Industrijska zona El Tarajal u Ceuti u 8 sati ujutro: umjesto prvih radnika u skladištima i vozača kamiona ovdje se uglavnom mogu vidjeti prljave deke i improvizirani šatori. U većini tih privremenih skloništa spavaju djeca i maloljetnici.
Procjenjuje se da se u gradu još uvijek nalazi između 3.000 i 5.000 maloljetnih migranata. Mnogi od njih više od dva tjedna žive na ulici jer ne mogu pronaći smještaj u prepunim prihvatnim centrima ove španjolske eksklave, piše Deutsche Welle.
Nema pomoći za bolesnu djecu
Amina (ime promijenjeno) ima 14 godina. Mlada Marokanka i njezin brat bili su među oko 80.000 migranata koji su krajem srpnja ilegalno prešli granicu Španjolske. Većina ih je u međuvremenu napustila grad. Ipak, prema podacima lokalne vlade, oko 9.000 ih je ostalo – među njima mnogo djece i mladih poput Amine.
„Najgore je što nemamo čak ni toalete“, priča djevojčica. „Moramo ići u grmlje, ali ne usuđujem se sama.“
Odmah pokraj Amine Malika je raširila nekoliko deka za sebe i svoje četvero djece. Marokanka priča da kao čistačica u Maroku zarađuje oko sedam eura dnevno. „To jednostavno nije dovoljno da se mogu brinuti o svima. Uskoro počinje škola, a nemam novca za knjige, čak ni za pristojnu odjeću za djecu.“
Zbog toga je majka u posljednjem trenutku odlučila sudjelovati u masovnom prelasku španjolske granice, nakon što je o tome pročitala na društvenim mrežama. Ali sada ni Malika ne zna kako dalje.
„Jedno dijete se razboljelo. Imalo je visoku temperaturu, ali nigdje nisam dobila pomoć.“ Na kraju je majka pokušala pomoći djetetu oblozima od vode i octa.
Sve više silovanja maloljetnica
Malika kaže da se trenutačno posebno brine za svoje kćeri stare 12 i 14 godina. Posljednjih je dana naglo porastao broj seksualnih napada u Ceuti. Policija trenutačno istražuje najmanje 15 slučajeva zbog sumnje na silovanje. Lokalne vlasti pretpostavljaju da je stvarni broj slučajeva mnogo veći.
Liječnica Susana Ascaso posljednjih je dana liječila nekoliko žrtava silovanja. „Jučer je ponovno u hitnu pomoć došla dvanaestogodišnja djevojčica. Ispričala je da su je drugi migranti uznemiravali i neprimjereno dodirivali. Došla je potpuno preplašena i uplakana. S njom je bila žena koja ju je pronašla na ulici. Ta je žena spasila djevojčicu.“
Liječnica kaže da joj je teško gledati uvjete u kojima ljudi žive. „Posebno su ugrožene djevojke mlađe od 18 godina. Osim toga, ovdje trenutačno postoji velika brojčana neravnoteža između ženskih i muških migranata, što, naravno, ne pomaže.“
Nema jedinstvenog stava u španjolskoj politici
U ekskluzivnim intervjuima za DW nekoliko visokopozicioniranih članova regionalne vlade Ceute upozorava na ozbiljnost situacije.
Regionalna ministrica za zdravstvo i socijalna pitanja Nabila Benzina govori o „najgorem trenutku u povijesti Ceute“ i zahtijeva veću podršku središnje vlade u Madridu. „Potrebno nam je više policijskih snaga – prije svega zbog zaštite mladih žena, ali i radi opće sigurnosti stanovništva.“
Predsjednik regionalne vlade Juan Jesús Vivas u razgovoru za DW govori o „situaciji visokog rizika“, u kojoj je javnim službama sve teže djelovati. „Što se tiče maloljetnika, trenutačno smo 5.000 posto iznad naših kapaciteta. To znači da se više nitko ne može adekvatno brinuti o njima.“
Vlada u Madridu u međuvremenu je najavila da će, u skladu sa zakonom, maloljetnike rasporediti širom Španjolske. No do danas ne postoji konkretan vremenski plan, a predstavnici vlade već upozoravaju da će mehanizam raspodjele potrajati.
Nekoliko španjolskih regija u kojima krajnje desna stranka VOX sudjeluje u vlasti već odbija primiti migrante, piše Deutsche Welle.
Povratak kao opcija?
Predsjednik vlade Ceute u razgovoru za DW zalaže se za drugu mogućnost: „Maloljetnici moraju biti ponovno spojeni sa svojim obiteljima. U suprotnom, marokanske socijalne službe trebale bi preuzeti skrb za njih.“ U trenutačnoj krizi to vidi kao jedino rješenje i od Madrida zahtijeva pokretanje „odgovarajućih pravnih procedura“.
No mnogi maloljetnici kažu da se, unatoč teškim uvjetima u Ceuti, ne žele vratiti. Posebno migranti iz drugih afričkih zemalja već počinju graditi improvizirana skloništa na plaži Trampolín.
Sedamnaestogodišnji Ibrahim iz Sudana kaže da neće odustati dok „svojim roditeljima kod kuće ne bude mogao omogućiti bolji život“.
Ni četrnaestogodišnja Amina ne želi razmišljati o povratku u Maroko. „Škole kod nas su jako loše. Želim drukčiju budućnost za sebe. Jednog dana želim postati arhitektica.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....