Repriza 2022.? Pogledajte što su Rusi htjeli podvaliti Ukrajincima, bila bi to smrtna presuda!

Američki dnevnik The New York Times u lipnju je prošle godine pisao o detaljima prvih mirovnih pregovora između Rusije i Ukrajine, onima koji su se odvijali od veljače do travnja 2022., neposredno nakon početka invazije. To je bilo jedino razdoblje kada su ruski i ukrajinski dužnosnici izravno razgovarali o miru do danas.

Na tim pregovorima nekoliko se točki iskristaliziralo kao nemoguće za dogovor. Jedan od najbitnijih ustupaka s ukrajinske strane bila je vojna neutralnost. Ukrajina je Rusiji ponudila jamstvo da neće ući u NATO ni u druge vojne saveze te da neće dopustiti strane vojne baze na svom teritoriju.

Međutim, ključna točka neslaganja, zbog koje su pregovori prekinuti, bila su međunarodna jamstva za sigurnost Ukrajine od kojih Kijev ni pod koju cijenu nije želio odstupiti. Kijev je od Moskve tražio da pristane na to da druge države mogu vojno intervenirati u slučaju da dođe do nove ruske agresije na Ukrajinu. Prijedlog Ukrajine bio je da strane snage mogu zatvoriti zračni prostor nad Ukrajinom, dostaviti zemlji naoružanje te koristiti vojne snage kako bi povratili i kasnije održavali sigurnost Ukrajine kao trajno neutralne države u slučaju da se Rusija vrati na bojno polje u budućnosti. Međutim, Moskva se protivila takvom aranžmanu.

Države jamci trebale su biti Velika Britanija, Kina, Rusija, Sjedinjene Države i Francuska, pisao je The New York Times nakon detaljne analize dokumenata sa sastanaka zaraćenih strana. Međutim, Rusija je u posljednji čas u članak 5. ubacila klauzulu da sve države jamci, uključujući Rusiju, moraju odobriti međunarodnu akciju. To je značilo da je Moskva mogla ponovo napasti Ukrajinu i zatim staviti veto na bilo kakvu vojnu intervenciju u obranu Ukrajine. Član ukrajinskog pregovaračkog tima NYT-ju je rekao da nakon toga ukrajinska strana "više nije imala interesa za nastavkom razgovora s Rusijom". Rat se nastavio.

PROČITAJTE VIŠE Ovo je oružje terora koje je zauvijek promijenilo moderno ratovanje

Nakon proučavanja dokumenata i razgovora s desecima sugovornika The New York Times je u svojem tekstu donio iscrpnu analizu sastanaka zaraćenih strana na početku rata. Tri susreta održana su u Bjelorusiji, preko videopoziva te u Istanbulu, gdje se pregovara i ovog tjedna, pune tri godine od početka rata. I danas su sporna točka međunarodne garancije.

Zanimljivo se prisjetiti gdje su razgovori bili neposredno nakon početka "specijalne operacije" i koji su bili stavovi. Rusija je zahtijevala da Ukrajina prizna Krim kao dio Rusije i prilagodi svoje zakone po tom pitanju. Međutim, do 15. travnja obje su se strane složile da se pitanje Krima izbaci iz dogovora te da on ostane pod ruskom okupacijom, ali bez formalnog ukrajinskog priznanja da je dio Rusije.

Roman Abramovič

Pa Images/Alamy/Alamy/Profimedia/Pa Images/alamy/alamy/profimedia

Ukrajina je bila spremna na ključni ustupak - da postane trajno neutralna država, čime je trebala riješila glavni Putinov "problem", navodni pokušaj Zapada da uništi Rusiju putem širenja na istok i u Ukrajinu. Ruska je strana od Ukrajine tražila i da prepusti cijeli istočni Donbas. Ukrajina je rekla da pristaje odustati od zahtjeva za povlačenjem ruskih snaga sa svojeg teritorija, ali ne i formalno priznati taj dio teritorija kao ruski.

Nacrt dogovora uključivao je i ograničenja ukrajinskih oružanih snaga i broja tenkova, topničkih baterija, ratnih brodova i borbenih zrakoplova koje zemlja smije imati u svom arsenalu. Navodno je Putin bio itekako zagrijan za takav dogovor s obzirom na to da su u tom trenutku ukrajinske snage žestoko odbijale ruskog napadača. Međutim, američki dužnosnici bili su zabrinuti jer je takav dogovor de facto značio jednostrano razoružanje. Prema sugovornicima New York Timesa, tome se naročito protivila Poljska, koja je sumnjala da će Putin stati na Ukrajini.

Kod ovog pitanja sporno je bilo i to da je Rusija tražila da se domet ispaljivanja ukrajinskih projektila ograniči na 40 kilometara, a Ukrajina je tražila domet od 280 kilometara, dovoljno da pogodi mete na Krimu.

PROČITAJTE VIŠE Cure dosad neviđene i spektakularne snimke pobune Wagnera

Prije nego što su se pregovori prekinuli, dvije su se strane sastale u Istanbulu. Dogovoreno je da o statusu Krima treba odlučiti u razdoblju od 10 ili 15 godina, pri čemu je Ukrajina obećala da poluotok neće pokušati vratiti silom. Volodimir Zelenski i Vladimir Putin osobno su se trebali sastati da bi finalizirali mirovni sporazum i postigli konačni dogovor o tome koliko će ukrajinskog teritorija ostati pod ruskom okupacijom, pisao je NYT.

Jedan od posrednika bio je ruski milijarder Roman Abramovič, koji se aktivirao da bi se rat zaustavio. Jedan ukrajinski pregovarač Timesu je rekao da smatra da su pregovori bili običan Putinov blef. No druga dva sugovornika američkog medija smatrali su ih ozbiljnima. Dana 15. travnja, pet dana nakon što je Abramovič javio Ukrajincima da se sastao s Putinom, ruski pregovarači poslali su ruskom predsjedniku 17 stranica nacrta ugovora, pisao je NYT. Obje strane složile su se da se Ukrajina proglasi trajno neutralnom, ali i da se može pridružiti Europskoj uniji.

Rusija je inzistirala i da Ukrajina ukine zakone vezane za jezik i nacionalni identitet te da u sklopu prekida vatre povuče ukrajinske jedinice s bojišnice. Najveći kamen spoticanja ipak je bila ruska klauzula ubačena u posljednji čas, o tome da Rusija kao jedan od jamaca mira mora odobriti međunarodnu pomoć Ukrajini u slučaju novog ruskog napada. Tu su se pregovori raspali jer je ukrajinska strana zaključila da Rusi nisu iskreni ni ozbiljni.