Bujna vegetacija, bijele pješčane plaže i kristalno čisto plavo more najbolji su opis Diega Garcije, udaljenog otoka u Indijskom oceanu. Međutim, ovo nije turistička destinacija, već vrlo tajnovita britansko-američka vojna baza koja je već desetljećima obavijena misterijom i raznim glasinama.
Diego Garcia jedan je od oko 60 otoka koji čine arhipelag Chagos ili Britanski Indijskooceanski Territorij – posljednju koloniju koju je Ujedinjeno Kraljevstvo osnovalo odvajanjem od Mauricijusa 1965. Nalazi se otprilike na pola puta između Istočne Afrike i Indonezije. Diego Garcia udaljen je oko 1600 kilometara od najbližeg kopna, do njega nema komercijalnih letova, a stići morem nije ništa lakše. Vjeruje se da je ujedno i lokacija tajnih operacija CIA-e.
Dozvole za brodove izdaju se samo za vanjske otoke arhipelaga i za siguran prolaz kroz Indijski ocean. Da biste ušli na otok, morate imati dozvolu, koja se daje samo ljudima koji imaju veze s vojnim objektom ili britanskim vlastima koje upravljaju teritorijem. Novinarima je kroz povijest bilo zabranjeno pristupiti.
Prisilno iseljavanje Chagosa
Kada je Ujedinjeno Kraljevstvo preuzelo kontrolu nad otocima Chagos (Diego Garcia je najjužniji) od bivše britanske kolonije Mauricijusa, pokušalo je brzo iseliti tamošnje stanovništvo, koje se sastojalo od više od 1000 ljudi, kako bi napravilo mjesta za vojnu bazu. Riječ je o porobljenim ljudima koje su doveli na otočje Chagos s Madagaskara i Mozambika da rade na plantažama kokosa pod francuskom i britanskom vlašću.
Oni su u narednim stoljećima razvili vlastiti jezik, glazbu i kulturu. Kako bi izgradili vojnu bazu, Britanci su krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina s arhipelaga prisilno protjerali oko dvije tisuće lokalnih stanovnika. Godine 1967. počelo je iseljavanje svih stanovnika s otočja Chagos. Psi, uključujući kućne ljubimce, okupljeni su i ubijeni.
Žitelji Chagosa opisali su kako su ih ukrcali na teretne brodove i odveli na Mauricijus ili Sejšele. U memorandumu Ministarstva vanjskih poslova iz 1966. navedeno je da je cilj njihova plana „zadržati nešto od tog teritorija na kojemu neće biti autohtonog stanovništva, osim galebova.” Drugi vladin dokument navodi da su otoci odabrani „ne samo zbog svog strateškog položaja, već i zato što, iz svih praktičnih razloga, nisu imali stalnog stanovništva”. Relativno mala populacija i strateški položaj usred Indijskog oceana bili su ključni faktori.
Službeni dokumenti i cinizam vlasti
Za Ujedinjeno Kraljevstvo to je bila prilika da održi bliske vojne veze sa SAD-om, čak i uz samo „sigurnu britansku nazočnost” ondje – ali postojala je i financijska motivacija. SAD je pristao na popust od 14 milijuna dolara na britansku kupnju nuklearnih projektila Polaris kao dio tajnog dogovora oko otoka. Ugovori potpisani 1966. dali su otok SAD-u u zakup na 50 godina u početku, s mogućim produljenjem za daljnjih 20 godina.
Taj je dogovor istekao 2016., no Britanci su ugovor produljili za još 20 godina, pa on istječe tek 2036. godine. Iako je Ujedinjeno Kraljevstvo 2025. godine potpisalo sporazum o povratu suvereniteta nad otočjem državi Mauricijus, zadržalo je pravo na 99-godišnji zakup kako bi baza nastavila s radom.
Reporterka BBC-a koja je obišla otok piše kako se na Garciji mogu vidjeti automobili britanske policije, noćni klub Brit Club, no automobili voze desnom stranom, kao u SAD-u. Američki dolar je prihvaćena valuta, a i utičnice su američke. Dok se teritorijem upravlja iz Londona, većina osoblja i resursa je pod kontrolom SAD-a. Imaju čak i kuglanu, muzej sa suvenirnicom, kino, lokale brze hrane, a prodaju i majice i šalice s motivom Diega Garcije. No tu se također od ranog jutra čuju i vojne vježbe, a američki i britanski vojni dužnosnici cijelo vrijeme pomno prate kretanje po otoku.
Prirodna ljepota i tragovi prošlosti
Otok se može pohvaliti najvećom morskom bioraznolikošću u Ujedinjenom Kraljevstvu, kao i jednim od najčišćih mora, međutim, postoje i tragovi koji upućuju na njegovu brutalnu prošlost.
Na istoku otoka mogu se i dandanas vidjeti napuštene plantaže sa zgradama u zapuštenom stanju. U crkvi je ostao natpis na francuskom jeziku: „Pomolimo se za našu braću i sestre iz Chagosa.” Divlji magarci, koje opisuju kao „sablasni ostatak društva koje je tamo živjelo gotovo 200 godina”, još uvijek lutaju tim područjem.
Ujedinjeno Kraljevstvo je 2002. dalo državljanstvo nekima od njih, pa su došli živjeti u Ujedinjeno Kraljevstvo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....