Viktor Trumbetaš diplomirao je vojnu povijest i međunarodne odnose te magistrirao sigurnosne studije na Sveučilištu Lancaster u Velikoj Britaniji. Uz međunarodno iskustvo i znanje nekoliko stranih jezika, bavi se analizama geopolitičke i vojne tematike.
Razvila se paučina nad ruskim nebom. Tako otprilike izgleda stanje nad ruskim aerodromima poslije dosad nezabilježenog ukrajinskog udara na četiri, a spominje se i pet (neuspjela akcija u Amurskoj oblasti) strateških zrakoplovnih baza duboko unutar Rusije. Operacija "Paučina" postala je jedna od najopsežnijih i najuspješnijih specijalnih operacija ukrajinskih sigurnosnih snaga. O ovoj će se operaciji pisati mnogi članci, verojatno i snimati filmovi. Ova analiza bit će jedan od priloga tome.
Munjevitim udarom iz kamiona u najdubljim krajevima Rusije bespilotne letjelice pogodile su četiri strateške zrakoplovne baze: "Belaya", "Djagilevo", "Olenya" i "Ivanovo". Isti dan poslije dotad najmasovnijeg ruskog bombardiranja Ukrajine dronovima. Prema preliminarnim podacima, pogođen je 41 zrakoplov, što bi u teoriji predstavljalo trećinu ruske strateške avijacije sposobne za lansiranje krstarećih raketa (34%). Ova operacija je i jasan signal: ukrajinske snage sposobne su dosegnuti ključne ciljeve neprijatelja čak i daleko iza crte bojišnice.
Napad u Irkutsku, na zračnu bazu Belaya, prvi je slučaj da je neko mjesto u Sibiru na udaru ukrajinskih bespilotnih letjelica od početka rata, a od Ukrajine je udaljeno oko 5000 km. Baza Olenya u regiji Murmansk na sjeveru je udaljena 1800 km od Ukrajine.
Analitičari su u ponedjeljak pomoću satelitskih snimaka potvrdili da je 13 zrakoplova - osam Tu-95, četiri Tu-22M i jedan An-12 - uništeno ili oštećeno. To je znatno manje od prvotno procijenjenih 41, no u široj priči također ogromna pobjeda za Ukrajinu i nenadoknadiv gubitak za Rusiju. Zasada su nam dostupne snimke aerodroma Olenya i Belaya, a s vremenom će vjerojatno isplivati još dokaza o uništenju tako da će ova brojka sigurno rasti.
Procjene o ukupnom broju ruskih strateških bombardera variraju, no najopsežnije brojke govore o približno 58 Tu-95MS, 11–13 Tu-160 i oko 54 Tu-22M3 – ukupno oko 120 zrakoplova. Kao gruba procjena stanja vojne zrakoplovne flote, osobito kada se govori o složenim sustavima poput borbenih zrakoplova, okvirno se koristi opće pravilo prema kojem se smatra da je otprilike jedna trećina letjelica operativna, trećina na redovitom održavanju, a preostali dio služi za rezervne dijelove (tzv. "kanibalizaciju"). Ova procjena nije napisano pravilo ili doktrina već pretpostavka koja potječe iz operativnih iskustava niza zemalja.
Prema novinaru i analitičaru Vitaliju Glagoli, krajem svibnja samo u bazama Belaya i Olenya nalazilo se 79 bombardera Tu-22M3, 17 Tu-95 i 7 Tu-160, uz ostale letjelice poput MiG-ova i transportnih Iljušina. U nedavnom napadu navodno je onesposobljeno više od 40 zrakoplova, uključujući one koji su bili operativni i spremni za borbu – upravo njih je SBU ciljano gađao. Ruski izvori napominju da znatan broj letjelica stacioniranih u tim bazama ionako nije bio u letnom stanju jer su bile bez resursa ili na remontu. Ipak, napad se fokusirao na borbeno spremne letjelice.
PROČITA JTE VIŠE ‘Rusi su u Donbasu presjekli ključnu cestu‘
Prema tome, napravimo pretpostavku da je Rusija mogla imati najviše 70-80 ispravnih bombardera, od kojih je barem polovica u svakom trenu zaista bila spremna za let. Ako je u napadu pogođeno više od 40 zrakoplova, od kojih je najmanje 13 uništeno – i to na operativnim pistama – to sugerira da je u teoriji gotovo cijela aktivna flota znatno osakaćena.
