osudili, zbog toga nije došlo do promjene. Radnike se poziva da budu odgovorni, u svakom trenutku nose zaštitne maske za lice i prijavljuju simptome, te da se drže najmanje metar jedan od drugih. No takve smjernice nisu baš praktične jer većina radnika kaže da nisu u mogućnosti držati fizički razmak, a više od polovice ispitanih su rekli da su im higijenski uvjeti u sobama loši. Prošlog su tjedna prijavili i da nemaju dovoljno sapuna za ruke.
Radnici se rijetko žale zbog toga što se većina njih zaduži kako bi uopće mogli doći raditi u Singapur, a tek po dolasku otkriju da će im se posao platiti manje od onoga što je obećano. Plati im se obično oko 500 do 750 dolara mjesečno. Moraju imati privremene radne dozvole, no one ih vežu za jednog poslodavca, zbog čega su još ranjiviji.
Jedan od radnika je za The Guardian ispričao kako je kod kuće prodao zemlju i digao dva kredita kako bi si mogao priuštiti da agenciji plati 7.000 dolara, kako bi mogao doći u Singapur. Obećana mu je visoka plaća. Kao najstariji sin u obitelji, on je odgovoran za njihovo uzdržavanje, kao i za svoju ženu i djecu.
Znao je da će u Singapuru naporno raditi, no nije bio pripremljen za sate i sate dizanja teških predmeta na gradilištima. Nije očekivao da će živjeti u 'kontejneru' s još osam muškaraca.
Sada, oko deset godina kasnije, kaže da je sretan što dijeli sobu sa samo 12 ljudi jer su to bolji uvjeti od onih koje mnogi imaju. U prethodnom smještaju nije imao niti prirodnog svjetla, a kaže da zajednički zahodi nisu čisti.
Mnogi u Singapuru suosjećaju s migrantskim radnicima.
'Zaslužuju više i bolje, zaslužuju što i svaki stanovnik Singapura. Ne znam što se događa u glavama ljudi, pa koronavirus nije krivnja tih radnika. Oni to ne žele', rekao je fotograf William Lai.
U svom je ovotjednom govoru singapurski premijer Lee Hsien Loong rekao da će migrantski radnici dobiti jednak tretman kao i ostali stanovnici.
'Brinut ćemo za vaše zdravlje i vašu dobrobit', rekao je i dodao da većina zaraženih migrantskih radnika imaju blage simptome Covida-19.
'Cijeli ovaj grad je izgrađen našim mukotrpnim radom. To vam govori sve što trebate znati', priča jedan od radnika i dodaje da nitko ne očekuje posebnu ljubaznost, već samo osnovna radnička prava.