U vrlo lijepo uređenoj čekaonici jedne klinike sjedi recepcionerka obučena u blijedo ljubičastu uniformu nalik onom medicinskih sestara. Nije bilo nikakvih znakova niti plakata po zidovima koji bi upućivali na to da se ne radi o pravoj klinici, piše Huffington Post.
Caitlin, 23-godišnja studentica iz San Antonia, bila je na praznicima i odlučila je testirati se na spolno prenosive bolesti. To joj je i inače bio običaj te je na Googleu potražila klinike u blizini u kojima bi mogla obaviti testiranje.
Kao rezultat pretrage pojavio se oglas o 'besplatnom testiranju na spolno prenosive bolesti u San Antoniju' i Caitlin je zagrizla. Klinika je nosila neobičan naziv 'Svaka žena može' ('Any Woman Can'), a nakon što je ostavila uzorak urina za analizu, Caitlin je pozvana u posebnu prostoriju na razgovor. Mislila je da će to biti uobičajen razgovor o rezultatima testa, no sredovječna žena ubrzo je počela postavljati neugodna i prilično intimna pitanja.
'Kako glasi ime i prezime vašeg trenutnog partnera i gdje on živi; s koliko godina ste izgubili nevinost; jesu li vas zlostavljali kao dijete; jeste li bili silovani ili imali abortus?'
Pitanja su bila neobična i Caitlin je na većinu njih odbila odgovoriti. Žena je nastavila postavljati pitanja i na kraju Caitlin rekla da je zaražena klamidijom.
Kako joj nikad prije nije dijagnosticirana neka spolno prenosiva bolest, zanimali su je načini liječenja, no žena je stalno pokušavala skrenuti razgovor na nemedicinske teme. Na koncu se ispostavilo da u toj klinic Caitlin ne može dobiti recept za potreban lijek jer u klinici nije bilo nikoga tko bi ga mogao propisati. Štoviše, u čitavoj klinici nije uopće bilo medicinskog osoblja.
Nakon što je napustila kliniku, Caitlin je shvatila da se mora naručiti na ponovni pregled, ovaj put kod pravog liječnika jer rezultatima ovog testiranja nije vjerovala.
'Na parkiralištu sam se rasplakala. Osjećala sam se poniženo i tužno', rekla je Caitlin.
'Svaka žena može' je dio mreže od čak 3.000 tzv. 'kriznih centara za trudnoću' ('crisis pregnancy centers' ili CPC) koje su utemeljili evangelički kršćani kako bi odgovorili žene od odlaska na abortus. Maskirani su u ženske klinike, njihovo osoblje obučeno je u medicinske kute i najčešće se nalaze u blizini pravih bolnica. No najčešće, takve klinike uopće nemaju osoblja s liječničkom licencom.
Ti centri – 'lažne klinike', kako ih zovu grupe za zaštitu prava žena – trenutno su pred Vrhovnim sudom u sklopu suđenja vezanog uz pravo na abortus, prvog takvog od dolaska administracije Donalda Trumpa na vlast.
Kad u utorak krenu rasprave, odvjetnik kršćanskog centra za skrb o trudnoći smještenog u El Cahonu u Kaliforniji kaže da će njihov argument biti da država Kalifornija krši ustavom zajamčeno pravo na slobodu govora braneći centrima poput njihovog da žene obavještavaju o besplatnim ili jeftinim testiranjima na spolne bolesti i pobačajima. Zakon također propisuje da klinike moraju jasno dati do znanja ima li među njihovim zaposlenicima licenciranog medicinskog osoblja ili nema.
'Tjeraju nas da na našim vlastitim zidovima izvjesimo plakate koji promiču abortus', rekao je direktor jedne takve klinike, Josh McClure. Inače, njegovu kliniku brani Nacionalni institut za pravo obitelji i života (National Institute of Family and Life Advocates legal organization ili NIFLA).
Odvjetnik države Kalifornije koji će braniti zakon iz 2015. tzv. Repruductive FACT Act, bit će državni odvjetnik Xavier Becerra, inače demokrat.