Ono što im preostaje su zrakoplovi na održavanju i remontima, za koje nije jasno kada i ako će biti vraćeni u funkciju, te oni koji služe isključivo za dijelove. U teoriji su Ukrajinci, dok još ne dobijemo potpune rezultate, zadali ključni udarac jednoj od najznačajnijih prijetnji (ako je već nisu eliminirali) – ruskim strateškim bombarderima i nosačima krstarećih raketa koji su terorizirali zemlju od početka rata.
Drugo, eliminirajući bombardere, narušili su jedan od stupova nuklearne trijade Rusije i pritom degradirali njenu nuklearnu moć.
Treće, ti se gubitci ne mogu nadoknaditi, bar ne u ovom vremenu i roku jer se svi ti bombarderi jednostavno ne proizvode! Oni su svi bili rezultat zajedničkog rada više zavoda i instituta po čitavom SSSR-u - ti zavodi danas u tom obliku više ne postoje, a i dobar dio tvornica je zatvoren.
Četvrto, vjerojatno je uništen i jedan Beriev A-50 (ruski AWACS). To je nenadoknadiv gubitak zbog činjenice da su ih Rusi, do ovog napada, već imali možda samo 7 u operativnom stanju te gubitak svakog sljedećeg takvog aviona, zračnog radara, stvara rupu u određenom dijelu ruskih vojnih operacija koju više nije moguće nadomjestiti.
Nova era
A svi ovi vrijedni, za Rusiju nenadoknadivi resursi, napadnuti su oružjem koje je nebrojeno puta jeftinije, brojnije i praktički . sveprisutno. Naime, ključni segment ove operacije su dronovi i način na koji su upotrijebljeni.
Ako ćemo gledati plastično u brojkama, napad je izgledao ovako: 117 FPV dronova, vrijednih oko tisuću dolara po komadu, prošvercano je duboko unutar ruskog teritorija i lansirano prema strateškim zračnim bazama. Cilj su bile visoko vrijedne vojne mete – bombarderi Tu-95, Tu-22M3, Tu-160 i A-50 AWACS – čija pojedinačna vrijednost varira od 100 do 400 milijuna dolara. U napadu je, prema Kijevu, pogođeno više od 40 takvih letjelica, a ukupna procijenjena šteta iznosi oko 7 milijardi dolara.
Omjer troška između dronova i ciljeva koje su uništili iznosi zapanjujućih 1:60 000, što ističe koliko učinkovito low-tech rješenje može narušiti skupu vojnu infrastrukturu. Ovaj slučaj ilustrira transformaciju ratovanja: preciznost nadjačava sirovu snagu, mali taktički udari zamjenjuju masivne ofenzive, a potrošačka tehnologija redefinira sposobnosti sabotaže iznutra, otkrivajući ranjivost tradicionalne zračne moći i otvarajući novu eru vođenja sukoba.
Ovih 117 FPV dronova podijeljenih na četiri mete, (ne računajući propale pokušaje) bi značilo da je oko 30 dronova bilo angažirano po aerodromu. Što se samih dronova tiče, prema dostupnim fotografijama radi se o crnim kvadrikopterima suvremenog dizajna s ugrađenim eksplozivom u tijelu i kamerom, ukupne težine oko pola kilograma do kilogram. Još uvijek je nejasno do kraja koju su metodu upravljanja dronovi koristili za napad na zrakoplove u tim bazama. Moguće je da su korišteni FPV modeli s ljudskim prisustvom u blizini, kao i oni programirani za precizne GPS koordinate.
AI dronovi
Također je vjerojatno da su korišteni i oni s umjetnom inteligencijom koji koriste usklađivanje slika, što bi omogućilo da se napadi dogode bez emitiranja radiofrekvencijskih emisija i bez mogućnosti ometanja dronova. Takvi dronovi također ne zahtijevaju pojedinačne kontrolore i, poput onih programiranih da pogode GPS koordinate, mogu se lansirati i napadati u brzom slijedu. A to se upravo i dogodilo.
