Potpisujući u Jutarnjem sliku na kojoj je bio Richard “Dick” Cheney, nazvao sam ga princom tame, što mi je tadašnji glavni urednik idući dan silno zamjerio. “Ipak je to američki potpredsjednik”, rekao je. A meni je drugi dan bilo žao jer ga nisam gore okarakterizirao.
Cheney je umro u utorak, a 84 godine je doživio zahvaljujući transplantaciji srca 2012. godine. Relativno je teško pisati In memoriam kad je film “Vice” briljantno objasnio gotovo sve dimenzije tmine koje su poticale njegovo političko djelovanje. Njegova osnovna biografija djeluje kao matrica brojnih američkih dužnosnika: završio fakultet, bio u timu kongresnika, ušao u Bijelu kuću još u Nixonovo doba da bi ga Gerald Ford imenovao šefom kabineta. Već je tada pokazivao sklonost zakulisnim igrama kako bi proveo svoje planove, ali vanjska politika i sigurnost bili su mu nedodirljivi jer ih je u rukama držao moćniji Henry Kissinger.
Politički uspon omogućila mu je obitelj Bush. Otac, George H. W., izabrao ga je za ministra obrane 1989. godine jer mu prvi kandidat nije prošao senatsko ispitivanje i tako je počelo. Njegovoj želji za ratovanjem na ruku je išao tadašnji irački diktator Saddam Hussein, koji je 2. kolovoza 1990. godine pokrenuo operaciju okupacije Kuvajta, a predsjednik Bush uspio je dobiti podršku zamalo pa cijelog tadašnjeg svijeta da pod okriljem UN-a pokrene operaciju oslobađanja Kuvajta. Tadašnji zapovjednik združenog stožera Colin Powell pričao je da je Cheney "naprosto proždirao informacije s apetitom koji smo jedva mogli zadovoljiti. Provodio je sate u Nacionalnom vojnom zapovjednom centru zasipajući moje osoblje pitanjima.” Stvarao je planove za kasnije budući da je “Pustinjska oluja”, u skladu s ovlastima koje je UN definirao, zaustavljena izbacivanjem okupatora iz Kuvajta.
Umro je Dick Cheney, bivši potpredsjednik SAD-a
Doba administracije Billa Clintona proveo je u multinacionalnoj kompaniji Halliburton, koja će uživati posebne povlastice kad se vratio na vlast. Sin Bush, šeprtljavi nesposobnjaković, uspio je vjerojatno izbornom prijevarom na Floridi, gdje mu je brat Jeb bio guverner, pobijediti na izborima 2000. godine, a Cheney je bio njegov izbor za potpredsjednika. Idealna pozicija za tipa koji voli djelovati kao siva eminencija, iako je bio zakinut obrazovanjem, a i mentalne su mu sposobnosti bile ograničene (nije uspio završiti studij na Yaleu).
I opet su mu događaji otvorili prostor djelovanja, teroristički napad Al-Qa‘ide na SAD 11. rujna 2001. godine omogućio mu je kreiranje politike rata protiv terorizma koja je nanijela ozbiljne štete ugledu i utjecaju SAD-a u muslimanskom svijetu. I ne samo muslimanskom. Taj okvir je iskoristio kako bi ostvario neostvareni cilj iz 1991. godine, rušenje Saddama Husseina i preuzimanje kontrole nad Irakom, čime bi SAD pod kontrolu stavio Iran, posljedično i cijeli Bliski istok, vjerovao je. Natjerao je obavještajnu službu da izmisli kako Irak ima oružje za masovno uništenje, Powella, koji je bio državni tajnik, da laže pred Vijećem sigurnosti UN-a, s ministrom obrane, ratobornim Donaldom Rumsfeldom, planirao rat svađajući se s europskim zemljama koje su se protivile agresiji.
SAD 2003. godine napada Irak, ruši Saddama i zapada u rat koji Cheney nije mogao predvidjeti jer nije bio sposoban promišljati unaprijed – ako mu je netko na tu mogućnost ukazivao, sigurno ga nije slušao. Sunitske milicije pokrenule su otpor, počeo je rat protiv SAD-a čije su se posljedice osjećale u cijeloj regiji: politika rata protiv terorizma i napad na Irak bili su važan razlog u izbijanju globalne financijske krize 2008. godine. Rat i financijska kriza izazvali su Arapsko proljeće. SAD se u konačnici povukao iz Iraka koji je već bio pao pod utjecaj Irana. Plan neukog Cheneya raspao se u nespojive komadiće, ali on ga je i dalje branio.
Bio je najmoćniji potpredsjednik u povijesti SAD-a, istovremeno narušavajući globalnu moć SAD-a, posljedično i Zapada, kao malo tko. Obama, Biden i Trump još nisu uspjeli popraviti svu štetu koju je Cheney nanio.
Umro je Colin Powell, američki zapovjednik koji je istjerao Sadama iz Kuvajta
Važnu ulogu u njegovom političkom djelovanju imala je supruga Lynn, radikalno konzervativnih stavova. U braku su se rodile dvije kćeri, Elizabeth (Liz) i Mary. Prva je krenula očevim stopama, u politiku, uz veliku podršku majke. Obitelj je doživjela ozbiljnu krizu 2013. godine kad je Liz, tijekom kampanje, rekla da vjeruje samo u tradicionalnu definiciju braka. Sestra Mary je homoseksualka. Liz je kasnije ublažila stavove.
Liz Cheney postala je lice borbe protiv Trumpa, vodila je istragu protiv njega u Kongresu zbog čega je izgubila sljedeće izbore. Dick Cheney je nastavio javno govoriti protiv Trumpa, pa je u završnici prošlogodišnjih izbora podržao demokratsku kandidatkinju Kamalu Harris. Taj potez, jer američka javnost ima izuzetno negativan stav prema njemu – na kraju mandata podržavalo ga je 13 posto – vrlo vjerojatno je samo naškodio Harris.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....