'Informacija je moć i sve žene moraju imati pravo na točnu informaciju kad donose odluke o svojem zdravlju', rekao je Becerra.
'NIFLA protiv Bacerre' bit će prvi slučaj vezan uz pravo na abortus na Vrhovnom sudu u eri predsjednika Trumpa. Ti krizni centri za trudnoću (CPC-i) nisu iskreni u vezi svoje prave misije i ne upošljavaju stručne osobe. Stvari su se u doba Trumpa dodatno pogoršale jer je predsjednik skresao financiranje centara za planiranje trudnoće i edukaciju tinejdžera o seksu te sredstva preusmjerio na programe koji promiču apstinenciju od seksa koji, zapravo, ne funkcioniraju.
Kršćanski centri za trudnoću prvi put su se pojavili u osamdesetim godinama prošlog stoljeća i imaju prilično labav odnos prema činjenicama. Primjerice, neumorno podupiru mit da pobačaji vode ka samoubojstvu i ovisnosti o drogama, da kondomi nisu učinkovita zaštita jer su prirodno porozni te da kontracepcija uzrokuje gubitak kose, pamćenja, glavobolje, prekomjernu težinu i rak dojke.
Njihovi oglasi često sadrže fraze poput 'Mi informirano, vi odlučujete' koji ostavljaju lažan utisak da iza spomenutog informiranja doista stoji licencirano medicinsko osoblje i stručnjaci za tu temu. No u stvarnosti, radi se samo o dociranju ženama o seksu i pobačaju.
Mel G. (40) iz južnog Missourija prisjetila se jednog svojeg posjeta takvom centru kad joj je bilo 13 godina. Djed ju je silovao i bojala se da je trudna. Odlučila se baš za taj centar jer je on jedini bio dovoljno blizu da do njega može doći biciklom. Nakon pregleda je ustanovljeno da ipak nije trudna, no Mel se prisjeća da nitko od zaposlenih nije obratio pažnju na to da ju je djed silovao, niti ponudio nekakvu konkretnu pomoć.
'Jedino što mi je žena iz centra rekla je da idem u crkvu i budem zahvalna Bogu što nisam trudna te da molim za oprost što sam se uopće našla u situaciji da moram dolaziti u centar. Sram koji su mi nametnuli samo je pogoršao situaciju u kojoj sam bila i traženje pomoći učinio još težim', rekla je Mel.
CPC-ovi smatraju da obavljaju važnu javnu funkciju jer štite žene od donošenja odluka zbog kojih će poslije zažaliti. Tražiti od njih da ženama pruže informacije o pobačajima i kontracepciji, tvrde oni, isto je kao da traže od McDonaldsa da reklamira najbliži Burger King.
'Informacije o abortusu dostupne su svugdje pa država ne bi trebala kažnjavati CPC-ove jer odbijaju oglašavati nešto što nikako ne mogu promovirati', kaže Kevin Teriot, jedan od odvjetnika Alijance za obranu slobode koja predstavlja CPC.
S druge strane, grupe za zaštitu prava žena na izbor kažu da žene moraju imati točne informacije o samoj klinici u koju dolaze kako bi mogle donijeti najbolju odluku za sebe. 'Princip je jednostavan: nema te ideologije koja smije stati između žene i njezinog liječnika' kaže Amy Everitt, direktorica MARAL Pro-Choice organizacije iz Kalifornije.
U ovom slučaju ulozi su vrlo visoki te će označiti u kojem će se smjeru stvari razvijati ubuduće. Osim toga, slučaj bi mogao biti na sudu desetljećima. Također, pitanje slobode govora jako je osjetljivo: ako sud odbaci kalifornijski zakon, odluka bi mogla imati implikacije na 'crvene' (republikanske) države te naložiti liječnicima da obavezno pacijenticama prenesu i sve poruke koje se protive pobačaju.
Za žene poput Caitlin i Mel koje su nasamarili u CPC-u, stvar je prilično jednostavna.
'Moj život nije uništen zbog ovoga. No voljela bih da sam točno znala gdje se nalazim i u što se upuštam', kaže Caitlin.