Rusija pokriva svoje letjelice gumama u nadi da će zbuniti autonomne dronove koji prepoznaju slike meta u slučaju ovakvog napada, ali u ovom slučaju po snimkama ta metoda nije uspjela jer su Ukrajinci "obučili" algoritme za ciljanje umjetnom inteligencijom koristeći sovjetske zrakoplove pronađene u vojnim muzejima.
PROČITAJTE VIŠE Ovo je ključno oružje rata u Ukrajini
Prijetnja široko rasprostranjenih, lokaliziranih i tehnički jednostavnih napada dronovima na vrijedne zračne ciljeve na aerodromima postaje sve ozbiljnija. Tehnologija dronova se dramatično proširila, a prag za provođenje takvih napada znatno je snižen. Istovremeno, sustavi obrane protiv tih prijetnji i dalje kaskaju – kako u ratnoj Rusiji, tako i drugdje u svijetu.
Uporabom diverzantske taktike infiltracije u neprijateljsku dubinu, dronovi kamikaze su napali mete o čijoj se zaštiti nije dovoljno razmišljalo radi uljuljanosti u osjećaj sigurnosti koji daje duboka pozadina. Ispostavilo se da to nije tako.
Ovo također jasno pokazuje koliko je ranjiva vojna oprema bez hangara i skloništa – čak i najvrjedniji i strateški najvažniji zračni resursi mogu biti potpuno uništeni. Sada su realnost i jeftini dronovi opremljeni umjetnom inteligencijom, koji mogu autonomno prepoznati i napasti ciljeve bez radijske veze. Rat u Ukrajini značajno je ubrzao razvoj te tehnologije i njezinu primjenu – s potencijalno ogromnim posljedicama.
Kako je satkana paučina
Posebno je zanimljiv sam čin izvođenja ove izvanredne diverzantske akcije. Prošvercati u neprijateljsku pozadinu nekoliko kamiona marke Kamaz i Volvo, s opremom i oružjem, voziti ih po 1800, odnosno 5000 km kroz brojne kontrolne punktove, uspješno uništiti zrakoplove istovremeno u više baza i na kraju vratiti se bez vlastitih gubitaka spada u sam vrh diverzantskih operacija!
Što je zanimljivije, čitava diverzantska grupa je i ostala neko vrijeme u Rusiji sastavljajući "đavolje kočije" u jednom od skladišta u Čeljabinsku, a koje se prema ruskim Telegram kanalu Zergulioru iznajmljivalo za oko 350 000 rubalja mjesečno ili 3500 eura. S tim da je Ukrajinski predsjednik Zelenski rekao da se jedno od skrovišta tj. "ureda" diverzanata nalazilo odmah pokraj lokalnog sjedišta FSB-a. Još gore po Rusiju! Inače, Čeljabinsk i istoimena oblast su jedno od ključnih ruskih vojno-industrijskih čvorišta i dom jednom od najvećih nuklearnih objekata u Ruskoj Federaciji.
Izvori navode da je SBU najprije prokrijumčario FPV dronove u Rusiju, a kasnije i mobilne drvene kabine. Kada su stigli na teritorij Rusije, dronovi su skrivani ispod krovova tih kabina, koje su bile postavljene na kamione. Riječ je o vrlo niskom šupljem prostoru kako inspektori prilikom letimične inspekcije ne bi posumnjali da nešto nije u redu.
U trenutku napada, krovovi su se daljinski otvarali, omogućujući dronovima da polete i napadnu obližnje zrakoplovne baze. Dostupni videozapisi prikazuju dronove kako u nizu izlaze iz prikolica čak i dok su kamioni već locirani i okruženi ruskim snagama koje ih, očito iznenađene, pokušavaju uništiti - kamenjem.
Segment kamionske dostave nije izabran bez razloga. Osim činjenice da ne posjeduju rakete tolikog dometa niti borbeno zrakoplovstvo kapaciteta za takvu operaciju, Ukrajinci su u biti dovezli kamione do samih zračnih baza zračne baze i tako zaobilazili sva strateška protuzračna sredstva.
Telegram kanal Fighterbomber povezan s ruskim Zračno-svemirskim snagama napisao je da su dronovi korišteni s najmanje udaljenosti, pa je bilo "nemoguće ukloniti letjelicu iz udara, kao ni upotrijebiti Pantsire, S-300 i tako dalje protiv njih". Dodajmo i element iznenađenja izlaska dronova iz kamiona na mjestu gdje se to ne očekuje, nezaštićene mete koje gađa i rezultat je svima poznat.
Kanal Rybar, koji je blizak Ministarstvu obrane, je istaknuo da je ovo bez podcjenjivanja, vrlo ozbiljna šteta strateškoj komponenti, uzrokovana kako ozbiljnim pogrešnim procjenama u radu specijalnih službi, tako i neopreznim odnosom prema zrakoplovima koji su, čak i nakon svih napada, stajali na otvorenom polju bez zaklona".
PROČITAJTE VIŠE Jeftini su, smrtonosni, a odaje ih jeziv zvuk
Davni koncept
Ova strategija podsjeća na davni koncept kamuflaže raketnog oružja ili dronova u civilnim vozilima o kojemu se pričalo 2010-ih. I to je skliska tema legitimnosti uporabe oružja pod paravanom civilnih vozila. Najnoviji primjer bi bili sjevernokorejski VBRovi skriveni u kamionima kiperima ili dostavnim vozilima, a jedno takvo vozilo se pojavilo i u Kurskoj oblasti na ruskoj strani.
U ovom slučaju čak nitko od neprijateljskih vojnika ili vozača nije stradao i nitko živ neće dovoditi u pitanje ovu akciju niti propitivati takve detalje.
Nadalje, ova operacija podsjeća na pokušaj rušenja Kerčkog mosta u listopadu 2022. godine. Slična je matrica. U tom slučaju je eksploziv utovaren na palete u Odesi početkom kolovoza i preko Bugarske, Armenije i Gruzije poslan u Rusiju na most gdje je eksplodirao. Dakle, jednako dugačak i opasan put. I još jedna situacija u kojoj vozač nije bio svjestan tereta koji prijevozi dok nije eksplodirao. Isto se ovdje dogodilo.
Prema ruskim izvorima vozači su u panici skakali oko kamiona kad su vidjeli da dronovi izlaze iz prikolice, a jedan od uhapšenih vozača je na ispitivanju rekao da mu je samo rečeno da doveze kamion na naznačeno mjesto i da pričeka nekog. Ništa više. Kao još jednu posljedicu "kamionske" operacije vidimo da se po ruskim cestama već vide dugačke kolone šlepera koji su podvrgnuti pregledima. A sve to vuče ogromne sigurnosno-organizacijske napore i troškove. Jer s ruske strane je logično za zapitati se - koliko je još takvih kamiona u opticaju na cestama?
Sve ili ništa
Ukrajina ide na sve ili ništa – više nema ni suzdržavanja ni crvenih linija. Ovaj su napad izveli u sam osvit nove runde pregovora u Istanbulu. Pritom valja istaknuti i da Rusija neprestano udara po Ukrajini svim raspoloživim sredstvima te da su prethodni pregovori propali zbog nerealnih ciljeva i manjka iskrene volje iz Kremlja. Ukrajinci, čini se, smatraju da im stoga preostaje jedino borba do konačnog iscrpljenja jedne ili druge strane.
Činjenica je i da je Ukrajina zatajila ovu operaciju svojim američkim partnerima i američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Amerikanci ne negoduju, možda jer su bili zatečeni i dovedeni pred gotov čin, ali s uspješnim završetkom, za razliku od propale kontraofenzive ‘23. Također, prema SBU, ova se operacija odvijala u hermetičkoj tajnosti unutar sigurnosnog sistema.
Ako je to istina onda je to zaista izniman pothvat jer je praktički nemoguće održati takvu razinu konspiracije 18 mjeseci, naročito kada su deseci ili stotine ljudi uključene u čitavu operaciju, i to u državi koja je trenutno premrežena kolaborantima, dvostrukim agentima i špijunima u svim porama društva i sigurnosnog sistema.
O ovoj operaciji će se pričati priče, a nama vrijedi još pričekati kako bismo saznali potpune razmjere štete od "paučine". Dodat, čini se da je ovaj rat dobio svoj mit od Davidu i Golijatu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....